Kakve ovo sve veze ima sa sarmom?
Bez obzira da li se ovi ili podaci GfK-a uzimali kao relevantni, sasvim je razumljivo da nešto možda dismr u našoj banana državi. Nakon nekoliko dana, došlo je vrijeme da se onjuši prošlogodišnji raso, jer se sarma mota i u februaru.
Novogodišnje motanje svima slatkih sarmi, određeni operateri u našoj grudi su priveli kraju. Njihovo punjenje je gotovo, tako da po televiziji, novinama i bilbordima već iskaču reklame koje nude nove pakete. Naravno na tim trpezama može svašta da se nađe, ali kako mudri ljudi kažu: sarma sa previše riže nikom ne paše.
Trenutno u BiH, prema podacima dostupnim na sajtu kontrolora, koji pored ostalih obaveza nadgleda i kuhanje internet sarmi, postoji 78 operatera. Drugim riječima, ima sarme za svakog, ali svako će se zapitati po kojoj cijeni, po kojim uslovima i ima li repete?
Kol’ko košta list kupusa?
U kratkom poređenju između internet operatera u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, sasvim je jasno da niko sarmu bolje ne mota nego internet operateri u BiH. Koja je tajna njihovog drevnog zanata, nažalost, nije uspješno razotkriveno, ali je sigurno da njihova sarma, čim recept čuvaju k’o zmija noge, vrijedi više. Ali kako sad pa to?
U potrazi za odgovorom na ovo i neka druga mistična pitanja, Buka je poslala upit na adrese 13 najvećih internet operatera u zemlji i u komšiluku. Nakon šest dana, javila su se samo tri provajdera, naglašavajući kako će se uzdržati od bilo kakvih odgovora na ova neprimjerena pitanja. Po kojem osnovu su navedena pitanja bila neprimjerena ostaje da se sazna u nekoj novoj epizodi.
Dok se ta epizoda polako pretvara u seriju nalik Esmeraldi, vrijeme je da se nekoliko redaka posveti upravo tim famoznim paketima. Put je potrebno započeti od najjeftinijih, tj. od komšijskih paketa smještenih sa obe strane. Naime, u Hrvatskoj T-Com nudi ADSL flat-rate paket koji titra na 4Mbit/s po cijeni od 48 KM sa PDV-om, dok u Srbiji, SBB operater nudi istu brzinu putem kablovskog interneta za 28 KM sa PDV-om.
Kod nas je situacija znatno drugačija. Ukoliko neko želi da ima bilo kakav internet u FBiH, čini se da prije svega mora da nađe novi posao ili da stekne pravo na popust koji nudi BH Telecom. Naime, u njihovom cjenovniku naglašeno je da:
- “pravo na popust od 25% na iznos mjesečne naknade za tarifni model ADSL G imaju slijedeće kategorije: slijepa lica, lica sa oštećenjem čula sluha od 90% do 100%, lica sa paraplegijom i paraparezom, lica oboljela od dječje paralize (poliomyelitisa), cerebralne paralize, multipleskleroze i distrofije, sa utvrđenom visinom tjelesnog oštećenja od 80% do 100%.”
Dakle, vrijeme je za kreativnost zarad ostvarivanja popusta. Jedno od mogućih rješenja jeste da sljedeći put uši očistimo babinim iglama za hekleraj i tako ostvarimo popust od ¼ cijene, koja u punom iznosu dođe 45 KM bez PDV-a sa ograničenim download-om od 15 Gb unutar 30 dana.
Da razočarenju nema kraja govore i cijene u HT Mostaru, a naravno sad slijedi zaplet. Naime, magična riječ koja odvaja FBiH od RS ponude jeste flat-rate. Iz nekog, samo svemiru poznatog razloga, smrtnik koji piše ove redove nije uspio da dođe do odgovora da li internet operaterima u FBiH od te riječi u grlu stane neka druga sarmetina teška 100 KM.
Očigledno je da se potrošači malo pitaju, a i oni su oguglali na cijene, o čemu govore i podaci RAKonja za 2008. godinu (podaci za 2009. godinu će biti dostupni krajem prvog kvartala 2010). Prema ovim podacima, broj korisnika raste uprkos cijenama, čime većina operatera očigledno uživa onu staru – lezi lebe da te jedem. Naime, internet operateri na području BiH su u 2008. godini zaradili 52,038,213 KM. Međutim, potrošački pretis lonci u RS lagano kipe.
Računica sad postaje krajnje jednostavna – ako neko za sarmu daje više nego komšija u susjednom dvorištu, svaki normalan čovjek bi se zapitao pa kako to, majku mu staru, da sarma toliko košta? Nažalost, ovo pitanje će ostati neodgovoreno dok god internet operateri ne smognu snage da otkriju tajnu – koliko je teška zaprška u cijeloj ovoj priči.
Na početku teksta pomenuta su pitanja koja su postavljena internet operaterima. U nastavku su pobrojana sva pitanja:
1. Koje parametre koristi xy prilikom izmjena postojećih, a koje prilikom pravljenja novih internet paketa?
2. Koji parametri utiču na formiranje cijena internet paketa?
3. Da li xy ima nadprovajdera i ukoliko ima, na koji način on utiče na stvaranje tehničkih aspekata i cijena paketa?
4. Koji je trenutni broj korisnika interneta i broj naloga pod okriljem xy-a?
5. Koji su ciljevi xy-a u ovoj oblasti poslovanja za 2010. godinu?
Iz navedenog je sasvim jasno da je ostavljeno dosta prostora da se svaki sarmaš brani, a ne da samo ćuti. Naposlijetku, ako se sarma već pravi, možda bi bilo fer da svi okupljeni za stolom znaju bar zašto su se opekli.
U međuvremenu, u Finskoj je usvojen zakon prema kojem je internet brzina 1Mb/s minimum kako bi se ispunilo ljudsko pravo svakog građanina. I upravo ovdje, na ovom mjestu u priči, opet se vraćamo na isto – nema tu nas ni u ljeljama. Očigledno je potrebno prvo promijeniti svijest operatera zajedno sa vlastima, te potom krenuti u kupovinu gdje nam je riječ monopolizacija strana jednako kao i tamo neka Južna Koreja.