* Kako izgleda predizborna kampanja u BiH?
Kampanja je prljava, oštra i liči na pijacu. Na jednoj strani negiranje genocida u Srebrenici i države Bosne i Hercegovine, odcjepljenje i referendum a sa druge strane nam obećaju da će ukinuti entitetsko glasanje i entitete. Liči dosta na prošlu kampanju za opšte izbore, samo je za nijansu blaža. Prije četiri godine smo stvarno razmišljali o kupovini ulja, brašna i otkopavanja pušaka iz dvorišta.
* Očekuješ li bitnije promjene nakon izbora?
Pa mislim da Dodik nakon trećeg oktobra više neće moći sam vladati u Republici Srpskoj, znači njegova snaga će opasti i moraće sa nekim u koaliciju. U Federaciji mislim da će SDP dobiti nešto više glasova jer se Željko Komšić tokom, a i prije kampanje koristio populističkim metodama tako da je narodu Komšić sada car. Očekujem, također, da će Naša stranka, čiji sam simpatizer, preći prag i ući u parlament. Što se tiče člana predsjedništva, ta funkcija je zapravo nebitna, ali stvarno nemam pojma kako će to završiti. Ja kao Bošnjak ne znam za koga da glasam. Ustvari ne znam koji mi je od njih gori.
* Da li će mladi ipak izaći? Mnogo kampanja je usmjereno ka njima ove godine.
Pošto dosta putujem i imam priliku da pričam sa rajom, primijetim da se nešto desilo u njihovim glavama. Dosta se priča o izborima i mladi su shvatili da ovako ne može dalje. Skoro svaka kampanja u BiH je usmjerena ka mladima, ali to se svodi na izlizane priče: reforma školstva, radna mjesta za mlade… svaka stranka to ima u svom programu, ali to su samo laži. Na tuzlanskom fakultetu, recimo, samo što ne visi cjenovnik ispita na ulazu. Na nekim fakultetima studentice za ispit skaču u krevet sa profesorima! No, čak i ako skupiš dovoljno novca pa završiš fakultet, sa diplomom možeš samo obrisati dupe, jer posao nećeš sigurno naći. Nadam se velikom izlasku mladih na izbore jer samo tako se stvari mogu promijeniti ovdje.
* Zašto se u BiH ništa ne mijenja iako zemlja tone sve dublje dublje?
Zato što naši političari pred svake izbore uspiju da isprepadaju narod i stvore skoro predratnu atmosferu. Narod onda iz straha vođen emocijama trči ka svom krdu i glasa za svog vođu. Nikako da shvate da se taj začarani krug može samo slomiti tako što ćemo glasati na nove stranke, kao što je Naša stranka. Kao što sam gore rekao, ovi izbori dosta liče na one prije četiri godine. Obećanja i retorika su skoro ista. Danas kada saberemo i oduzmemo, shvatićemo da ništa od tih obećanja nije ispunjeno. Nisu ukinuti entiteti, niti je RS samostalna. To se neće desiti ni za četiri godine. U Bosni treba prvo stvoriti jednu zdravu radnu atmosferu, jer ovo do sada je uvijek na rubu incidenta. Treba nam tolerantna politika uvažavanja. Jer Bosna koliko god imala veliki aparat i komplikovan ustav, je sam ubijeđen da ona pa čak i sa entitetima, kantonima,distriktom može bolje funkcionisati ukoliko u parlamentu budu sjedili ljudi koji zaista hoće raditi. Sa inatom, svađom, srkletom i šukanjem nećemo nigdje stići.
* U predizbornoj kampanji smo vidjeli gomilu neznanja, vrijeđanja, a ni jednog normalnog, konkretnog prijedloga… Da li je moguće da ljudi još uvijek uspijevaju da se zamajavaju frazama, a ne realnim problemima u zemlji koja ima 50 posto nepismenih, u kojoj su osnovci najneobrazovaniji u Evropi, u kojoj je nezaposlenost skoro 50 posto?
