Zlatko Lagumdžija : Ima li Bosne i Hercegovine ?

 

Buka: Ima li Bosne i Hercegovine ?

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Zlatko Lagumdžija: Daću vam najkraći odgovor, vjerovatno ima. Postavlja se samo pitanje kakva je to Bosna i Hercegovina i u kojoj formi ona danas postoji. Ona ima dugu istoriju. Ljudi se svađaju oko toga koliko je dugačka ta istorija, a ne radi se o tome koliko je ona duga. Jedna je činjenica, a to je da je ona u svojoj istoriji bila u svojim različitim fazama poprilično drugačija. Prije svega, ona je uvijek bila odraz vremena. I danas je Bosna i Hercegovina odraz vremena u kome živimo i rezultat odnosa u regionu, rezultat odnosa, generisanih među nama. Ona je takva, između ostalog, kao rezultat događanja na ovim prostorima u poslednjih 20 godina. Svi oni koji govore o vječnosti, dugovječnosti, od danas pa navijeka, do sudnjega dana, do kijameta, to su krupne riječi za bilo šta pa i za bilo koju državu. Rimsko carstvo je bilo, pa propalo, da ne govorim o nekim narodima, ali jedna stvar je bitna kod svih i država i naroda-u krajnjoj konsekvenci oni su nastajali i nestajali, a naročito nestajali zbog toga što su izgubili ekonomsku moć, u ekonomskoj podjeli tog vremena, tih odnosa, nekad regionalne, a nekad i globalne ekonomije.
Dakle, danas ova zemlja postoji sa stanovišta mjesta u Ujedinjenim nacijama, ima svoju himnu, zastavu, međutim ono što je problem ove države danas je ono što ona kao država ne postoji u smislu servisa običnom čovjeku. I to je ono što je najveći problem . Danas, možda zvuči paradoksalno, ljudi koji sebe nazivaju predstavnicima naroda, narodni predstavnici, njih trojica, npr. Ili njih 5, ili kad nas pozovu pa nas se skupi više, a više nas se skupi kad nas zovu oni koji su protektori ove zemlje, ti ljudi žive u jednoj jedinstvenoj multietničkoj Bosni i  Hercegovini, oni imaju svoje šale, svoju tako laganu komunikaciju, vjerovatno, kad bi ih ljudi vidjeli kako relaksirano pričaju, sve dok ne dođe do političkih izjava medijima, kad oni samo posipaju benzinom nacionalističku vatru koju su raspirili među narodima. Danas je veliki problem što je u ovih 20 godina nastala čitava jedna klasa ljudi na svim razinama , među svim narodima, koji su prije rata i bez rata, bili niko i ništa.  I da nije bilo rata, bili bi ti isti niko i ništa. Prije rata ili oko rata su ulazili u robnu kuću za slavu ili Bajram, da kupe sako karirani na 5 čekova, a sada ulaze u robnu kuću jer su je u međuvremenu kupili. Dakle, to je svijet, kome je jedini način da ostane sve kako jeste, da projicira ovakvo stanje kakvo je. Procesi koji su iza nas, stvaranja nacionalnih država, su završeni. U svijetu se danas prave društva, koja su potpuno drugačija , koja su potpuno nova, koja ustvari više liče na bivšu Jugoslaviju. Danas,  ljudi tragaju za institucionalnim modelima koji okuplja ljude u okviru države, koja je servis tih istih ljudi. A, na pitanje, imamo li mi ovdje taj servis-nemamo. Dakle, država, kao servis građana ne postoji. I na tome se mora poraditi. A, pravo je čudo, da nas uopšte i ima ovoliko kao pripadnika jednog društva, imajući u vidu ovdje zločin koji je činjen. Ne znam koja bi uopšte država i društvo preživjeli zločin kakav smo mi imali od 1992-1995.

Pomenuli ste zločin, koji se dešavao kroz rat. Jedan svojevrstan zločin nad građanima ove zemlje se sprovodii i dan danas. Sa jedne strane, građani ove zemlje su prošli  različite vrste neprijatnosti. Život im je bio ugrožen, egzistencija im je bila ugrožena, dostojanstvo im je i dan danas ugroženo, ali većina ljudi, ma koliko ankete govorile da žele da odu, većina ljudi ostaje u ovoj zemlji. Ali se stiče utisak kao da sva ta politika prolazi mimo tih ljudi, kao da ti ljudi  uopšte nisu bitni. Kako uključiti ljude, koji žive u Bosni i Hercegovini da se bave Bosnom i Hercegovinom?

