Mnogo se prašine podignulo oko Vrdoljakova “Tita”. Umjesto da Vrdoljaka napadaju kao netalenta i lijenčinu kojoj je trebalo gotovo pet godina da snimi 12 nastavaka dokumentarne serije, treba ga gledati kao heroja hrvatskog filma. Uz budžet od 10 milijuna televizijskih kuna, i još ponešto od raznih sponzora, i s većinom budžeta isplaćenom unaprijed, Vrdoljak je složio remek-djelo filmske prevare.
Ako je suditi po prvoj epizodi, Vrdoljak je digao gotovo dva milijuna kuna a da se nije pretjerano oznojio. Jedini evidentni znoj koji se vidi na ovome filmu jest onaj Veljka Segarića, montažera koji je to desetosatno čudovište pokušao sklepati od arhivskih snimaka i ukradenih intervjua.
Moja je slobodna procjena, iz vrlo skromnog osobnog iskustva, da bi prosječnoj osobi trebalo ravno tri minute da smisli naslov serije – Tito. Da stvar bude bolja, prva epizoda je velebno nazvana – “Priča”.
LAŽNI MISTERIJ SPROVODA
Oko dvadesete minute prve epizode mramornom grobu druga Tita oprezno prilazi autor. Otkriva nam svoju namjeru: da kroz svjedoke vremena skine veo tajne koji je godinama visio nad Titom. Potrošio je 6 minuta i 52 sekunde monotono prepričavajući tko je sve bio na maršalovu sprovodu. Google search i dvije minute na Wikipediji daju mi potpuniju sliku državnika na sprovodu od navedenih gotovo sedam minuta arhivskih snimki i nekoherentnog tumačenja Ive Banca.
DOKAZ OBJEKTIVNOSTI: UZ TITOVE BIOGRAFIJE GOLEMA KNJIGA O BLEIBURGU
Ja sam relativno mlad. Tito je umro davno prije nego što sam se rodio. Vrdoljak je većinu filmova snimio prije mog rođenja. I briga me i za jednog i za drugog. No bolno je očito koliko je Vrdoljaku stalo da dokaže kako je objektivan kad govori o Titu. Pokazuje to pomno scenografirani kadar u kojem se obraća kameri sjedeći za svojim stolom. Knjige o Titu naslagane su na hrpu pred njim, gotovo toliko visoko da se Vrdoljak i ne vidi. No, da bude siguran da Titove biografije pred njim, a samim time i cijela serija, neće biti protumačene kao jugonostalgičarska propaganda, Vrdoljak je lukavo na dno hrpe ubacio najveću i vizualno najistaknutiju knjigu – onu o Bleiburgu. Jer on, a i razni hrvatski redatelji 90-ih, čvrsto su odlučili da metafori u domaćem filmu nema mjesta.
TITO JE BIO VESELJAK, ALI I MONSTRUM
Nastavljajući u duhu zaglupljujućih scena, pogledajmo višestruko korištenje maršalova cereka posuđenog iz “Titovih memoara”, što ih je snimio Veljko Bulajić. Manjak orginalno snimljenog materijala Vrdoljak je pokušao nadoknaditi montažom: koristi se početničkim trikovima koji lagano sežu u propagandnu manipulaciju. Isječak Titova smijeha jednom umeće kao reakciju na neku nestašnu zgodicu, a drugi put da bi poentirao priču u kojoj mladi Tito ispada zao. Prvi put izgleda kao mladić, drugi put kao zli diktator. Objektivno.
ZAR MU NIJE NEUGODNO TOLIKO “POSUĐIVATI” OD BULAJIĆA?
“Tito” je najavljivan kao igrano-dokumentarna serija jednoga od najcjenjenijih hrvatskih redatelja. Ne budi lijen, pregledao sam prvu epizodu opet i zbrojio neke minute. Ako je suditi po tom uvodnom dijelu, od igranoga ćemo u 600 minuta, koliko traje 12 epizoda, vidjeti samo 4%, odnosno 24 minute. Teoretski, 168 minuta bit će posuđeno iz Bulajićevih ‘‘Titovih memoara”, 364 minute bit će prikupljeno iz raznih arhivskih snimki ili pak igranih filmova drugih redatelja, kao što je u prvoj epizodi scena iz ‘‘Sarajevskog atentata” Fadila Hadžića bila izabrana kao najbolji prikaz ubojstva Franje Ferdinanda (mora da je Vrdoljaku već postalo neugodno uzimati samo Bulajiću), a tek nešto manje od jadnih 50 minuta bit će originalno snimljeni intervjui.
833,333 KUNE ZA 6 MINUTA I 45 SEKUNDI ORIGINALNOG MATERIJALA
Kako funkcionira matematika Vrdoljakova Mediteran filma? Ako podijelimo budžet od deset milijuna kuna na 12 epizoda i pogledamo kako je sastavljena prva epizoda, ispada da produkcija nešto manje od sedam minuta igrano-dokumentarnog filma košta više od 100.000 eura. Dakle, da je Vrdoljak uistinu snimio originalni film od deset sati umjesto kolaža arhivskog materijala, budžet serije vrtio bi se oko 10 milijuna eura. Usporedbe radi, hit-serija ‘‘Planet Earth”, koja traje gotovo 11 sati, a snimana je na sedam kontinenata najmodernijom HD-tehnologijom, koštala je 18 milijuna eura. Za nešto više novca, 50 milijuna eura, Tom Hanks i Ron Howard snimili su epsku seriju “Od Zemlje do Mjeseca” u kojoj su ispričali povijest ljudskog istraživanja svemira u 12 sati, s bezbroj digitalnih efekata i uz masivan promocijski budžet.
HRT ZADOVOLJAN, VRDOLJAK ZADOVOLJAN
Tako ispada da je HRT dobio seriju za desetinu moguće cijene, dok je Vrdoljak namirio svoje troškove uz minimalni rad.
Preuzeto sa www.globus.jutarnji.hr