Krmče je pristavito, vrućina vatre se miješa sa sparinom. Klepan još bijel, počinje da se znoji na svom posljednjem rotirajućem konačištu. Podšišani mladac gura trolist hartijski, Vasić Rajku. Gleda u svoje nove, tek kupljene cipelice.
-Jel valja šefe?
Ovaj se nakašlja i poče u sebi:
Istina
Ne znam odkud tolika hajka na Milorada Dodika i njegov SNSD? Da li je moguće da je taj čovjek izvor svih zala u Oboru?
Prije će biti da je riječ o ostrašćenim i nadobudnim novinarima, njihovim nalogodavcima i, naravno, političkim oponentima. Oni svi zajedno kidišu na Premijera, a to ne bi bilo moguće da međunarodna zajednica, predvođena OHR-om, ne gleda kroz prste ovakvim atacima na pojedinca.
Ti i takvi ,,novinari“ i ,,analitičari“ zaboravljaju da je gospodin Dodik izvukao ovu zemlju iz političke, ekonomske i društvene krize. Vratio je uged i dostojanstvo svakom građaninu Republike Srpske i, ono što je možda još bitnije, vratio je ponos na lice svakog čovjeka koji živi u manjem, ali ekonomski naprednijem dijelu Bosne i Hercegovine.
Pa, dovoljno se samo osvrnuti na period od prije 8 godina, kada je u Srpskoj vladala korupcionaško-mafijaška oligarhija, kada su se banke prodavale za jedan euro, kad su stanovnici Srpske pognute glave hodali kroz ovu zemlju – što od sramote koju su im činili domaći političari, što od nametnuog osjećaja nepostojeće krivice, od strane međunarodne zajednice.
Tu i takvu Srpsku je zatekao Premijer. Tu i takvu Srpsku je podigao iz pepela na noge. A, nije bilo lako. Valjalo je praviti puteve, podizati devastiranu infrastrukturu, valjalo je, što je još bitnije, stvarati sistemski okvir za pravnu, političku i ekonomsku saradnju sa regionom. Milorad Dodik je bio svjestan da bez ekonomske saradnje i protoka dobara, Srpska može ostati obična crna rupa na karti Evrope, kamo su je i vodili prethodnici, od Kličkovića, preko Mikerevića do Ivanića.
Sa druge strane, trebalo je spriječiti eroziju i patosiranje Srpske. Opet nesposobna, prethodna vlast je olako prepustila gotovo sve nadležnosti državi Bosni i Hercegovini. Time su najozbiljnije bila narušena osnovna načela Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali ko je za to od njih mario? Prodali su se za šaku maraka sarajevskim haračlijama, a ovi su od tih istih maraka, kao i od saudijskih donacija pretvorili Sarajevo u evropsku Meku, grad do neprepoznavanja izobličen novoislamskim vrijednostima. Jasno je da im se to kad-tad moralo obiti o glavu. Eto, isti taj vehabizam, koji je kao nejako dijete štićen pod skutima medrese Kralja Fahta, sad je počeo da uzima svoj krvni danak.
Krmče se već pomalo rumeni, malac džara po užarenom pepelu mašicama, gleda Rajka i osjeća kako mu znoj mili pod odijelom.
-Mmmh, dobro je, mada si mogao malo bolje oplesti po novinarima. Jebo ga ti, što nisi pomenuo Avaz-odma u glavu i malo više činjenica o Mlađinoj krađi.
-Znam, znam, ali dosadilo bi to narodu.
-To jest, u pravu si mali, biće nešto od tebe, jebo li te ćaća. A sad šuti da čitam ovo dole.
A, pogledajte Srpsku!
I pored svih napada, prijetnji, zastrašivanja, pa čak i ličnih prijetnji i pokušaja ugrožavanja života Premijera, svaki stanovnik Srpske je danas sigurniji nego ikad.
Policija, koja je, ne treba to zaboraviti, ostala srpska, ovo treba podvući, isključivo zalaganjem Premijera Dodika, odlično obavlja svoj posao. Sakupljajući operativno-obavještajne podatke, radnici službe bezbijednosti Srpske su predvidjeli teroristički napad u Bugojnu. I to je moglo biti spriječeno. Ali ne! Nadobudnost, prvenstveno pojedinaca iz SIPE, dovela je do tragedije. I šta dalje? Pa, policija Srpske će nastaviti profesionalno obavljati svoj posao, a ovi iz Federacije, ako neće, ne moraju pružiti ruku profesionalizma našim kolegama.
Ne treba zaboraviti da je Srpska, upravo ove godine postala na neki način azil i sigurna kuća za političke izbjeglice iz Sarajeva. Eto tako, to i takvo ,,demokratsko“ ,,multikulturno“ i ,,multinacionalno“ Sarajevo je obična šarena laža. Lizalica sa otrovnim sadržajem. Najbolje su to na svojoj koži osjetili bračni par Vlaisavljević, istaknuti sarajevski intelektualci, kojima je istina na prvom mjestu. Međutim, u jednom trenutku, tu istinu osjetljivi SDP-ov želudac nije mogao svariti i Vlaisavljevići su proglašeni ,,instant“ Četnicima.
Ali rad i intelektualno-društveno zalaganje Sanje Vlaisavljević je prepoznao Glas Srpske, jedna od rijetkih novina koja je uz ,,Nezavisne“ i ,,Reporter“, svojim kvalitetom, borbom za istinu i prije svega objektivnošću, zadržala kako vjerne čitaoce tako i novinarski legitimitet.
