Kako je prošao porod Vaše supruge?
Supruga je mene tješila. Trajalo je dugo i stvarno se mučila. Mali se umota u pupkovinu. U jednu ruku bi rado to zaboravija jer se jako namučila, ali posli… Bija sam cijeli dan s njom u boksu, ali nisam moga bit na carskom rezu jer je to ipak operacija. Vidija sam joj na licu da se sva muka izbrisala kad je dite došlo na svit, i to je to.
Kako to da ste odlučili prisustvovati porodu?
Ona je tila da budem s njon i bilo je stvarno puno lakše. Ona je bila u rodilištu, okružena boksovima u kojima su bile rodilje i taj proces traje. Njoj je trajalo 12 sati, normalno da ne može netko cilo vrime biti kraj nje, pa sam bio ja. Pogotovo šta nije netko nepoznat.
Biste li to ponovno napravili na vlastitu inicijativu?
Napravio bi sve šta me moja supruga zamoli. Ako bi mi rekla da ne idem s njom, ne bi iša. Nije da baš volim bolnice.
U pjesmi Nostalgična TBF se pita ‘ima li smisla pravit dicu’. Jeste li dobili odgovor i možete li ga proslijediti zaljubljenim parovima u reproduktivnoj dobi?
Dok smo čekali maloga, govorili su mi: ‘A, vidit ćeš, to je smisao života, potpuno će ti se sve prominit, pa sam mu mislija dati ime Smisao, da to bude i službeno. Prestao sam razmišljati o smislu, mislim da je to najnormalnija, vrlo jednostavna stvar – imamo dite koje je plod naše ljubavi, dajemo mu svu pažnju i ljubav.
Svijet je okrutan, a i prenapučen.
Svit je okrutan, ali otkrili su ovaj Titan. Stephen Hawking je službeno rekao da je to spas za ljudsku rasu, pa to stoji. Ipak je on čovjek koji komunicira malim prstom. Ne mislim da je svit okrutniji nego šta je bija. U zadnjih dvista godina je manje prirodan, napravili smo toliko smeća… Ali, što se tiče dice, nema pravila. Mi smo planirali, razmišljali smo da stvorimo uvjete koje nam civilizacija omogućuje. Nek se dica rađaju svugdje.
Možete li mi objasniti tvrdnju da je svijet totalitarizam u kojem su ljudi robovi, s obzirom da je u tijeku potpisivanje referenduma o Zakonu o radu, koji sindikati nazivaju ‘robovskim’?
To je bila ilustracija za pitanje o tome kose li se moja razmišljanja s okolinom, pa sam ja to tako reka. Za to objasniti treba neki literarni opus. U svakom slučaju, odnosi se na našu zapadnu civilizaciju koju poznajemo i u kojoj živimo. S obzirom na to kolike su naše spoznaje i naši znanstveni, umjetnički i kulturni dosezi i na to kako ljudi žive… Razlika između ljudskog potencijala kojeg smo svjesni i koliko društvo dopušta da se ti potencijali razviju, mislim da je pojedinac jednostavno rob. Najbolje je to ilustrirao Pink Floyd – školuj se, samelju te, ako si možda zanimljiv personality, onda će te prožvakat malo na televiziji, posli si u tom stroju kotačić, i to je to. Nismo baš kao u Matrixu baterije koje žive neki virtualni život, ali čak i filmovi postaju 3D, smišljaju i 3D televiziju. Totalna vlast je vlast sistema kojemu je prioritet profit – monetarni sistem, a demokracija je cvit iz tog pitara. Stvara privid da ljudi odlučuju o bitnim stvarima, a u suštini oni ništa ne odlučuju. Da se demokracija suštinski želi vodit, ja bi na svom mobitelu moga direktno sudjelovat u donošenju odluka u Saboru. Tehnologija bi trebala pomoći demokraciji, a ne izmišljanjem novog oružja i lijekova koji su skuplji što ima manje korisnika. Najskuplji je lijek onaj koji ti produlji život za jedan dan.
Brisanje bora i povećavanje penisa?
E, pa danas farmacija zarađuje više na zdravima nego bolesnima. Sve je udrobljeno u koktel. Postoji taj kult mladosti, zdravlja, vitalnosti, života, a taj život šta je duži sve je nekako bezličniji. Ha-ha! Život je lijep!
Jedan od cvjetova naše demokracije je i što nam treba 450.000 potpisa da se pokrene referendum.
Što se sindikata tiče, situacija je kod nas katastrofa. Kako sam skužija, srednja klasa, koje manje-više ni nema, opet je na udaru, a oni ka drže kičmu države. Opet ide sve na donje slojeve, bogati se opet potiču ka da bi se nešto krenulo. Potpisat ću odmah posli ovoga.
Severina je zaštitno lice referenduma, a već je provocirala Vladu oko nezaposlenosti i Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Kako doživljavate njezin društveni angažman?
Pa, to je u stvari još jedan dokaz da je politika jednako estrada. Severina se valjda osjeća ugrožena od Jadranke Kosor, i to je čisto jedan sukob na razini dvije alfa-ženke.
Kako ste primili vijest da je Mucalo postao intendant splitskog HNK?
To kad sam pročita, palo mi je na pamet da se prijavim da budem načelnik u CERN-u. Mene isto zanimaju atomi i kvantna mehanika. Baš ne znam nešto s parama, ali ne očekuje se valjda od znanstvenika da oni tu nešto znaju.
Kao pozitivnu stvar u Splitu isticali ste feralovce Viva Ludež. Koji je omjer ‘kerumastih’ ljudi naspram onih koji su bliže Viktoru Ivančiću, Borisu Dežuloviću i Predragu Luciću?
Na izbore je izašlo 30 posto birača. Kakva je klima bila, i cili je Kerumov nastup bija takav da je sigurno izvuka sve svoje birače, sto posto. Bija je veliki prevrat i tko god je tija glasat za Keruma je izaša, a imamo 70 posto ljudi koji nisu izašli iz nekog razloga. Za Keruma nisu bili sigurno, jer da jesu vidjela bi se intencija da se nešto želi minjat. Ovih 70 posto nije imalo izbora, nije bilo njima zanimljivog protukandidata, ali to nisu njegovi birači i ta se šutljiva većina prešućuje kada se govori o tome kako je većina bila za Keruma. Ništa se nije prominilo i sve je ka šta je oni lik iz Runovića reka – vama će bit isto, meni će bit bolje. Tako je bilo i prije. Napokon, vidimo sliku tog moćnika koji ima i političku i gospodarsku moć, a nije lik koji će stavit kravatu i reći ono šta želiš čut, nego vidiš sliku toga svita. Ne vidim u njemu apsolutno ništa plemenito. Nit čovik voli glazbu, nit voli umjetnost, niti ima suosjećanja za malog čovika, ništa. On je lik koji je ka, eto, radoholičar koji skuplja novac i zapošljava ljude. Tako su i faraoni isto. Dokazano je da za njih nisu radili robovi, nego je Egipat bija veliko carstvo gdje su svi ljudi iz Afrike dolazili radit za plaću. On isto zapošljava ljude koje slabo plaća i koji uglavnom ne izlaze na izbore.
Izlazite li vi na izbore?
Ja izlazim.
Uvijek?
Uvijek. Kerum svaki svoj nastup završava tim da zapošljava nekoliko hiljada ljudi i to bi sad trebalo bit to. To je sve tužno.
Zamjerate našem kapitalističkom društvu što tjera ljude da gaze druge i utrkuju se za uspjehom, što se, bar načelno, razlikuje od solidarnosti koju je proklamirala Jugoslavija. Nije li utakmica dobar način da se izbaci one koji su napredniji po obrazovanju i odgoju?
Nemam u glavi nikakve političke konstrukcije državnog uređenja. Ja bi države izbrisa, granice, sve. Ukinija bi novac. Karakter uspjeha ne znači da ljudi rade ono što vole, nego ono šta ne vole i što im društvo nametne kao metu, mrkvu za zeca, i sad se za tim trči i u toj utrci ljudi gaze jedni druge. Nema tu smisla ni sreće. To se svodi na čisti humanizam, zna se šta je ferplej. On je na Olimpijskim igrama bio “Važno je sudjelovati, a ne pobijediti”, pa do 1984. profesionalci nisu smjeli ići na OI. Taj sport bi treba bit metafora ferplej igre u kojoj ljudi kanaliziraju sukob, agresiju kroz igru. U sportu se najviše vidi kako ovo društvo funkcionira. Istraživanja su pokazala da je profesionalnim sportašima bitnije pobijedit pa makar deset godina kraće živjeli. To je i u umjetnosti. Nametnija se taj neki imperativ uspjeha koji se mjeri novcem, sve je banalizirano, vulgarizirano. Naravno da netko tko je uspješniji u tome da uljepša život zajednici i sebi treba uživat u životu. Završiš fakultet i triba bi imat neki autoritet, ali kod nas to nije tako. Prevelike su razlike između najmanjih i najvećih plaća. Nije normalno da Mudrinić ima plaću 180 hiljada kuna. Na popisu deset najbogatijih među prvih pet su tri menadžera Adris grupe, u sklopu koje je i Tvornica duhana Rovinj, a devet hiljada ljudi umire godišnje od posljedica pušenja. Ne kažem da čistačica treba imati istu plaću kao direktor, ali kad oni zajebu stvar nitko ih ne poziva na odgovornost. Island je propa zbog financijskih mogula.