Zlatko Lagumdžija:Na vrhu te piramide, imate političku  nomenklaturu, koja neće nikud da ode. To je ona nomenklatura koja je prije rata bila niko, a poslije rata sve. Nekadašnja srednja klasa u ovoj zemlji, praktično je uništena, i ta srednja  klasa se danas jako teško tako i može zvati. Oni su intelektualno srednja klasa, to su jako obrazovani, kulturni ljudi, ali pazite, vi danas imate, porodice sa dvoje ili više intelektualaca, koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, a to niti u jednoj evropskoj zemlji nema.
Prema tome, dok se ta srednja klasa ne probudi i ne postane svjesna činjenice da ostajući ovdje mora mijenjati svoj život, a ne čekati, stvari se neće riješiti.  Pa, pazite, ovdje postoje intelektualci, koji su svjesni i koji konstatuju  kako je u ovoj zemlj jako loše, ali onda kažu kako ne treba ići na izbore . Pa, molim vas, koji se intelektualac, može hvaliti time.
Dakle, ova vlast je takva kakva je , ona je izabrana od strane ljudi koji su ostali kući.  I dok god ljudi koji ne glasaju budu odlučivali svojom inertnošću imaćemo situaciju kakvu imamo. Bojim se da se ova vlast malo igra sa vatrom. Sjetite se to je bilo, negdje krajem 2006. Gdje je kreirana jedna atmosfera gdje su ljudi pomislili, kako će sutra bezmalo biti rat. To je kreirano, kad su preuzeli vlast, bez bilo kakvog programa, i oni su umjesto programa, ponudili  strah. I šta se sad u stvari dešava,  oni opet kreiraju strah, ali mislim da će to u narodu ipak izazvati, jednu vrstu preforsiranosti   i zamor materijala.  Iduća godina će zato biti godina straha, vidjećete. Generisaće se  mržnja, biće aktuelne priče hoće li ili neće biti rata, i dok god mi ne shvatimo da ovdje vladaju ljudi kojima je cilj očuvati svoje ratom stečene pozicije, mi ćemo biti njihove žrtve . Vodiće nas , eventualno do granice rata, ali tu će stati, jer će dobiti po ušima. Čak će  se dogovoriti jer ni njima ne odogvara toliko rat-ljudima koji su se napljačkali

Kako u  idućem periodu zamišljate ovu državu?

Zlatko Lagumdžija: Ja mislim, da mi, kao i ovaj svijet koji je gurnut u recesiju, ulazimo u završnu fazu ove naše krize političkog banditizma. Sve više i više ljudi shvata da iza velikih nacionalnih priča stoji velika nacionalna pljačka svog naroda i da postoji dogovor među nacionalnim liderima. Mislim da mi sad ulazimo u tu poslednju fazu i mislim da čak postoji dogovor između nacionalnih lidera, kad je u pitanju MMF. Ja čak imam osjećaj da oni kao da ne misle da će biti na vlasti iduće 3-4 godine, jer je od MMF uzet kredit od 2, 4 milijarde maraka, koji treba da bude isplaćen ove i naredne godine, a koji treba da bude vraćen sa grejs periodom od 3 godine, a isplatiće  se za 5 godina, što znači da će 4. i 5. godine sve biti vraćeno. Znate šta to znači? To znači da da će tih 2,4 milijarde maraka, koje sad uzimamo, biti vraćene 2013-2014. Dakle, zadnje dvije godine nova vlast će imati 4-5 puta veću otplatu spoljnjeg duga. Mi sad otplaćujemo i Titove i postratne kredite, i to sve skupa je 5 puta manje nego što ćemo vraćati za 4-5 godina.
To znači da ovi ne misle biti do tada na vlasti. Jedino što će pokušati u ovih godinu dana je opljačkatii ono što ima i u tome ih treba zaustaviti.
Ljudima treba dati do znanja da pravna država postoji, pravda je spora ali dostižna. Ja iskreno vjerujem u pozitivne silnice u regionu. Hrvatska, a sada Srbija se okreću sebi i mislim da se pobjedom zdravog razuma možemo za nekih godinu dana  krenuti ka ispunjavanju evropskih standarda i stvaranju države kao servisa građana. Za to postoji samo jedan načim, a to su izbori. Nemojte ostati kući! Izaćite, glasajte! Glasajte za strah , pa ako većina naroda kaže da želi živjeti u strahu, živjećemo tako dok nam bude pasalo.
Ja zaista mislim da je jednim novim početkom moguće realizovati ove tehničke stvari : ući u NATO 2014. ne zato što će nas NATO voditi u nove ratove, nego zato što će okončati ove naše strahove. Vjerujem da ćemo te 2014. biti i na vratima EU, čak vjerujem da će EU, na obljetnicu početka prvog svjetskog rata 2014. u Sarajevu da kaže-ratovi u Evropi su završeni. To vjerujem da Evropi treba više nego nama i zato vjerujem da ćemo imati njihovu pomoć.

Intervju možete pogledati na ovom  linku

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije