Ko će riješiti problem troje bosanskih siročadi? Da li Srbija, Hrvatska, ili čak Turska? Amerika, Evropska Unija? Ili će siročad kad porastu sama početi da se brinu za sebe? U iščekivanju da prođe pubertet, susjedne maćehe ponekad si dozvole da komentarišu, predlažu i bosanski šnit koriste bez krojačkog iskustva, ali sa sviješću o svojim interesima.
Susjedne zemlje imaju jasne stavove o stanju u BiH, kao i viziju njenog razvoja i budućnosti. A narodi u BiH se, zavisno od relacija
, ili hvataju za njihove slamke obećanja i “rodbinske” veze ili održavaju tenzije. Interesi će pobijediti u svakom slučaju, ali javnost treba da se uključi na jedan zreo način.
Srbijanski predsjednik ne propušta nijednu priliku da se ogradi od svakog spomena referenduma, kune se u Srbiju kao garanta Dejtonskog sporazuma. Kao potpisniku Dejtona, Srbiji podržavanje teritorijalnog integriteta BiH ne odmaže da istovremeno vjeruje u suverenitet Republike Srpske. Pronađen je balans između nacionalne prisnosti, bilaterarnih odnosa i trenutnih interesa Srbije.
Jeremić se trudi da i sâm bude dosljedan zvaničnim stavovima i podržava samo koncenzus svih naroda i entiteta u BiH, ali je i optužen od strane SDP-a BiH da nastavlja politiku Miloševića i miješa se u unutrašnje stvari BiH, nakon što je izjavio da je BiH UN-ov protektorat koji nema osnove da bude dio Savjeta bezbjednosti UN-a. Da li to znači da ispod zvaničnih paravana neki srbijanski političari ipak žele da vide samostalnu Republiku Srpsku?
Vuk Drašković se svojevremeno na isti način
umiješao u tuđa posla zalažući se za iste kriterijume otcjepljenja Republike Srpske kakvi su bili pri otcjepljenju Kosova.
Kad je u pitanju paket izmijena Ustava BiH, međunarodni zvaničnici ne kriju stav da zvanični Beograd ima moć da utiče na premijera Milorada Dodika. U tom smislu, prošle godine je Živorad Kovačević, predsjednik Evropskog pokreta u Srbiji, primijetio prisnu vezu između rukovodstva Srbije i Dodika, te izjavio da bi “Srbija dobila veliki poen ukoliko bi ostvarila uticaj na Dodika, a inače ga ima, da bude maksimalno kooperativan i da ne zateže preko neke granice.“
Iako se zvanično podržava samo koncenzus, ipak postoje i osnove da se izvede zaključak o značajnom uticaju Beograda na Dodika, što se može jače reflektovati i na razvoj političke situacije u BiH kad je u pitanju budućnost Dejtonskog sporazuma. Nikako nije dobro da narod sebi dozvoli da i dalje bude predizborna ovca…
Komplikovani sistemi i odnosi iz prošlosti neminovno se produžavaju i ostavljaju traga i sada kad komplikacije otežavaju težnju ka napretku. Sukob nacionalnog ponosa i identiteta i potrebe za napretkom, makar u već zadanim okvirima, vidljiv je u izravnijim izjavama Vojislava Koštunice, koji vidi nelogičnost u tome da srpski narod, uključujući Srbe u BiH, odnosno Republici Srpskoj, podrži članstvo u NATO-u. Predlaže da građani Republike Srpske referendumom donesu odluku o tome.
Koštunica upozorava i da je OHR faktor usporavanja procesa osamostaljivanja institucija BiH, te strahuje od centralizacije i unitarizacije koja bi ugrozila postojeći suverenitet Republike Srpske. Ima li Srbija neke namjere sa RS u budućnosti?
Republika Srpska može imati samo koristi od dobrih odnosa sa Srbijom, ali je pitanje do koje granice će Srbija ići kad bude morala da štiti svoje interese ako se oni ikada budu direktnije i jače kosili sa interesima Republike Srpske. I to javnost treba da ima na umu.
Prema izjavama šefa crnogorske diplomatije, Milana Roćena, izvjesno je da Crna Gora ima usaglašene odnose sa oba entiteta. Đukanović ostaje pri tome da teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine mora biti sačuvan jer bi svaki drugi slučaj mogao da nas vrati u nestabilnost bliske prošlosti.
