Evo nekoliko podataka:
,,U BiH je u martu, prvi put nakon devet mjeseci kontinuiranog rasta nezaposlenosti, registrovano neznatno smanjenje broja nezaposlenih od 0,05 odsto“, rekao je na konferenciji za novinare u Sarajevu direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Huso Sarić.
On dalje navodi kako je, zaključno sa 31. martom, u evidenciji zavoda prijavljeno 519 207 nezaposlenih, što u odnosu na februar ove godine predstavlja smanjenje za 255 lica ili 0,05 odsto.
Ovi podaci ne odražavaju stvarnu sliku stanja na tržištu rada, šta više, predstavljaju neku vrstu statističke obmane. Naravno, Agencija po tom pitanju ne može da uradi ništa, jer to nije direktno njena ingerencija. U realnosti, mimo biroa, postoji barem 150 000 nezaposlenih koji nisu evidentirani. Tako se vojska neuhljebljenih penje na vrtoglavih 700 000 hiljada ljudi! Matematika je neumoljiva i brutalna.
A, kako ovolika armija ljudi, uskraćena za jedno od osnovnih ljudskih prava, može uticati na tok i rezultat oktobarskih izbora?
Poznato je da nezaposleni po pravilu glasaju (ako glasaju) za stranke koje su već na vlasti. Jasno je da su one eksponencijalni titulari moći
Zašto je to tako? Pa, odgovor je vrlo jednostavan-oni im mogu obezbijediti prelazak u ,,radno stanje“. Rad i posao u Bosni i Hercegovini se doživljavaju baš tako, kao stanje, inferiornost, nešto što se kupi, zakupi, nepotistički obezbijedi ili u ovom našem slučaju partijskom knjižicom stekne.
Ali ko i kako na tajnim demokratskim izborima može znati za koga ste glasali?
Preciznije, kakav je garant stranačkom aparatu da će neko sa biroa, kome je partija obećala radno mjesto, glasati za istu?
Pa, garant je strah naroda! Jednostavno, očajan čovjek na birou, nema šta da izgubi. Ukoliko ga prevari partija, nije mu prvi put. Sa druge strane, možda mu i osvane to ,,radno stanje“.
Nije toj rijeci ljudi do eksperimenta. Ne bore se oni, ili se nisu u stanju boriti, glasom za promjene. Šta da se radi ukoliko stvarno pobijedi neko novi? Po ulizivačkom mentalitetu, to bi značilo uvlačenje u stražnjicu ,,novima“ naredne četiri godine.
I niko ne razmišlja o realnom sistemu zasnovanom na radu i kroz rad stečenim dobrima. Ne!
Vlada Republike Srpske, na čelu sa Premijerom Dodikom, pompezno je najavila kako će 2010. ,,biti godina oštrih rezova“. U najavi je bilo tzv. pravilo 10 %, po kojem je već odavno trebalo biti otpušteno najmanje isti taj procenat administrativaca.
Od toga ništa. Premijer je čak ovih dana pomirljivo izašao pred oči javnosti i saopštio kako je umjesto 10% otpuštenih, zapravo, srezan lični dohodak za 10%. Jasno je da u predizbornom cirkusu ,,nije lijepo“ otpuštati svoju glasačku armiju. Da je priča gospodina premijera o nekakvom ,,planskom otpuštanju prekobrojnih“ obična demagogija svjedoči i nedavni dopis Opštinskog odbora SNSD-a, Trebinje, u kome je direktorima preduzeća sugerisano da zaposle određene ljude iz obaveze prema stranci. Kako se ne bi zabunili, naveden je i spisak sa imenima i prezimenima 25 ljudi.
Vrzino kolo hiperinflacije zapošljavanja podobnih sa jedne strane, i sve veće armije nezaposlenih sa druge strane i dalje je jedna vrsta ,,političke misterije“ u BiH.
