Predizborna kampanja među hrvatskim strankama u BiH je već odavno započela. Međutim, do sada niti jedna stranka nije ponudila program borbe protiv korupcije, iako smo svjesni kako je to gorući problem bh društva. Zašto?
– O korupciji u našoj zemlji uglavnom pričaju stranci i nevladine organizacije. I poneki novinar progovori o tomu, ali tek toliko da ne dirne nekoga od koga mu zavisi posao. Političari su u vrhu korupiranih ljudi u našoj zemlji, pa je stoga jasno zašto se ne zalažu za mjere i provođenje mjera protiv korupcije. Svoju umješanost u korupciju izbjeljivaju nacionalističkom retorikom, čime narod odvlače od svojih lopovluka i mažu im oči krivnjom nekih drugi koji im ugoržavaju nacionalni identitet. Kad bi neka od stranaka donijela program borbe protiv korupcije trebala bi početi s velikim čišćenjima u svojim redovim, a logično je da bi im uloga svetaca koji spašavaju narod onda bila narušena.
Što je, po Vašem mišljenju, uzrok i srž široke proširenosti korupcije u našem društvu?
– Iskrivljene vrijednosti i nemoć da se stvarnom kvalitetom i sposobnostima dođe do normalnog posla i normalnog života. Stvar je jasna. Malo je stvari koje možete uraditi normalnim putem. Ako možete podmititi tetu u vrtiću da bolje pazi na vaše dijete, možete zamisliti dokle seže korupcija u našoj zemlji. Jednaku krivnju, ako ne i veću, snose oni koji ‘“daju“ kao i oni koji „primaju“. Društvo je nedovoljno snažno da kaže kako je vrijeme da se vrjednuje ono što zbilja vrijedi, a loše stanje u državi tjera ljude da pod svaku cijenu kupe malo dobra za sebe.
Imaju li političke stranke u BiH snage boriti se protiv korupcije?
– Snaga političkih stranaka uglavnom se troši na zadržavanje fotelja. Političarima u biti odgovara da se korupcija održi jer bez nje ne bi moglu kupovati svoju nevinost u bezbrojim sudskim procesima koji se vode protiv njih. Zauzvrat, političari onima u pravosuđu fotelje čine sigurnima. I tako se stvara začarani krug.
Kako gledate na teme predizbornih kampanja hrvatskih političkih stranaka u BiH?
– Hrvatske stranke u BiH su potpuno izgubljene i sva njihova retorika svodi se na to tko je veći Hrvat. Smiješno je kako se igraju s nacionalnim interesima. Primjer je Hercegovačka televizija koja se svjesno drži na rubu kako bi se onda prikupio neki politički bod na njezinom oživljavanju. I to je ono što uporno rade. Svjesno uništavaju kako bi mogli optužiti druge umjesto da konačno naprave nešto što bi Hrvatima bilo na posnos. Uvjeren sam da ta televizija, koja se spominje kao velika vrijednost bh Hrvata, Hrvatima ustvari ne znači ništa. Priča se o ugroženosti hrvatskog jezika, a malo se radi na njegovanju izdavaštva. Čak i ti političari ne znaju dovoljno dobro hrvatski. Uglavnom, Hrvata u BiH je premalo da bi imali toliko velikih vođa.
Urednik ste i osnivač portala Bitno.ba. Imaju li internetski mediji budućnost u našoj zemlji?
– Mediji u BiH su u velikoj krizi. Svi su nečiji igrači i jako je mnogo neprofesionalizma među novinarima. Čini mi se da se svjesno tako odgajaju kako ne bi ugrozili one na vlasti. U zemlji je poplava internetskih medija, ali malo njih drži do profesionalnosti i ispravne uređivačke politike. Iako se društvo sve više okreće slovima na monitoru, kod nas još nema svijesti da medij na Internetu mora biti jednako profesionalno kao i svako drugo novinarstvo. Budućnosti za internetski medije ima, ali će nažalost opstati oni iza kojih netko stoji. Portal Bitno više od godinu dana sam plovi bez ičijih vesala. Trudimo se biti objektivni i iako smo na hrvatskom jeziku ne pišemo zato protiv drugih, niti ćemo to ikada činiti. Plivamo s velikim ribama u istom moru, pa ćemo vidjeti koliko ćemo uspjeti izdržati.
Znači, korupcija je prisutna i u medijima?
Naravno da je prisutna. Pa svi znaju da svaka stranka ima svoje novine i neke kolege otvoreno priznaju da ne smiju pisati protiv ovih ili onih. A sve to ima svoju cijenu. Jedna tema ima više istina ovisno o tome na čijim se listovima nalazi. Političari u zadnje vrijeme sve više kupuju mlade novinare angažirajući ih na portalima koje prave samo da bi imali medij za predizborne pamflete. Nakon što ih potroše, odbacuju ih, a to je velika bolest za novinarstvo. Naučeni da pišu po receptu, nesvjesno uništavaju budućnost novinarstva živeći u zabludi da moraju biti nečiji da bi pisali. A danas, kad je novac iznad svega, istinu je vrlo lako kupiti.