Šta se zapravo krije iza titule – predstavnica slobode medija OSCE-a?
Taj ured je osnovan 1997. godine od strane poznatog borca za ljudska prava, Duvea, koji je upravo iskoristio sliku Gintera Grasa da pokaže kolika je važnost slobode medija za svako demokratsko društvo. Počeo je sa radom i njegov posao je nastavio gospodin Harašti, poznati disident i književnik iz Mađarske.
Meni je pripala ta čast kao prvoj ženi. Uvijek vole da naglase, radi svega što je bitno u ovom svijetu, da ima više žena koje su na funkcijama gdje se nešto odlučuje. Također, dolazim iz zemlje koja nije članica Evropske unije, iz zemlje u kojoj važe procesi koji u ovim trenucima ne mogu biti primjer kada se govori o slobodi medija.
Ustvari, nema ništa posebno da se krije iza toga. Način na koji je vršena procedura izbora je bio vrlo transparentan. Odlučuje se konsenzusom od 56 zemalja članica OSCE. Jako sam ponosna zato što sam dobila podršku svih zemalja, bez ijedne rezerve i samim tim će ova moja funkcija imati puno veću odgovornost i izazov.
Svoj mandat ću posvetiti odbrani principa slobodne riječi i misli, te borbi protiv cenzure bilo koje vrste.
To mu nekako dođe kao evropski i svjetski ombudsman za medije.
Mijatović: To nije kao funkcija ombudsmana zato što postoje puno jači mehanizmi koji nisu samo te vrste, koji ombudsman ima u državama. To je politička funkcija i samim tim to nije ombudsman.
Sudeći prema posljednjim OSCE-ovim izvještajima o medijskim slobodama u našim krajevima, bit će mnogo posla.
Pa naravno, to je nešto što nije strano, ni meni, ni ljudima koji se time bave, ali to je boljka zemalja u tranziciji i zemalja u post-konfliktnim i postranim zonama. Nije samo ovdje kod nas najgore. Nadležnost predstavnika za slobodu medija, kako oni kažu, je od Vankuvera, preko Vašingtona, do Vladivostoka. Tu je i Rusija, tu su zemlje kao što su Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, znači svi „Stanovi“. Tu je i kompletna Evropa i Kanada. Portfolio je ogroman.
Postoje rezultati i parametri kojima se mjeri način na koji može pozitivno da utječe uloga predstavnika za slobodu medija. Ovo je jedini ured na svijetu koji se bavi monitoringom medija, koji je međudržavna institucija. Samim tim ima mogućnost djelovanja direktno sa Vladama u zemljama članicama OSCE.
Ne znam do koje je mjere utjecalo na tvoj izbor stanje kod nas, ali je činjenica da je i naša regulatorna Agencija za komunikacije, tvojim izborom, dobila svojevrsno priznanje.
Apsolutno. Uvijek naglašavam da sve što sam do sada postigla, postigla sam radom u Agenciji za komunikacije, a prije toga u nezavisnoj Komisiji za medije. Ja se nadam da će naše institucije, naša Vlada i politički dužnosnici, napokon prepoznati i shvatiti kolika je važnost nezavisnih institucija, ne samo regulatorne Agencije za komunikacije, nego i novinarskih udruženja, svih onih koji predstavljaju na drugoj strani civilno društvo, da bi postojao neki prosperitet.
Stanje u Bosni i Hercegovini nije moglo uticati na moj izbor jer to nije bio jedan od parametara koji su se posmatrali. U svakom slučaju, važni su rezultati koji su postignuti kod nas, iako, u zadnje vrijeme, bojim se da svi zaboravljamo kakvo je stanje bilo, samim tim što imamo izbornu godinu, kada sve izgleda nerješivo i nemoguće. Imamo probleme, skoro svakodnevno, koji se tiču pritisaka na različite institucije, te pritisaka na novinare i uopšte na slobodnu riječ.
Znači, više od deset ljeta ti si u ovom poslu, od kada kod nas postoji organizovani rad na slobodi medija.
Da.
Znači da u Beč nosiš i golemo iskustvo. Šta bi od tog velikog paketa, što ga baštiniš, mogla istači u prvi plan?
Dijalog, razmjenu informacija, otvoreni razgovor sa ljudima u cilju rješavanja problema bez ikakvih zakulisnih odluka. Te odluke, koja se donese, vrlo teško se prihvaćaju od strane onih kojima su namijenjene. Ali dobro je ako postoje pravni mehanizmi, ako postoje utvrđene procedure, kao što je u ovom slučaju regulatorna Agencija za komunikacije. Kada pogledam unazad i vidim preko 50 odluka Suda Bosne i Hercegovine koji je odlučio u korist Agencije, mogu reći da smo mi uradili dobar posao. Taj posao, normalno, nije završen, niti je idealan, ali mislim da postoji ogroman potencijal. Ovdje postoje ljudi koji mogu itekako da doprinose boljitku našeg društva.
Šta su zapravo najveće prijetnje slobode medija kod nas?
Najveća prijetnja slobodi medija je sputavanje slobodne riječi i korištenje neprimjerenog govora, koji je možda i vulgaran, kao što je govor mržnje. Smatram da je to vrlo osjetljivo i vrlo problematično, upravo zato što je naše društvo veoma osjetljivo. Proces demokratizacije našeg društva neće biti uopšte lagan, niti bezbolan. Mislim da javni zvaničnici moraju imati puno veći prag tolerancije. Isto tako mislim da novinari moraju postići i pokazati puno veći stepen profesionalnosti. Ako se u tom poslu bude radilo zajednički, naravno slušajući bilo onih koji su najbitniji, a to su građani Bosne i Hercegovine, mislim da može doći do boljih rezultata. Međutim, ono što vidim kao najveću prijetnju, je način na koji se pokušava sputati riječ.
Tekst preuzet sa www.slobodnaevropa.org