Prase već uhodano rotaciono-termički počinje da mirisom daje smisao šatoru.
-Morao si ovdje spomenuti Dragana Davidovića, Kopanju i ove ostale naše kao kontrapunkt. Razumiješ! Ispravi to…
-Oću, oću!
A, šta je sa budžetskim korisnicima?
Vlada je uspjela u ovoj, najtežoj recesivnoj godini obezbijediti penzionerima penzije po koeficijentu jedan, koje se redovno isplaćuju. Isto je i sa svim ostalim korisnicima. Premijer sa razlogom može da se ponosi time. Sjetite se samo prije 8 godina, penzije su bile neredovne, zaostajale su 4 i više mjeseci, a bile su, treba li napominjati, umanjene i za 50 % od realnog koeficijenta!
Krmče već poprima ukusnu oblu formu. Dim je rastjerao komarce. Mali, crven ko klepan na ražnju, omamljen od vrućine, ćuti.
-Dobro je ovo, Rajkan će, dobro…sreća pa nisi konkretno pominjao Fahru Radončića. S njim nam valja raditi. Dobro je..
-Ali, što ću gore pominjati Avaz?
-E, jebo ga ti, Avaz možeš, ali Fahru nemoj. Ti misliš da svaki naš seljo zna šta je čije. Ne precjenjuj ljude mali!
Infrastruktura?
Svi moraju priznati da je auto-put Banjaluka-Gradiška u završnoj fazi građenja, da je za auto put Banjaluka-Doboj sve spremo da se počne sa građenjem, da nam elektro energetski sektor dobro funkcioniše ( najveći smo, a bogami i jedini izvoznici struje u regionu), da smo prodali telekom u pravo vrijeme i za ogroman novac (veliko je pitanje je da li bi Republika Srpska danas postojala da nije bilo novca od Telekoma).
Sve ovo je stvorilo preduslove da Banjaluka dobije status koji zaslužuje. To je ekonomski, administrativni, kulturni, obrazovni i sportski centar čitavog regiona. Pa, pitajte svakog stranca i reće vam da je to najčistiji i najurbaniji grad u Bosni i Hercegovini. I šire.
Zgrada Vlade i administrativni centar Srpske, sa palatom Srpska, samo su trn u oku zlonamjernicima, koji na sve moguće, pa i nedozvoljene načine, pokušavaju dokazati napuhanost investicija. U tome neće uspjeti, to neka im bude jasno.
Pa, šta oni misle? Ovaj arhitektonski biser će i poslije Milorada Dodika, ostati na ponos svima nama, bar onim iskrenim ljubiteljima zemlje u kojoj žive.
Bilo je, i ne treba sumnjati da će ih biti još mnogo, iskonstruisanih priča. Eto im sad i Medicinska elektronika – svi akteri su pohapšeni, pravosuđe i policija Srpske su uradili svoj posao, a svi oni što su mislili da će pronaći tragove Milorada Dodika i nekog iz vrha SNSD-a, opet su promašili metu.
Kažu da je Srpska u blokadi. Varaju se! Evo, svaki drugi dan avioni lete za Ljubljanu, koja je poveznica za cijeli svijet. Turisti mogu kad god požele avionom do Tivta, do Beograda, a u planu su i mnoge druge destinacije. To se ne zove blokada!
Prase se već okapava.
Rajkan mrsomudi u sebi dok mu se usne nemušto otvaraju.
-Nisi trebao spominjati pare od telekoma. Tačnije, trebao si reći konkretnu cifru ili ništa.
-Da, ali mislio sam..
-Mislio si ti moj kurac, ćuti…i briši sve ovo za Elektroniku, jesi normalan!
-Ovo ti je dobro za aerodrom, destinacije, cinizam, dobar si mali, zaprčio si im…
A šta je sa mladima?
Projekat ,,prvi posao“ će zaposliti preko 1500 mladih ljudi, koji će nakon pripravničkog staža zadržati svoje radno mjesto. U poslednjih 8 godina, ova Vlada je zaposlila više visoko obrazovanih ljudi nego što je to učinjeno od osamdesetih.
Sjetite se samo koalicije SDS-PDP, sjetite se kako se živjelo i šta se radilo. O vremenu prije, izlišno je trošiti riječi. A, zamislite da sutra osvanete u Mihaljicinoj Srpskoj. Do prekosutra je više ne bi bilo. I zato Milorad Dodik i SNSD su jedino pravo, iskreno, patriotsko, ali i razumno rješenje za Srspku!
Klepan gotov.
Dvojica jačih ga uvježbanim pokretima prebacuju na trenažni sto. Noževi fijuču.
-Šefe, biće na tanjirima za minut!
-Nisam ja šef, radosno će Rajkan, šef evo samo što nije.
-I???, zajapureno će mladac, koji je skupio hrabrosti i, možda po prvi put u životu, pogledao Rajka Vasića u oči. Ej, Rajkana u oči!
Činilo mu se, da sekunde traju kao vlast SDS-a, vječnost je mala stvar.
-Dobro je, dobro mali. Ajd sad leti, prepravi ko što sam ti rekao i povećaj malo taj font. Neću da nam šef škilji dok čita.
Količina prašine je bila recipročna sreći mladca, koji je udarujući se nogama u guzicu, letio bestragiom do kola i laptopa. Sjetio se ćaćinih riječi, kako je najlakše napisati laž i zaraditi na njoj. Ima tu nečega! Još da nađe printer pa da počne predizborna kampanja.
Prase ne čeka!