Nismo svi kao Pinokio kome naraste nos čim nešto slaže. Danas, prvog aprila svi smiju da lažu sve dok im nos barem ne pocrveni.
Postoje različiti navodi o tome kada je prvi put zabilježeno da se zbijaju prvoaprilske šale. Ovaj običaj bi 
mogao poticati od starih Rimljana koji su prvog aprila imali velike svečanosti u čast boginje Venere. Najbliže istini je ipak tumačenje kako je povod za zbijanje šala na ovaj dan dao francuski kralj Karl IX – i to ne svojom voljom.
U okviru reforme Gregorijanskog kalendara on je 1564. proslavu Nove godine sa 1. aprila pomjerio na 1. januar. Ipak, ova vijest uopšte nije doprla do brojnih njegovih podanika, tvrdi etnolog Gunther Hirschfelder.
“Polazimo od toga da je u zbrci oko reforme kalendara mnogo ljudi pobrkalo dane kada se slavi Nova godina. Neki su to iskoristili kako bi i kasnije zbijali šale, pogotovo sa bližnjima, djecom i komšijama, te se tako stvorila prvoaprilska tradicija”, kaže Hirschfelder.
Surovi svijet ozbiljnih šala
Na početku su šale bile odista surove i često su bile naporne ne samo za duh žrtve, nego i za njeno tijelo. Tako su često ljudi na taj dan dobijali nalog da idu u kilometrima udaljena mjesta kako bi navodno obavili neki posao, tvrdi Hirschfelder i dodaje:
“To danas ne bi bilo moguće, to bi bilo sudski sankcionisano. Niko ne bi trpio da ga, recimo, neko pošalje automobilom iz Bona za Štutgart da mu donese neku stvar koja tamo uopšte ne postoji.”
Internet ugrožava tradiciju
Ionako je zbijanje prvoaprilskih šala pomalo izašlo iz mode. Ljudi koji rade često zbog stiske s vremenom i stresa uopšte nemaju vremena za zbijanje šala. Osim toga klasične prvoaprilske šale zahtijevaju direktan kontakt ljudi, što je u doba interneta sve rjeđe.
“I tako zbijanje šala postaje nemoguće jer je za to potrebno i razljućeno lice onoga ko bude nasamaren, potreban je zajednički smijeh i realna situacija koju ne može zamijeniti digitalni prostor”, navodi Hirschfelder.
Danas se prvoaprilske šale šire prvenstveno putem medija koji objavljuju lažne vijesti i izvještaje. Gunther Hirschfelder ipak ne strahuje da bi tradicija mogla izumrijeti. Svakom društvu je potreban humor kako bi preživjelo tvrdi on. Aprililili…..
Preuzeto sa www.dw-world.de