U vašem pitanju je ujedno i odgovor. U državi gdje je nepismenost 50% samo i pale ti krkanski fazoni i šukanja kojim se koriste razni političari. Lahko je reći „Srpska zauvjek“ i „Ne volim Sarajevo“. Hajde ako imaš muda reci, „Ja volim Sarajevo“ i „Bosna je moja domovina“. Te populističke izjave pale kod naroda i tako se najlakše dobijaju glasovi. Al’ time se ne koriste samo srpski političari. Evo, recimo. Željko Komšić i njegovo podržavanje „Srbije bez Kosova!?“
Ne sumnjam da je to kod građana bio „Odličan šuk Tadiću i Srbiji“ ili „joj jest im Komšić car spustio“ ali čemu to vodi? Prvo, Komšić se predstavlja kao predsjednik svih građana BiH. Kako to onda da gazi i zanemaruje stav jednog naroda u BiH? On kaže da je to njegovo privatno mišljenje. Koga boli kurac za njegovo privatno mišljenje. On to nije izgovorio na sijelu nego u novinarski mikrofon. Umjesto da podrži pomirljivu atmosferu i pozitivne poteze Josipovića koji je obišao pola Bosne i kleknuo gdje god ima spomenik. Umjesto da pozdravi kakvu- takvu rezoluciju o Srebrenici i Tadićev drugi dolazak u Potočare, Komšić jalijaški „spušta Beogradu!“ Zbog takvih izjava je Komšić car i zbog toga je SDP-u skočila popularnost. To je prije bila stranka koja bi takve izjave osuđivala, a danas ih oni sami daju. Zato čast izuzetku! Jednina! Naša stranka.
* Svojevremeno si pisao kako treba gledati koja je stranka ispunila najviše predizbornih obećanja pa za njih glasati. Prema podacima NVO, ni jedna nije ispunila više od pet odsto predizbornih obećanja, što je, malo je reći, porazno.
I to nam nešto govori.
Tadić nije personifikacija iskrenog pomirenja
* Najgluplji potez u predizbornoj kampanji?
Pismo Dragana Čovića u kojem apelira “Bošnjačkim glasačima Željke Komšića” da ne glasaju za njega. Ja ću ga poslušati i glasaću za Martina Raguža.
* Najgljuplje obećanje?
Mirnes Ajanović uvijek ima interesantna obećanja. Stranka za boljitak je obećala svakom ko izađe na izbore po sto maraka.
* Aktivan si i pokušavaš da utičeš svojom muzikom na mlade ljude da razmišljaju svojom glavom. Zašto? Dokle smo došli ako dobar deo bh. bendova mora da se bavi političkim temama? Ta, nazovi mobilizacija, pomalo podsjeća na Srbiju devedesetih…
Za mene je sasvim logično da se muzika bavi ljudima, a ne ljudi muzikom. Isto važi i za film, pozorište, knjigu. Ja upravo zbog muzike ovako razmišljam. Hiphop za mene nije nešto što upalim i ugasim. To je dio mene i ta muzika mi je pomogla da izgradim sebe. Sve dok nam bude loše neće faliti na inspiraciji. Vjerujem da umjetnik radi bolje kada je u lošoj situaciji. Pisati o politici u ovoj muzici je sasvim normalno. Isto kao i u punku.
* Kako gledaš na to da većina tih bendova dolazi iz Federacije, u RS ih skoro nema?
Što se tiče bendova iz RS-a, istina je da ih je tamo manje koji pjevaju o ovim temama al’ nije istina da ih nema nikako. No, čudno je da smo mi prvi kontakt ustvari uspostavili sa Beograđanima, pa tek onda sa Banjalučanima. Možda zato što je Beograd bliži.
* Pišeš redovne kolumne u BH Danima, među prvima si pozvao Bošnjake javno da priznaju svoje zločine i izađu iz uloge žrtve. Kolika je to realno i moguće?
