Ovakav potez Specijalnog tužilaštva, koji je zapravo realizacija nauma revizora Boška Čeke, za svaku je pohvalu!
Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a je još u novembru 2008. godine podnijelo prijavu protiv Stojića i direktora beogradskog „Eumaksa” Milana Ćirića. Stojić se tereti da je prilikom rekonstrukcije i adaptacije palate zloupotrijebio službeni položaj i preduzeću „Eumaks” omogućio da nezakonito stekne imovinsku korist u iznosu od 2.542.266 maraka, a Ćirić da je pomogao Stojiću u izvršenju ovog krivičnog djela.
U krivičnoj prijavi, koju je od banjalučkog Okružnog tužilaštva preuzelo Specijalno tužilaštvo RS-a, navodi se da je Mirko Stojić poslije dogovora s Milanom Ćirićem od 11. maja 2007. do 31. januara 2008. godine iskoristio službeni položaj i, suprotno odredbama strogo povjerljivog ugovora i odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka, dozvolio „Eumaksu” da kao podizvođače angažuje više preduzeća iz RS-a i Federacije BiH, čime je tom preduzeću smanjio troškove i omogućio sticanje ekstradobiti.
Prethodno je glavni revizor RS-a, Boško Čeko, ukazao na rasipništvo prilikom adaptacije zgrade u kojoj je sjedište predsjednika RS-a.
Čeko je u svom izvještaju naveo i ugovor o zakupu na ime Mile Stojića prema kojem je mjesečna stanarina iznosila 2.500 hiljade KM, dok zakon kaže da se za državne službenike ugovor o zakupu sklapa na iznos do 600 KM, a ostalo treba da snosi pojedinac. Time je Službi predsjednika nanio štetu od 22.800 KM.
Stojić se sumnjiči i da je počinio druge neregularnosti dok je obavljao istovremeno dvije funkcije u predsjedničkom kabinetu, prvo bivšeg predsjednika RS-a Milana Jelića, a zatim i sadašnjeg Rajka Kuzmanovića.
Naime, prema nalazima revizora, Stojić je, kao generalni sekretar, bio i predsjednik Upravnog odbora Fondacije ,,Dr.Milan Jelić”, a istovremeno bio zadužen i za nadzor nad radom iste, što prema Zakonu o udruženjima i fondacijama i Statutu Fondacije predstavlja sukob interesa.
Ako se utvrdi istina svih gore narečenih navoda, postavlja se pitanje pod čijom zaštitom, pashom i blagoslovom je ovo Stojić i mogao da uradi?
Bez želje za prejudiciranjem, ali odbrana Milana Stojića će posve sigurno insistirati na ,,komandnoj odgovornosti”. Preciznije, on nije mogao da uradi bilo šta bez znanja i odobrenja pokojnog predsjednika Jelića. Na sudstvu je da pokaže i dokaže postojanje eventualnog komandnog lanca, a javna tajna je da se sve odluke donose na najvišem “arhitektonskom” vrhu RS.
Kabinet predsjednika Srpske, na vijest o Stojićevom hapšenju, odgovorio je relativno pomirljivim tonom:
“Ukoliko pravosudni organi, koji su nezavisni u svom radu, utvrde da je bilo nepravilnosti ili nezakonitosti u radu Službe tokom 2007. godine, odgovorni za te propuste treba da snose odgovornost u skladu sa zakonom”, rečeno je u Kabinetu.
Loptica se prebacuje u dvorište pravosuđa, a s obzirom na već poslovičnu ,,brzinu” i ,,ekspeditivnosti” kojom naše pravosuđe rješava slučajeve, ne očekujemo skoriji epilog.
Kao što još uvijek čekamo i odgovore na mnoga pitanja u vezi sa najvećim institucionalnim zdanjem ( i arhitektonski i politički i značenjski, kako god) – zgradom Vlade Republike Srpske, koja od samog početka bode oči, kako ekonomskom rentabilnošću, tako i načinom javnih nabavki, sticanjem i implementiranjem (pre)skupih javnih dobara i prikazivanjem istih za desetorostruko manje vrijednosti, ako su uopšte prikazane.
Ne treba smetnuti sa uma kako je Čekin izvještaj o nepravilnostima u renoviranju ,,Palate Srpska” bio samo jedan dio revizorskog izvještaja u kojem su u centru interesovanja bile nepravilnosti u vezi sa izgradnjom zgrade Vlade Srpske.
Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS-u je u svom izvještaju, starom više od godinu dana, ocijenila da nisu ispoštovane sve zakonske procedure i objavila ukupnu vrijednost Administrativnog centra Vlade RS-a (nove zgrade Vlade RS-a) koja iznosi 174.397.330 KM. Realna vrijednost je preko 200 miliona KM.
Ona je evidentirana kao: građevinski objekti (119.904.329 KM), osnovna sredstva – oprema i namještaj (54.215.656 KM) i sitan inventar (277.344 KM).
Zemljište je evidentirano po nabavnoj vrijednosti 1.450.384 KM. Cjelovit izvještaj bi morao navesti stvarnu vrijednost i pokrenuti istragu ukoliko dođe do bilo kakvih neslaganja.
Od ukupne vrijednosti Administrativnog centra Vlade Srpske, se na poslovnu zgradu tzv. “Kulu“ (samu zgradu Vlade) odnosi 107.764.314 KM (74.611.088 KM objekat, 33.007.525 KM oprema i 145.702 KM – inventar). Na stambeno-poslovnu zgradu, tzv. “zgradu Ministarstava“ se odnosi 50.316.759 KM (31.972.560 KM – objekat; 18.212.557 KM – oprema i 131.642 KM – inventar) i na trg ispred zgrade Vlade 16.316.256 KM (13.320.682 KM – objekti i 2.995.575 KM – oprema).
Ovi brojevi, koliko god ogromni bili, a jesu, predstavljaju umanjene podatke. Realne vrijednosti izgradnje višestruko premašuju gore navede sume. Zanimljive su sad već urbane legende o pepeljarama vrijednim par hiljada maraka, a za te “glasine” NIKADA nije stigao demant iz Vlade.
Kad ćemo konačno saznati koliki je dio “porodične srebrenine” od prodaje Telekoma završilo u pleksiglasu Mordora?
Riječ je o najvećoj bahatosti bez premca na ovim prostorima, a sve pod devizom Milorada Dodika – Neću ja ovo sa sobom ponijeti u grob!
Da li iz ovog Milinog “argumenta” treba da zaključimo da to što državni službenici ne nose državnu imovinu sa sobom u grob može da opravda rasipništvo i malverzacije prilikom javnih nabavki?
Treba se vratiti na početak priče i reći kako bi ovo bio dobar scenario za neku “Eliot Ness” potjeru, u Čekinoj izvedbi. Sad je na pravosuđu da odradi svoj posao, jer ukoliko se operativno-funkcionalno stvari ne počnu istjerivati na čistac, domaći Ness će ostati samo priča za jedan dan. A onda se mogu obistiniti pretpostavke jednog mudrog čovjeka da ćemo za par godina ući u zgradu Vlade i naći zdanje potpuno prazno, ,,očišćeno” od opreme i inventara, sa ceduljicom u lobiju na kojoj će pisati ,,Jebite se, mi smo otišli!”.
Ironično, prije par trenutaka sa 10 sprata, ove ,,perfektno uređene, najskuplje i najsigurnije građevine“ u Srpskoj, palo je staklo, ali na sreću niko nije povrijeđen. Staklo nije izdržalo ni prvi mandat. Hoćemo li mi izdržati?