Gdjice Korajlić, Koliko je transparentna politička predizborna kampanja, dvadesetak dana od njenog početka?
U BiH je generalno finansiranje političkih partija, uključujući tu i prihode i izdatke, izrazito netransparentno. Istina, sam Zakon o finansiranju političkih partija ne obavezuje stranke da podatke o dvojih prihodima i rashpodima daju na uvid javnosti, pa ne možemo ni očekivati da će one to učiniti dobrovoljno. Zbog toga je apsolutno nemoguće saznati iz kojih izvora se stranke finansiraju i kako troše novac, koji u velikoj većini (više od 80%) dolazi iz budžeta, odnosno novca poreskih obveznika. Isti slučaj je i sa predizbornim kampanjama. Transparency International Bosne i Hercegovine konstantno apeluje na stranke da objave podatke o finansiranju kampanje, međutim samo jedna stranka je do sada to i uradila. Upravo zbog toga je TI BiH i započeo monitoring predizborne kampanje kako bismo bar okvirno utvrdili koliko su stranke utrošile na kampanju i informisali građane o tome kako se troši njihov novac.
Političke partije u BiH do sada su za predizborne oglase u elektronskim i štampanim medijima potrošile 700.000 KM…Na koji način ste pratili trošenje ovog novca?
TI BiH je preko javnog poziva i odabirom najpovoljnijeg ponuđača sklopio ugovor sa agencijom za praćenje medija, Kliping BH, čiji zadatak je da prati oglašavanje 10 odabranih političkih partija (SNSD, SDS, PDP, SDA, Stranka za BiH, SDP, SBB BiH, DP Dragan Čavić, HDZ BiH I HDZ 1990) u najzastupljenijim elektronskim i štampanim medijima. Svaki oglas ili spot se bilježi i obračunava cijena oglašavanja, na osnovu tržišne vrijednosti, u zavisnosti od termina, pozicije, i sl. Dakle, na ovaj način dobijamo informacije o tome koliko se koja stranka oglašava, a samim tim i okvirno koliko novca troši za oglašavanje. Krajnje rezultate imaćemo na samom završetku kampanje, s obzirom da tek slijedi najvažniji dio kampanje i da kampanja najviše zamaha uzima upravo na kraju.
U Vašoj se analizi spominju bilobordi, oglašavanja u elektronskim i štampanim medijima, to su sve veliki iznosi ali šta je sa tzv. malim izdacima ( šatori, mitinzi, itd.. ) imate li tu neke podatke?
Ne bih se složila da se u slučaju šatora, mitinga i sl. radi o malim izdacima, posebno imajući u vidu da stranke za ovakve događaje imaju običaj angažovati poznate pjevače/pjevačice, nastojeći tako privući pažnju ljudi, a zna se da estradni umjetnici za svoje usluge naplaćuju jako mnogo. Međutim, jako je teško doći do podataka koliko novca se potroši za organizaciju ovakvih događaja, pogotovo što stranke često predstavljaju kao da simpatizeri samo organizuju ove skupove, svojim sredstvima, što je apsurdno. Takođe, upravo za ovaj vid promocije, stranke na vlasti često zloupotrebljavaju resurse institucija na čijem su čelu, pa se tako često skupovi predstavljaju kao reprezentacija pojedinog ministarstva ili vlade, koriste se službeni automobili, i sl. Zbog svega toga, jako je teško doći do podataka koliko košta jedan stranački skup. Tu bismo onda morali izbrojati sve volove koji se “okrenu” na ražnju i izvagati posluženi svadbarski kupus.
Sarađujete li sa političkim partijama, jesu li voljni da Vam dostavljaju dokaze o utrošenom novcu?
Zakon ih ne obavezuje da dostave informacije, a partije ne podliježu ni pod Zakon o slobodi pristupa informacijama. Samim tim ne žele da rade nešto na šta nisu obavezane, posebno ako imaju nešto da sakriju. TI BiH je u toku istraživanja o finansiranju partija u BiH sproveo test transparentnosti partija šaljući zahtjeve za informacije partijama u kojima se traže godišnji finansijski izvještaji koje partije imaju obavezu dostaviti CIK BiH. Samo 3 od deset partija su dostavila izvještaj. Pokušali smo utvrditi i da li bi stranke direktno građanima dostavile ove informacije, uzimajući uzorak od 30 građana koji su od partija tražili informacije. Niti jedna partija nije dostavila odgovor niti jednom građaninu. Dakle, očigledna je samovolja političkih stranaka, koje i uzgred same propisuju zakone koji ih neće obavezati da objavljuju informacije.
Šta biste Vi izdvojili kao posebno interesantno a što se tiče recentnih rezultata Vašeg monitoringa?
Ono što je očigledno je da ponovo stranke na vlasti najviše troše na kampanju. Zanimljiva je i procjena da u prve dvije sedmice stranke dnevno utrošile oko 700.000 KM, odnosno oko 50.000 KM dnevno, što je u stvari oko 65 prosječnih mjesečnih plata u BiH. Imajući u vidu da je to tek početak kampanje, vjerujem da će do kraja iznosi biti veći. S druge strane ovo je samo mali dio kampanje. Najviše oglašavanja vidimo na bilbordima i plakatima, za koje procjenjujemo da će stranke za mjesec dana utrošiti više od 2.000.000 KM. Naravno, niko ne kaže da se stranke ne bi trebalo da oglašavaju. Međutim, ono što je sporno je način na koji stiču i troše sredstva za to oglašavanje. Samo u BiH se može desiti slučaj da jedno ministarstvo pokrene kampanju, koja je očigledna stranačka promocija, a da ministar na kraju saopšti da su kampanju pokrenule i platile pojedine firme, ne govoreći koje i kako su odabrane, iako iza kampanje stoji ministarstvo.
Za kraj, šta očekujete u drugom dijelu kampanje?
Očekujemo mnogo agresivniju kampanju, mnogo više skupova, obećanja, zborova, plakata. Očekujemo još veće dodvoravanje glasačima i potpirivanje nacionalne mržnje. Očekujemo još veći cirkus nego do sada, a s obzirom na to da je kampanja pojedinih partija počela sa striptizetama, ko zna šta nas sve još čeka.