Pa bilo je par poteze u tom smjeru. Tihić je, recimo, u par navrata pričao i osudio zločine nad srpskim civilima na Kazanima. Neće to promijeniti karakter rata, kako bošnjački političari često znaju govoriti. To upravo govori o našoj veličini. Zločini na bošnjačkoj strani se nisu dešavali planski i organizovano, kao genocid u Srebrenici, i nije ih bilo u tolikim razmjerama ali to ne znači da ih nije bilo. Mislim da većina Sarajlija zna šta se dešavalo na Kazanima i da oni to osuđuju samo fali taj simbolički čin. Političari trebaju to mjesto obilježiti i posjetiti. Bošnjački političari se danas ponašaju kao srpski pred raspad Jugoslavije. Zbog činjenice što su najbrojniji narod, zato što su žrtve i zato što se desio genocid očekuju da se sve vrti oko njih i žele centralnu državu. Moj stav je, upravo zato što smo najbrojniji narod i zato što među nama postoji stopostotni koncezus da se BiH mora održati na životu, da moramo biti dodatno tolerantni i dodatno uvažavati ostala dva naroda. Tako ćemo izaći iz uloge žrtve i postati motor države.
* Koliko je izvinjenje bitno i zašto? Vidjeli smo predsjednika Srbije Borisa Tadića koji je opet došao u Srebrenicu ali ovaj put nije govorio, njegov dolazak više izgleda da ništa ne znači?
Meni je bilo drago, ili kako to u diplomatskom rječniku kažu, ja sam pozdravio rezoluciju o Srebrenici koju je usvojila Srbija. Istina, tu se ne spominje riječ „genocid“ ali se ona poziva na Evropsku rezoluciju u kojoj ta riječ piše. Možda je to maksimum koji Srbija sada može, i iako mali, to je za mene korak naprijed. Što se tiče Tadića on nit smrdi nit miriše. On bi se kao izvinio, ali i ne bi. On bi bio dobar sa BiH, al’ onda uhapsi Iliju Jurišića. On podržava cjelovitu BiH al’ bi rado uhapsio i Ejupa Ganića. On podržava cjelovitu BiH al’ sklapa specijalne odnose samo sa jednim entitetom. On je za EU, a i za Rusiju. On nije nacionalista, al’ drži tri prsta. On bi i na Exit, ali i na Guču. Sve to djeluje neiskreno i narod je to valjda prepoznao. Da je pokojni Zoran Đinđić došao u Srebrenicu to bi bilo drugo. Tadić nije personifikacija iskrenog pomirenja. Hoću da kažem da nije dovoljan samo čin dolaska. Narod vidi da li ti to činiš zato što smatraš da je to ispravna stvar, a ne zato što te EU pritišće. Na kraju, nek’ je on nama došao u Potočare i nek nam dođe svake godine, samo nek on dođe.
* Kad smo kod Tadića, kako gledaš na to da je došao u Doboj da podrži Milorada Dodika? Kako se u BiH gleda na Srbiju danas?
Mile je krenuo žestoko u kampanju, prvo predsjednik Srbije Boris Tadić, pa onda Ceca. Samo me zanima ko je dobio veći honorar. Moje društvo i ja danas na Srbiju, odnosno Beograd, gledamo kao jednu kulturnu metropolu u koju rado dolazimo i u kojoj imamo dosta prijatelja. Pored toga, tu je Exit i Novi Sad. To je odličan primjer kako je kultura odradila odličan posao na pomirnenju i ponovnom povezivanju ex yu omladine. Kao što rekoh, Beograd je jako blizu i ja rado dolazim! Knjige su vam pravo jeftine!
* Ostaješ u BiH ili kopaš da odeš negde?
Ostajem.
* Ima li života poslije izbora? Kakvog?
Vidjećemo! Ja dan posle izbora moram na posao.
Preuzeto sa prijateljskog portala www.e-novine.com