Takav prijedlog teksta bi trebao dobiti široku podršku među poslanicima Skupštine što predstavlja svojevrsno kompromisno rješenje u samom tekstu. Prema prvim komentarima takav tekst će „zadovoljiti“ i one koji terminološki „gledaju“ na Srebrenicu kao na zločin ali i one koji događaje u Srebrenici tretiraju kao genocid. Ili kako reče premijer Republike Srpske kao „ograničeni lokalni genocid“
Podsjećanja radi, inicijator ideje o Rezolucije o Srebrenici, koju bi trebala donijeti Skupština Srbije, je predsjednik Srbije Boris Tadić.
Predsjednik Tadić je u više navrata ponovio kako je Rezolucija “moralna obaveza Srbije prema “strašnom zločinu koji je u svjetskim razmjerama postao simbol zla na prostoru bivše SFRJ” ali i to da ona neće biti primljena sa najvećim oduševljenjem u Srbiji, a ni u Republici Srpskoj. Ipak, ona će vremenom dobiti potporu “ne samo u Srbiji nego i svugdje gdje živi naš narod”.
Tadić je zaključio da je politikom uvažavanja tuđe patnje i odavanja poštovanja tuđim žrtvama moguće na međunarodnom planu stjecati kredibilitet za vođenje nacionalne politike.
Rezolucija je, momentalno nakon najave njenog usvajanja, podijelila javnost u Srbiji, neki su je označili kao nepotrebnu stvar jer ona nije obavezujuća za Srbiju a prema Međunarodnom sudu u Haagu.
Na takav način je na najavljenu rezoluciju raegovala Ljiljana Smajlović, predsjednica Udruženja novinara Srbije koja je za Deutsche Welle izjavila “kako nema ništa loše u tome da se donese rezolucija o Srebrenici, kao što nema ništa loše ni u tome da se u tu rezoluciju, ili u neki drugi dokument, uključe i svi drugi zločini”
”To inzistiranje na tome da je Srebrenica srpski zločin, pa pošto smo mi Srbi a i oni koji su počinili taj zločin su bili Srbi, samo s druge strane granice, mislim da je to donekle nekorektno ukoliko se doživljava kao pokušaj da Srbi prihvate neku kolektivnu krivicu.“ smatra Ljiljana Smajlović
Tomislav Nikolić, lider Srpske napredne stranke smatra kako su rezoluciju trebali napisati svi zajedno a ne da se “nateže da ona dobije 126 glasova u Parlamentu”
”Neka svako odredi toponim koji mu je najbolniji, neko Srebrenicu, neko „Bljesak”, neko „Oluju”. Da vidimo ko šta misli. Ali niko se ne obazire na naše prijedloge, jer kad je Boris Tadić rekao da će Skupština donijeti rezoluciju o Srebrenici on je time ponizio parlament i sve nas. Zato sad svi čekaju da izađe jedan ili više papira sa Andrićevog venca” mišljenja je Tomislav Nikolić.
Najoštrija regaovanja na pripremljenu rezoluciju su očekivano stigla iz Srpske radikalne stranke (SRS ) i Demokratske stranke Srbije ( DSS )
Tako je Visoki funkcioner SRS Zoran Krasić izjavio medijima kako je nepotrebna rezolucija o Srebrenici, jer je u Srbiji pitanje zločina regulisano postojećim zakonima.
“Ako sad treba Skupština Srbije ili neka druga institucija da se izjašnjava o onom što je regulisano Krivičnim zakonikom, onda ili nam ne treba parlament, ili nam ne treba sud. Srbija se pravno jasno izjasnila da je zločin pitanje individualne krivične odgovornosti i nikakve rezolucije u tom smislu nisu potrebne”, mišljenje je Krasića.
“Ovi što pričaju o genocidu u Srebrenici bolje je da pogledaju ozbiljne stavove međunarodno priznati pravnih eksperata, a ne da govore na bazi Si-En-En-ovih i nekih drugih izveštaja, gde svako ofrlje ubaci neki termin. Indikativno je, međutim, da Naser Orić nikad nije odgovarao za 3.500 žrtava pre događaja u Srebrenici. Pa, razlog je sasvim jasan, da bi se očuvala slika i poruka o Srebrenici”, zaključio je Krasić.
Na nedavno održanoj konferenciji za novinare predsjednik DSS-a Vojislav Koštunica je upozorio da planirano donošenje rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije može predstavljati “nož u leđa Republici Srpskoj.”
Po njemu “je Srbija obavezna da podržava RS kao entitet u okviru BiH po dva pravna osnova, i to Dejtonskom sporazumu i Sporazumu o specijalnim paralelnim odnosima”
Prema mišljenju Jelene Milić, direktorice Centra za euroatlantske studije, ova Rezolucija je prilika za „skidanje maski“
“Sada će se na djelu vidjeti lažna evropska orijentacija pojedinih političara koji se zalaganjem za osudu zločina i nad Srbima na neki način pokazuju koliko ne brinu o srpskimk žrtvama“
I u Evropskoj uniji postoje dileme oko Rezolucije o Srebrenici, ali one idu u sasvim drugom pravcu. Da li su namjere Srbije u ovome iskrene ili postoji “tajna agenda” čitavog slučaja – pitaju se u EU.
