Prosječna plata u RS u junu 2010. bila je 320 KM, a u FBiH 341 KM, što je tek za oko 100 KM više nego u oktobru 2006.
Međutim, Gordana Bulić, predstavnica Veća za zaštitu potrošača BiH, kaže da standard građana nije ništa bolji u odnosu na 2006. jer, iako statistika bilježi rast plata i penzija, istovremeno se povećavaju i troškovi života. Postoje mnoge porodice u kojima niko nije zaposlen ili u kojima prihodi dolaze jedino od rada na crno. Među takvima je i Redžib Tokalić (37) iz Sarajeva koji suprugu i troje maloljetne djece prehranjuje prodajući željezo, ugljen i drva. Kaže da je razočaran jer nema ni dana radnog staža, nema primanja, te sumnja da će uopšte izaći na predstojeće izbore. “Izgubio sam sve nade”, kaže Redžib.
Stranka demokratske akcije obećavala je pred izbore 2006. da će zaposlenost povećati za 15 odsto. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u maju ove godine bilo je 7.047 manje nezaposlenih u odnosu na oktobar 2006, što je smanjenje zaposlenosti za oko 1,4 odsto.
“U oktobru su izbori i sada mnogi bajni politički stručnjaci idu po skupovima i obećavaju ljudima zaposlenje… Ništa od te priče nema”, kaže Huso Sarić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Umjesto na povećanju zaposlenosti svih građana, SNSD je radio na zapošljavanju svojih članova – iz Opštinskog odbora SNSD Trebinje početkom juna 2010. poslali su dopis direktorima preduzeća u Trebinju da zapošljavaju njihove kadrove na osnovu “socijalne ugroženosti i angažovanja unutar partije” iz, kako navode, “obaveze prema stranci”. Boreći se za glasove, SBiH i SNSD su biračima obećavali veću socijalnu sigurnost, a SDA i HDZ BiH veća izdvajanja za socijalno ugrožene.
Socijalna pomoć u kantonima u FBiH iznosi između 46,70 i 176 KM i nije se značajnije mijenjala u odnosu na 2006. godinu – u nekim kantonima je čak i smanjivana.
Po riječima Ljube Lepira, pomoćnika ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, u Srpskoj oko 6.000 ljudi prima socijalnu pomoć od 41 KM mjesečno. Maksimalna pomoć iznosi 82 KM, ukoliko porodica ima pet i više članova. Ova primanja nisu povećavana od 2003. godine.
S druge strane, po podacima Centara civilnih inicijativa, ministrima u Vladi RS plate su udvostručene – sa 1.800 KM iz prve godine mandata na 3.600 KM u 2009. godini. Primanja profesionalnih poslanika u NS RS su takođe udvostručena, pa plata sada iznosi 3.150 KM. U ove sume nisu uračunate i druge naknade koje primaju. Računica pokazuje da samo jedna ministarska plata vrijedi kao 88, a poslanička 77 mjesečnih uplata socijalne pomoći.
Među onima koji pomoć dobijaju je Savo Đukanović (66), izbeglica iz Ključa, koji u Banjaluci stanuje posljednjih 16 godina, a prehranjuje se zahvaljujući javnoj kuhinji Karitasa. “Tu 41 marku dajem za lekove”, kaže Đukanović.
Predstavnici SNSD, HDZ, SBiH i SDA sa kojima su novinari CIN-a razgovarali objašnjavali su da predizborna obećanja nisu mogli ispuniti jer su morali praviti kompromise sa partnerima u vlasti, što podrazumijeva i odricanje od dijela vlastitih obećanja.
Ivo Miro Jović, član HDZ i delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, priznaje da su uradili vrlo malo od planiranog: “Ne može se reći da nismo, ali prema onom što smo htjeli za ukupnu BiH, ne samo za hrvatski narod, vrlo skromno.” Osim što nisu ispunili obećano, političari nisu ni realizovali planirano nakon dolaska na vlast. Podaci CCI za prve tri godine mandata pokazuju da je Savjet ministara BiH realizovao manje od polovine planiranih aktivnosti, dok je Parlament BiH usvojio tek trećinu planiranih zakona.
banjalukalive