Interesantna je izjava bivšeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Pedija Ešdauna, da su Beograd i Podgorica za disciplinovanje premijera Republike Srpske, Milorada Dodika, najveći saveznici BiH, u čemu se jasno vidi sprega interesâ koja će vjerovatno odlučiti budućnost BiH.
Nedavno su se sastali i šefovi diplomatija Srbije, BiH i Turske. Turski šef diplomatije Ahmet Davutoglu takođe je izrazio stav o podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, te da samo stabilan region i miroljubivost može da koristi narodima na Balkanu.
Hrvatska, odnosno njeni političari, pokazuju podjednako šarolik spektar stavova i angažovanosti u odnosu prema BiH. Karakteristika novoizabranog predsjednika zasad je neutralnost u predlaganju rješenjâ. On se drži daleko od pokušaja da se igra krojača ili neopreznog huškača, za razliku od mnogih kolega.
Josipović se ogradio od Mesićevih posljednjih izjava, kao i od pomilovanja osuđenih za ratne zločine, što može biti dobar znak za budućnost odnosa između dvije zemlje. Tome će vjerovatno pomoći i nemiješanje u unutrašnja pitanja druge države, jer Josipović ističe da rješenja nametnuta spolja nisu nikada do sada bila efikasna, pa se dugoročna rješenja mogu pronaći postići samo dogovorom sva tri naroda.
Za razliku od njega, Vesna Pusić bi da skroji građanima BiH pet administrativnih jedinica: dominantno srpsku, dominantno hrvatsku, dominantno bošnjačku i dvije miješane, a trajnu stabilnost BiH vidi samo kao posljedicu projekta u kojem će direktno učestvovati i Srbija i Hrvatska.
Kakve li arogancije, bio bi komentar na to da nije poznato da sudbine malih uvijek kroje veliki. Samo, Vesna Pusić nije ta. Da li je Pusićka razmišljala o funkcionalnosti konstrukcije od pet dijelova i kako bi ona bila bolja od podjele koja u BiH već postoji. Glavnina hrvatskih političara zalaže se za treći entitet, Dejtonski sporazum nazivaju greškom, a posebno problematičan odnos imaju sa Republikom Srpskom, koju ne propuštaju da časte epitetom“genocidna tvorevina”. Nastavi li se kontinuitet ovakvih stavova, sve su prilike da ni skora budućnost neće vidjeti potpuno stabilan region Balkana.
Na kraju, kako pisati o odnosima ovih susjednih država, a preći preko Mesićeve izjave, još uvijek aktuelne, da bi u slučaju referenduma poslao hrvatsku vojsku na koridor. Riječi koje dugo neće izgubiti na težini. Ali, čudi li ili ne čudi što bošnjački političari očekuju da će Josipović nastaviti dosadašnju politiku predsednika Hrvatske i graditi dobru saradnju sa Sarajevom? Dva entiteta se ne štede ni međusobno. Šta to govori o zrelosti bosanskih naroda i odnosima među njima? Jesu li još u pubertetu? Izbori se bliže, radikalne ideje neće BiH odvesti naprijed.
Polarizacije su evidentne. Dva entiteta grade različite odnose. RS teži Srbiji, Srbija je otvorenija prema RS, ali izražava volju da sarađuje sa čitavom BiH; Federacija je usmjerenija ka Hrvatskoj, Hrvatska neće da pređe preko statusa RS; a Crna Gora ne želi ili ne smije da se miješa (!), nudi saradnju i jednima i drugima.
Bosna će, po svemu sudeći, ostati još dugo problematično dijete Evrope, jer kako predviđa “Financial Times” ona je pored Turske i Ukrajine jedna od zemalja koja bi zapadanjem u teškoće bila u stanju da ugrozi projekat Evropske Unije. To znači da treba očekivati dugoročno prisustvo evropskih zvaničnika na ovom području. To potvrđuje i Inckova izjava da su male vjerovatnoće da će se OHR povući iz BiH u ovoj godini. Dokle?
Naposlijetku, zašto građani sami sebi ne bi mogli da skroje odijelce, pa da im bude udobno, a ne tijesno kao sada? Time bi se stvorila i nit koja rješava sve političke, društvene i druge probleme, jer delikatnom stanju u BiH svakako neće pomoći ni verbalni ni krojački ispadi, samo razum. Bosanska siročad zasad treba odraslog, zrelog roditelja koji će htjeti i znati kako da ih usmjeri, ali ako građani BiH budu davali drugima da guraju, mogle bi oči lako da im iskoče.