Da li se iza Rezolucije sakrivaju namjere da se Srbija dodvori Međunarodnom sudu pravde uoči donošenja mišljenja o legalnosti neovisnosti Kosova jer je taj sud, od kojeg je Srbija tražila “savjetodavno mišljenje” o Kosovu, 2007. u presudi na tužbu BiH protiv Srbije za genocid presudio da je Srbija odgovorna jer je propustila spriječiti genocid u Srebrenici.
U EU bi pozdravili Rezoluciju Srbije o osudi genocida u Srebrenici, ali bi željeli da ona bude jasna, a ne dvosmislena ili da na bilo koji način relativizira težinu toga zločina.
Zločin ili nešto malo više
A što se tiče najavljenog usvajanja Rezolucije reakcije u RS poprilično očekivane. Osude najavljene rezolucije te relativizirajuće izjave o čitavom događaju oko Srebrenice. Zabetonirani i jedinstveni stavovi političkih partija koje smatraju kako ne treba Srebrenicu posebno izdvajati te je tretirati kao “slučaj sam za sebe”. Prema mišljenju većine poltičara iz RS je potrebno gledati širi kontekst jednog ratnog sukoba.
Reagujući na najavljeno izglasavanje Rezolucije, predsjednik vlade Republike Srpske Milorad Dodik je rekao kako je za njega “u tom kontekstu neprihvatljivo izdvajanje Srebrenice”
“Za nas je neprihvatljivo da se obilježava samo jedan događaj i da se njemu daje istorijsko značenje” izjavio je Dodik novinarima u Banjaluci.
Za njega nije sporno da je u Srebrenici počinjen zločin ali bi njega trebalo staviti na isti nivo sa svim drugim zločinima počinjenim tokom rata u BiH.
Njegov partijski kolega a predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić je izjavio kako “se ne može govoriti o zločinima počinjenim tokom posljednjeg rata u BiH a da se ne uzme u obzir “istorijski kontekst”.
“To se posebno odnosi na ratna zbivanja od 1941. do 1945. godine kada su također počinjeni zločini, poput onih u Jasenovcu, pa bi i njih valjalo osuditi” rekao je Radojičić.
Marko Pavić, lider Demokratskog narodnog saveza, je u ime novostvorenog bloka (SNSD, DNS i Socijalistička partija) rekao kako “koalicija ne može prihvatiti da se u Srbiji donese posebna rezolucija o Srebrenici”
“Smatramo da je Srebrenica unutrašnje pitanje BiH i da se ne može izdvojiti iz ukupnog stanja u BiH”, naveo je Pavić napominjući da “bi usvajanje rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije poremetilo odnose u BiH, a vjerojatno ne bi doprinijelo ni poboljšanju odnosa u samoj Srbiji”
Kada je u pitanju srebrenička tragedija te namjera da se srbijanska skupština zabavi ovim pitanjem te osudi dešavanja 1995. godine, radikali u RS imaju jasno. Prema njihovom mišljenju nema potrebe za posebnom Rezolucijom.
Na nedavnoj konferenciji za novinare Milanko Mihaljica predsjednik Srpske radikalne stranke je rekao kako bi predsjednik Vlade RS i SNSD-a Milorad Dodik trebao da ubijedi “svog prijatelja“ predsjednika Srbije Borisa Tadića da odustane od inicijative da Parlament Srbije usvoju rezoluciju o Srebrenici.
“Niko ne spori da se tamo desio zločin, ali ne može se osuditi samo zločin u Srebrenici, bez osude svih počinjenih zločina“, jasan je Mihaljica.
Iz najveće opozicione partije u Srpskoj takođe osuda najavljenog usvajanja Rezolucije. Ovog vikenda je na Palama predsjednik SDS-a Mladen Bosić apelovao ne poslanike srbijanskog parlamenta da ne usvajaju rezoluciju o Srebrenici kao posebnom slučaju.
Bosić je kazao kako bi se usvajanjem Rezolucije, onima koji to žele, omogućilo da ono što se dešavalo u Srebrenici koriste za političke ciljeve i dalje pritiske na Republiku Srpsku.
“Mi smo i nekim strankama, prije svega Demokratskoj stranci Srbije, sa kojim imamo saradnju od ranije, uputili mišljenje da smatramo da to ne bi trebalo da podrže, a ubijeđeni smo da to i ostale stranke, odnosno Skupština Srbije, neće uraditi”, rekao je Bosić.
Zbog čega je jednoznačna, bespredmetna i jasna osuda “zločina” ili “genocida” koji se desio nekom drugom u “naše ime” nemoguća a da se uz nju skoro pa uvijek ne doda onaj “širi kontekst priče” odnosno “zločini počinjeni nad nama” u “ime njih” – u ovom ili onom sukobu?
Etnolog Sandi Blagonić se u svom tekstu “Profesionalni Srbi, Hrvati i Bošnjaci” bavio upravo ovim te je zaključio.
”Dok slučajne Srbe, Hrvate i Bošnjake svaki zločin ostavlja bez riječi, profesionalni Srbi, Hrvati i Bošnjaci zanijeme samo onda kada je riječ o zločinu nad pripadnicima njihova naroda. Tada “ali” ne postoji. Zato je rečenica “Ubijeni su mnogi ‘naši’, ali i ‘naši’ su ubijali” nemoguća. Za razliku od ovog, “ali-i-vi-ste-ubijali” poricanje je strategija onih koji su naučili živjeti ponajprije kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Sve što u ovom životu radili, oni rade kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci: zato što izvan toga ne posjeduju nijedno drugo mjesto u kojem bi autentično ostvarivali vlastitu egzistenciju”.