,,Posao, preciznije, aktivna pozicija čovjeka da živi od svog rada, od svog znanja, biće za dugi niz godina nerješiva enigma za naše političare“, izjavio je za ,,Buku“ profesor Miodrag Živanović
,,Postoji jedna amorfna masa nezaposlenih, koja ne zna šta će raditi u društvu i šta će raditi sama sa sobom“, navodi Živanović i dodaje ,,jednostavno, vojska neradnika je prepuštena sama sebi, poput stada zatvorenog u torove.“
,,Ne smijemo zaboraviti ni protok vremena kada je posao u pitanju. Mladi čovjek završi fakultet sa 25 godina. U najvećem broju slučajeva, on ne može da počne da radi zbog stanja u društvu do 35-36. godine. Tada to njegovo znanje više ne vrijedi i on je još isključeniji iz društva“, dodaje Živanović.
,,Biroi su, po meni, izgubili svaki smisao, jer ne postoji tržište“, navodi on i dodaje:
,,Jedini Biro za zapošljavanje koji funkcioniše je Biro -Milorad Dodik, bar u Srpskoj, i to je žalosno, ne zbog gospodina Dodika, nego zbog stanja u društvu.“
Egzotične su stoga izjave direktora Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, Boška Tomića, koji je za banjalučki Fokus rekao:
– Očekivanja da će doći do poboljšanja stanja, odnosno smanjenja broja nezaposlenih, nisu bila produkt paušalnih procjena, ni želje da kojekakvim neargumentovanim optimizmom friziramo stvarnost, kako su to neki pokušavali predstaviti. Takva očekivanja bila su utemeljena na dosadašnjem iskustvu, ali i našim aktivnostima na analizi i istraživanju stanja na tržištu rada, koja su već na početku ukazivala na to da bi moglo doći do poboljšanja.
Pa, hajde da pogledamo u kom su se to sektoru zapošljavali mladi i ne tako mladi ljudi u manjem dijelu Bosne i Hercegovine:
-Broj nezaposlenih nekvalifikovanih radnika u aprilu smanjen je za 715 lica u odnosu na mart.(podaci Zavoda).
Dakle, riječ je o građevinskoj sezoni, gdje su radnici u privatnom najmu nekoliko građevinskih tajkuna i njihovih firmi, po ko zna kakvim ugovorima.
-Međutim, broj nezaposlenih lica sa visokom stručnom spremom povećan je sa 5.768, koliko ih je bilo u martu, na 6.193 osobe u aprilu – kazali su u Zavodu. Ovaj podatak bi trebao pretpostaviti kako se stalo u kraj birokratizaciji, šta li?
I možda bi se i dalo povjerovati u takvo što, da nije grandiozno najavljenog projekta ,,prvi posao“ u kome će biti zaposleno preko 1000 novih pripravnika. Iako Tomić kaže da su prioritet proizvodne grane, pa tek onda administracija, lako je zaključiti da ni desetorostruko jača ekonomija ne može zaposliti više od hiljadu visokoobrazovanih ljudi u privredi, koje u Oboru ,usput, i nema.Tome svjedoče i podaci Republičkog zavoda za statistiku, prema kojima je ukupan broj zaposlenih u prvom kvartalu ove godine u industriji u poređenju sa istim periodom prošle godine smanjen za 6,8%.
Kako, dakle, objasniti izjavu da će biti zaposleno 1000 mladih ljudi, prvenstveno u industriji, kad se broj realno smanjuje? Ili, još preciznije, kad će biti zaposleni? Na šta se čeka, ako znamo da je projekat Prvi posao ,,aktiviran“ prije tri mjeseca?
Jasno je iz svega da ,,prvi posao“ ostaje primamljiv kolačić u predizbornoj trci za sve buduće mlade kadrovike. Broj zaposlenih administrativaca u ovoj godini (čitaj negdje oko oktobra) biće veći za bezmalo 1000. I to na osnovu zvaničnih podataka Zavoda.
Već je izlizana priča o stvaranju ,,negativne selekcije“koja će na ovaj način nastati. Ona odavno postoji! Sve vlasti su do ove poslednje činile isto. Međutim, ova je posebna u jednoj stvari-zadržava stari kadar i pribrojava mu nove uposlenike. Tako besramno kupuje glasače za naše pare, a tu silnu administraciju plaća bijeda koja (polu) radi i silni krediti koje je kaznena ekspedicija MMF-a odobrila. Vraćaće ih naši potomci i njihova djeca. Tako trenutačna vlast djeluje destruktivno i vertikalno po rodnoj skali. Najsličniji primjer je odloženo radijacijsko djelovanje atomske bombe!
