Prvo mjesto, tata i sin su osvojili zahvaljući jednoj od najvećih ovogodišnjih afera u Francuskoj, koja je, kako se to voli reći, uzburkala francusko javno mnjenje.
Čudesna sudbina Žan Sarkozija
Ima jedna šala, Žan je tražio iPod od tate na poklon, a ovaj mu zabunom dao Epad, odnosno mjesto predsjednika administrativnog savjeta javnog preduzeća za uređenje najvećeg pariškog, ali i evropskog poslovnog centra. I tu je nastala sva zbrka i trka. Opozicija je optužila predsjednika za nepotizam, a pozicija je uzvratila optužbama za širenje dezinformacija i manipulacija, potkačili čak i novinare za pristrasnost pri izvještavanju. A Žanu, njegovom tati i cijeloj Francuskoj smijali su se sve do Kine. A što su svi toliko zapeli za jadnog Žana koji samo hoće da radi i prehranjuje svoju porodicu? Vjerovatno zato što Žan ima tek 23 godine i položene ispite samo sa prve godine prava.
I upravo zbog onog uzburkanog javnog mnjenja, Žana koji se prošle godine vjenčao sa svojom srednjoškolskom ljubavi i, usput, bogatom nasljednicom, nije spasio ni novi savjetnik za komunikaciju, ni nova frizura, ni naočale na nosu koje bi mu trebale dati ozbiljniji look.
U intervjuu za centralni dnevnik na France 2, Žan je izjavio da odustaje od čelne pozicije i da je to odlučio u razgovoru sa svojim ocem, a ne predsjednikom Francuske.
Francuzi su se pošteno ismijali na račun dinastije Sarkozi, a grupa na Facebook-u „Da Žan Sarkozi, koji ima položenu samo prvu godinu fakulteta, prije ide raditi u McDonald’s“ sakupila je više od 77 hiljada članova.
Između ostalog, ova afera, koštala je tatu, odnosno predsjednika Sarkozija laganog pada popularnosti, što se statistički prevodi sa tek 39% podrške javnosti.
Svi tatini sinovi (i kćerke)
Tatinih sinova ima svuda, valjda to nekako ide u rok službe. U bivšim ruskim republikama, u Africi potomstvo vodećih ljudi drži ministarska mjesta, članovi su parlamenta, predstavnici svoje zemlje u Ujedinjenim nacijama, vlasnici su medijskih kuća, na čelu su državnih kompanija, bave se modom, pjevaju, izrađuju nakit, kreću se u mondenskim krugovima, rasipaju novcem i čekaju da, a zašto da ne, naslijede tatu na prijestolju. Tako je u Sjevernoj Koreji, Kim Jong-il naslijedio svog tatu na mjestu vrhovnog vođe. U Evropi, Berluskonijeva djeca drže značajne pozicije, a u Venecueli predsjednikov sin je jedan od vodećih ljudi državne naftne industrije.
U posljednjih dvadeset godina, naše vođe, između ostalog, pokazale su se i kao brižni roditelji. Tako su sinovi nacije bili glavni šverceri naftom i cigaretama, držali ključna mjesta u obavještajnim službama, ili su im bila povjerena mjesta šefova kabineta i ličnih savjetnika.
Djeca naših političara znala su dobro iskoristiti novac, veze i poznanstva svojih roditelja. Neki su se školovali na prestižnim svjetskim univerzitetima, drugi jednostavno uživali u svim blagodetima života, jer imati tatu na položaju je zaista roditi se pod srećnom zvijezdom. Još bolje, to vam je kao dobiti glavnu premiju na lotu.
Voćnjak Dodikovog sina
Kada je isplivao podatak da je Investiciono-razvojna banka RS prošle godine dodijelila kredit od 3 miliona konvertibilnih maraka preduzeću čiji je suvlasnik devetnaestogodišnji sin premijera RS Milorada Dodika i još da je kredit odobren u rekordnih 24 časa, opozicija je Vladu optužila za neoptizam i protekcionizam. Javnost je o ovome brujala nekoliko dana, a potom se sve zaboravilo ili jednostavno prihvatilo, po sistemu tako nam je, kako nam je. Da li je premijeru opala popularnost u narodu nakon ovoga i, uopšte šta o tome narod misli, nema ni statistika ni istraživanja. Još manje nekih indikatora koji bi mjerili pristutnost političara u medijima u toku neke afere.
Tačku na priču stavio je sam Dodik koji je na optužbe odgovorio riječima da je kredit preduzeću njegovog sina odobren u skladu sa propisima i zakonima i da je bolje da se tim bavi nego da bude nakoman ili klošar u Banjoj Luci, te da se njegov sin proziva jedino zbog prezimena Dodik. I kraj priče. Isto je tvrdio i Nikola Sarkozi, da je njegov Žan, žrtva konteksta koje ga prevazilazi kao pojedinca. Jedina razlika je u tome što je Sarkozi imao ono što smo u početku nazvali uzburknim javnim mnjenjem koje zna i smije, po poterbi, i udariti po prstima i svog vođu.
Žan je ovaj put posustao pod pritiskom javnosti, ali je već dan nakon odustajanja od mjesta predsjednika, izabran za administatora Epad-a. Ispred zgrade u kojoj je mladi Sarkozi branio svoju kandidaturu za mjesto administratora okupilo se nekih pedesetak demonstanata – ljevičara. Obučeni u uniforme iz vremena monarhije, organizacija „Spasimo bogate“ pokušali su ući u zgardu kako bi „princu Žanu“ dodijelili diplomu „tatinog sina“.