Viđate li Sanadera po Splitu i što mislite zašto je pobjegao?
Ne viđam ga, a zašto je pobiga? Mislim da su ga makli Amerika i Bruxelles. Njima je u interesu da zemlja koja ulazi u te saveze mora biti pravno uređena da bi kapital moga cirkulirat. Kod nas je previše napravljenih brana i taj tok se ne može kontrolirat.
U pjesmi San, koja izlazi na novom albumu, pjevate o bombi na sastanku Bilderberške grupe, a kažu da je cilj prvog sastanka sredinom pedesetih bio stvaranje Europske unije.
To su dvije strane medalje. Super je da nema granica i da možeš putovat. U Srbiji 70 posto mladih do 20 godina nikad nije bilo vani. Problem je što protok kapitala nije usklađen s protokom rada. Najradije bi da nema nikakvih vlada. Motiv bomba na sastanku Bilderberške grupe je iz filma Brazil Terryja Gilliama. Oni tamo nešta side u restoranu, ka pukla je bomba, kaos, metež i dolaze neke jedinice i pu! Za dvi minute ka da se ništa nije dogodilo. To je neki gori mogući scenarij, ne mora biti takav. Ali, zadnjih deset godina nam je pokazalo da ljudima i kažeš istinu da bi bilo isto kao i da nisi. Chomsky i Orwell pišu o tome, o novogovoru.
Čime se bavi Alejandro Buendija ovih dana?
Trenutno je u CERN-u. Pa ne, on je retaj jedan, on se hrani otpacima. Nađe se neki biser tu. Počeja sam lagano razmišljat o soloalbumu, hoće li biti pod pseudonimom Buendija, to ćemo vidjeti ja i Buendija.
Kako komunicirate s njim? Ispred ogledala, SMS-om?
Nema komunikacije.
Tko je složio kompilaciju za unplugged album Perpetuum fritule? Mladen?
Svi zajedno. Tu se Nike, gitarist, zaigra s aranžmanima, i to je tako poteklo. Na ideju su prije dvi, tri godine došli ljudi iz Zlatne kugle, predložili su da izvedemo unplugged u KSET-u, pa smo probali malo u garaži svirat i zabavljali smo se. Super je jer je tulum atmosfera, možemo se zezati, imamo super publiku koja ima visok stupanj tolerancije. Potpisali smo ugovor s Dallasom, novim izdavačem, i zaokružili smo sve što smo dosad svirali. Nismo htjeli klasičan live, pa smo odabrali ovo. Odličan je art napravljen za to, Luka Duplančić, studio Profesionalci, ljudi iz Dallasa su došli s idejama. Bit će tu nekih boksova, neki recepti, izaći će album ka cili koncert, jednostruki s odabranih 14 stvari, i izlazi krajem ovog mjeseca. Sve je to zagrijavanje za novi album, koji će izaći u poznu jesen.
Kako zvuči pjesma o Sanaderu koju ste najavili u Globusu?
Ma, nema pisme o Sanaderu! Toga u tekstu nema. Svakakve naslove su nama stavljali, izvlačili iz konteksta. Ja razumim da se novine moraju prodati, ali to kod nas je… Taj primjer je nevjerojatan. Mora postojat nekakav matematički algoritam kako iz toga izvući taj naslov, ne znam na koji način.
Je li to dio cipelarenja Sanadera o kojem ste govorili?
Netko njega želi non-stop vrtit da se u javnosti o njemu priča, ali radit pismu o Sanaderu… To je toliko nisko da ne mo'š ni šutnit.
Francuski ekonomist Jacques Attali, koji je napisao knjigu Kratka povijest budućnosti, tvrdi da je glazba predvodnik promjena u svijetu i ključ za predviđanje budućnosti.
Dobro je skužija više! Šta nije neki bend osnova?
Što se danas u glazbi može saznati o budućnosti?
Tehnologija je omogućila svima da jeftino i kvalitetno snime svoju glazbu. Na mobitelu se čak možeš snimit, staviti na MySpace, YouTube, i to vide svi. To je super stvar. Naravno da je pitanje opet što se društvo spektakla hrani tim imperativom uspjeha, ali suština je da se možeš utješit i zabavit sebe i ljude oko sebe, reći što misliš, izrazit se. Događa se, i to je neminovno, da glazba postaje besplatna.