Ovu vojsku taktički zaposlenih odvajkada uzima u svoju jednačinu vladajući SNSD sa svojim satelitima, ali i opoziciono-razjedinjeni blok u pokušaju. Čak ih toliko njeguju da je već legendarna izjava pojedinih poslodavaca kako je bolje plaćati pojedine kadrovike 400KM samo da ne dolaze na posao, nego ih slati na Biro. Toliko otprilike vrijedi poslušnički glas!
Sa druge strane, na djelu je najbezobraznije ignorisanje nepodobnih ljudi sa Biroa!
Po riječima profesora Živanovića, stvari su se promijenile i partijski lideri su shvatili da su nezaposleni apsolutno nebitni: ,,Na predstojećim izborim dogodiće se nešto još gore! Političari uopšte neće ništa obećavati nezaposlenim. To je potpuno novi momenat, koji nije bio prisutan na bilo kojim izborima“, navodi Živanović.
Dakle, nezaposleni, a bez partijske knjižice, apsolutno ne trebaju vlastima, uopšte, nikako, niti u jednoj kombinaciji!
Ali, hajde da pogledamo na problem iz druge perspektive. Da vidimo kako razmišljaju mladi ljudi koji su na Birou.
Aleksandar R. (26 god. SS sprema):
,,Na Birou sam već 5 godina i isključivo dolazim zbog zdravstvenog osiguranja. Od njih nisam ništa ni očekivao, a radim na crno već tri godine kao konobar“
Jovana T. (30 god. Visoka stručna sprema):
,,Dolazim na Biro već godinama, i sama sam zaboravila od kad…(smijeh)…oni ništa ne nude. Čak sam se i prijavljivala na neke njihove konkurse, ali ništa od toga…“
Boris M. (30. god. Tehničar)
,,Na Biro redovno dolazim, ali oni jednostavno nemaju snage da obezbijede radna mjesta. Sve mi se zgadilo!“
Eto kako jednostavnom anketom možemo zaključiti kako mladi ljudi niti ne očekuju nešto od Biroa. Ali, budimo realni, mnogi od njih ne očekuju ništa pretjerano ni od samih sebe! Veliki broj mladih ljudi ne shvata da je i traženje posla-posao!
Naravno da ni ova priča nije crno -bijela. Kako objasniti da neko ko je fakultetski obrazovan, neko ko je samohrani roditelj, neko ko ima ultimativni motiv za traženje posla i ko ga traži godinama, ne nađe ništa adekvatno? Na žalost, odgovor je jednostavan-partijska knjižica. Te i takve osobe, umjesto što su se stručno usavršavale, trebale su obijati vrata lokalnih stranačkih odbora i tražiti mjesto pod SNSD-ovim suncem. Da je to tako, svjedoči i Premijerova izjava. On je značaj političkog angažmana za uspjeh u traženju posla naglasio i na prošlogodišnjem predavanju studentima Fakulteta političkih nauka u Banjaluci. Budućim akademcima tada je poručio da „završe fakultet i politički se angažuju, jer bez toga nema uspjeha“. Kome ovo nije jasno neka mu neko nacrta.
Tako u Oboru apsurda postoje nezaposleni koji rmbaju deset sati dnevno, zaposleni koji ne rade, zaposleni za koje drugi rade, nezaposleni koji bježe od posla…A, kako stvari stoje, svi zajedno se nemaju čemu nadati! I svi će oni 4. oktobra (ne)izlaskom na izbore pasivno hvatati svoj komadić Fortune, koji se radnim mjestom zove!
Pitanje je samo hoće li biti potvrđena jednačina :
Posao =veza+partijska knjižica+novac+(eventualno) diploma.
Kako sada stvari stoje, jednačina će biti itekako potvrđena, a možda bude izbačena diploma, kao jedina nepotrebna stavka.