Dragi moji apstinenti,
Postoji izreka koja kaže kako narod uvijek ima vlast onakvu kakvu zaslužuje. Ja iskreno mislim kako ovaj narod ima mnogo bolju vlast nego što je zaslužuje. Živim u Sarajevu i biću tu još jedno kratko vrijeme, prije nego potpuno, možda i zauvijek, odselim iz ove zemlje. U stalnom sam kontaktu s ljudima. Kontaktiram sa komšijama iz centra grada, buregdžijama, švercerima cd-ova, frizerom iz zgrade, konobarima, prodavačima i prodavačicama, mesarima, pijačarima, džeparošima, ali i učenim ljudima, intelektualcima, visokoobrazovanim individuama, studentima i sl. I jedno im je zajedničko: svi su ista bagrad.
Zašto ovo tvrdim? Kada pričam o izborima, kada spominjem politiku ili kada pokušam malo prodiskutovati o bilo kojoj temi, uvijek se na kraju izvuče neki nacionalistički argument. Jedan moj poznanik, inače nekakav funkcioner u jednom predstavništvu za automobile, kaže kako nikad ne bi glasao za nekoga ko nije musliman. Radi se o magistru ekonomije i velikom štovatelju lika i djela Harisa Silajdžića. On takođe kaže kako Haris jedini gura pravu stvar i kako je jedini u pravu. Na pitanje kako će Haris sve to uraditi za šta tvrdi da se zalaže, on nema odgovor, ali je najbitnije da je on musliman.
Masa predstavnika Fakulteta političkih nauka iz Sarajeva, bilo da su oni studenti, profesori, asistenti ili čistačice, potpuno imaju iste poglede na svijet. Ljudi su mahom doktori nauka ili blizu toga, ali i dalje ne gledaju dalje od svoje nacionalističke matrice. Budući da su oni javne ličnosti, nije ih zgoreg spomenuti i javno. Konkretno, prof. dr. Šemso Tucaković ima 498 gramatičkih, pravopisnih, stilskih i drugih grešaka u prvih 150 stranica svog udžbenika. Da ne bude zabune, radi se o bivšem šefu Odsjeka žurnalistike, a istraživanje je radila grupa mojih kolega dok smo studirali. Ogromna većina asistenata je primljena preko veze i nastavili su da vedre i oblače svoju SDA i SBiH politiku, preko koje su i došli. Šemso je ratni izvještač i to mu je valjda jedina zasluga, a ostali, tj. ono malo normalnih, šute i ne smiju da pisnu. Profesori poput Asima Mujkića, Nermine Šačić, Stjepana Šimića i ostalih koji su progresivni dio fakulteta i koji su van nacionalističke priče, jednostavno ne smiju ništa da kažu, jer znaju da će ih nacionalističko – fašistička mašinerija samljeti vrlo brzo. Vrlo rijetko, s izuzecima Nerzuka Ćurka i pomenutog Mujkića, se oglase nekim saopštenjem, nikad ne napišu neku progresivnu priču, niti se uopšte zauzimaju za ovu zemlju. Žive svoj život i uživaju u svojim foteljama, dobijenim preko Bog zna kojih kanala. Vjerovatno su i sami toliko prljavi, da ne mogu uprljati one najprljavije.
Moji poznanici, oni koje sam spomenuo u prvom pasosu, ali i ovi drugi, uglavnom ne izlaze na izbore, ili lažu da izlaze. Sjećam se onih koji zakasne i dođu tek u 19 sati, sjećam se onih «koji ne mogu ništa promijeniti», sjećam se ogromne većine kojima je jednostavno mrsko da se pokrenu, jer u njihovom (studentskom ili mladalačkom) vaktu ne mogu vidjeti promjenu u naredne četiri godine, koliko traje mandat. Za njihove nasljednike ih nije briga, jer nas kapitalizam, polako ali sigurno uči da gledamo samo sebe i nikog drugog. Iako je samo 200 ljudi odlučilo da George Bush pobijedi Ala Gorea, moji poznanici, kojih ima barem 200, i dalje ne žele glasati, iako znaju za ovu činjenicu. Svijet se tada mogao promijeniti, ali oni ne mogu, iako nas ima otprilike 70 puta manje nego Amerikanaca.
Kada prošetate Sarajevom, koje bi trebalo biti glavni centar za kulturnu dekontaminaciju, prosto vam dođe da iskočite iz kože. Mahom srećete pokvarenjake, nacionalne šoviniste, podmetače noge i druge koji vam mogu samo naškoditi. Kada sam za jednu radio stanicu, još kao tinejdžer, radio anketu «Šta biste uradili da ste jedan dan na vlasti», barem pola ljudi mi je iskreno reklo kako bi pokrali sve što bi mogli. U državi gdje bi pola ljudi pokralo sve što im padne pod ruku, ova vlast je sjajna, jer ima još resursa koje političari nisu uzeli.
Dragi moji apstinenti, zar je moguće da studenti i dalje imaju nesprovedenu Bolonjsku deklaraciju? Zašto nismo članica Erasmus programa, pa da možemo studirati po semestar ili dva van BiH? Pitate li se zbog čega vam vaš kanton ne uplaćuje doprinose za studentski dom? Znate li zašto nemate plaćenu hranu kao što imaju studenti u Hrvatskoj? Zašto nemate pristup internetu na većini fakulteta? Zbog čega se puši u prostorijama u kojima studirate? Sve je to zato što ste ih vi odabrali. Vi birate stranke, izlaskom ili apstinencijom, svejedno je, a oni postavljaju dekane, šefove odsjeka i druge ljude na fakultetima i u rektoratima. Pošto ste na izborima rekli svoje, baš mi je drago da će se i vaša mlađa braća i sestre patiti studirajući u nemogućim uslovima.
I pored toga, ponovo će oko 200.000 ljudi odlučiti o sudbini oba entiteta. Ovih ostalih milion i po, po entitetu, neće učestvovati, odnosno učestvovaće tako što neće glasati i time će pokloniti glas vlasti. Daj Bože da se varam, ali svi vi kojima je mrsko u nedjelju izaći iz kuće, ustvari glasate za ove koji će dobiti najviše glasova i doprinosite da vam bude gore. I neka vam bude gore, tako i treba biti, jer ste vi to tražili, direktno ili indirektno. Bolje ovaj narod ne zaslužuje. Nadam se da ćete se još četiri godine valjati u blatu raspravljajući o tome ko je Srbin, Hrvat ili Bošnjak, i čija je nacija / vjera bolja, ko je kome šta učinio i ko je koga zajeb'o. Nemojte gledati budućnost, nego živite i dalje u prošlosti, pozivajući se na istorijske mitove o kojima ustvari pojma nemate. Nemate tu sreću da živite u sistemu gdje ne možete birati, jer pošto možete, birate pogrešno, izlaskom ili neizlaskom na izbore. Birate pogrešno već 20 godina, od prvih demokratskih izbora, preko referenduma za otcjepljenje, pa sve do danas. I neka vam je tako loše, bolje vam još dugo neće biti!