Znači li to da je sljedeći korak da glazba postane besplatna?
Da. Jasno je da lijekovi tribaju biti besplatni, energija, zezali smo se neki dan da oružje treba biti besplatno. Naravno, i gradski prijevoz, parking. Treba ići prema tome da na kraju sve bude besplatno. Mislim da je to moguće. Dok ima ove nafte, očito je da će se ovako razvijat, cijelo je prošlo stoljeće i ovo što se događa obilježila nafta. Pročitao sam jednu super metaforu o nafti, koju je napisao jedan doktor, Meksikanac. Nafta je ulje koje je nastalo sedimentacijom mrtvih organizama i ustvari je to smrt. U suštini smrt u prirodi mora zatvoriti ciklus. Smrt i rađanje su u kružnom ciklusu i triba ta energija cirkulirat. U slučaju nafte taj krug se nije prirodno dovršija. Čovjek je probija koru Zemlje i počea ju je eksploatirat. Jednostavno je pustija smrt i sve što se događa vezano za nju je smrt i onečišćenje. Mislim da se i u filmu Bit će krvi jednim dijelom radi o tome. Da se postave solarni kolektori u Sahari namirili bi velik dio potreba za energijom. Ali, problem su naše potrebe koje rastu. Netko je nekad izmislija i kotač. Da ga danas netko izmisli, odma bi udrija autorska prava, ka Pepsi na svoju plavu boju. Po toj logici svi izumi su dobrim dijelom vlasništvo čovječanstva. Ako farmaceuti odu u Amazonu i skuže da se od kore nekog drveta može raditi lijek protiv tlaka, plemenu koje već stoljećima koristi tu koru i kojem sada ruše šumu neće ništa platiti, a lijek će naplatiti svima.
Nedavno je otkriveno da su stručnjaci unutar Svjetske zdravstvene organizacije, koji su preporučili vladama država da kupuju lijek protiv svinjske gripe, bili u sukobu interesa jer su primali plaće od farmaceutskih kompanija.
Još jedna kampanja proizvođenja panike. I na kraju – šta? Koliko je naše Ministarstvo kupilo tih doza, a koliko je potrošeno? Postalo je općeprihvaćeno da su lijekovi i operacije skup, i svako malo su neke akcije prikupljanja novca za nečije liječenje, a to bi trebalo biti besplatno. To je bezobrazno.
‘Nek’ se čuje, nek’ se zna, svi smo jedna armija!’
O skupini starješina The Elders…
Trebali bi imat bolji PR. Nisam zna za njih dok nisam pogleda dokumentarac o Peteru Gabrielu. To mi je super, indijanski. Vijeće mudrih staraca.
O pokretu Zeitgeist…
Gleda sam te dokumentarce, to je dio priče s novcem i zagađenjem, ukidanjem granica. Ne znam je li to teorija zavjere, ali lagano ulazi u dnevnu priču. Ljudi se emancipiraju po pitanju kapitala i moći, i nije to priča od koje ljudi zaziru. Uz kavu se o tome zna pričat, u busu. Radi se o osvještavanju po tom pitanju, i to je super stvar. Znanje oslobađa.
O Montyju Pythonu…
Vrhunac zapadne kulture.
O njihovom pitanju – evoluira li čovječanstvo ili je prekasno…
Evoluiramo. Prije smo najviše koristili kažiprst, sad je palac, trčimo brže na sto metara. Postoji super priča o dovođenju Marsa u stanje prihvatljivo za ljude, stvaranju atmosfere… Kad bude formirana za stotinjak godina, ljudi će moći doć i oni će zbog utjecaja okoliša izgledati poput Marsovaca u žanrovskim filmovima 60-ih. Jules Verne je pisao o televiziji prije nego je stvorena. Ja bih tija imati tuš u mobitelu, čekam kad će to bit uz pomoć malog spremnika s vodikom. Ne mislim da ćemo se prije rasturit. Samo se priča o 2012. godini koja se poklapa s postizanjem maksimalne učinkovitosti Velikog hadronskog sudarača (LHC), za koji neki kažu da će stvoriti crnu rupu u utrobi Zemlje, a da mi toga možda nećemo ni biti svjesni. Možda se to sad dogodilo.
O sporazumu o suradnji srpske i hrvatske vojske…
Nek’ se čuje, nek’ se zna, svi smo jedna armija! Sad se osjećam tako sigurnim, to će nas čuvat kad navale Bugari i Rumunji. A Grci! Poludili su, čoviče. Mislim da je to zbog Grčke.
Tekst preuzet sa www.danas.net.hr