Priče lokalnih mangupa o Čehinjama koje su počašćene Coca-Colom svoja tijela i ljubav bezrezervno predavale po kampovima i iznajmljenim sobičcima potkrepljivali su tinejdžersku maštu sočnim detaljima. Bilo nam je mnogo bolje nego njima, radovali smo se, a i Staljin nam onomad nije mogao ništa.
Da vam je neko tih godina rekao da će situacija za nekih petnaest godina izgledati značajno drugačija razum vam ne bi dao 
da povjerujete. A morate, jer danas…
Danas vam za odlazak u Češku Republiku treba i viza koje ćete danima čekati i očekivati vucarajući se besciljno Sarajevom. Česi koji su nam nekada prodavali dušeke sada u većini ljetuju po Španiji, Italiji ili Francuskoj i Jadran im ne predstavlja prioritet na ljestvici interesovanja. Ćerke pod Biokovom ljubljenih Čehinja svoja tijela ponosno pokazuju po svjetskim modnim pistama i ne trude se pretjerano da razumiju majke koje im prepričavaju ljetovanja i tamo neku Jugoslaviju koje više nema.
Direktna strana ulaganja u češku privredu iznose oko 6 milijardi dolara godišnje a u samom Pragu nezaposlenosti gotovo i da nema. Stanovi u Pragu su, s obzirom na uslove, jeftiniji nego u Banjaluci i nov dvosoban stan možete kupiti već sa 80 000 Eura uz mnogobrojne i jako povoljne stambene kredite. Mladim Česima se ne ide nikud iz svoje zemlje i vrlo su ponosni na nju. Očekuju mnogo od ulaska u Evropsku uniju a najviše da će im se tada povećati primanja i mogućnosti kvalitetnog zapošljavanja. U ovom trenutku prosječna plata u Češkoj iznosi 800 km a četvoročlana porodica za potrošačku korpu mjesečno treba da izdvoji oko 200 km. Reklame pokraj puteva i u gradovima uglavnom ne popularišu češke proizvode i najčešće se reklamiraju proizvodi svjetskih i evropskih giganata. Ali, ako se uzme u obzir da je Volkswagen kupio gotovo cijelu češku auto industriju, a da je Philips nedavno pokrenuo proizvodnju televizora primjeti se da Česi nemaju razloga za strah od globalizacije jer od nje za sada imaju samo koristi i mnogo novih radnih mjesta. Mladi amerikanci po završetku školovanja dolaze na specijalizaciju u Prag a za život često dodatno zarađuju kao učitelji engleskog koga priča oko 40% Čeha. Nostalgiju za kućom im umanjuju radnje McDonaldsa doslovno na svakih sto metara u centru Praga. Naravno sa 
tranzicijom su se stvarali i kriminalni klanovi evropske, balkanske i kineske mafije koji su uz porast prostitucije i korupciju javnih službi najveći problem društva ali to nije ni blizu problemima društva u nas.
Neposredno po padu komunističkog režima Evropom i svjetom pročulo se da su Prag i Češka izuzetno privlačni i jeftini te je samo prošle godine Češku posjetilo preko sto miliona stranaca koji su ostavili za sobom oko tri milijarde dolara. Autor ovog članka podijeliće sa vama, u nastavku teksta, svoje impresije o ovom prelijepom gradu. Za početak treba reći da je Prag je administrativno i kulturno sjedište Republike Češke i u njemu u ovom trenutku živi oko dva miliona stanovnika.
Nemate vodiča i ne znate kuda bi krenuli sa metro stanice na kojoj ste izašli. Približavate se prodavnici suvenira da bi kupovinom turističke karte umanjili vaš hendikep a dočeka vas psovka: “…šta me gledaš jebote patak…”, upućena od omalenog prodavca dvoma japanskih turista koji ga zbunjeno gledaju ne razazanajući nepoznatu psovku. Na pitanje odakle je, odgovara sa, “..bio sam iz Zenice..”, obasipajući Vas podatcima o Kraljevskoj ruti na kojoj se nalazi najveći ali ne i jedini broj znamenitih objekata u Pragu. Ljude koji pričaju jezikom koji razumiješ imaćeš priliku sresti na svakom koraku jer dosta ex-YUovaca za svoje stanište odabralo je Prag.
Stari i turistički najinteresntniji dio Praga smješen je podijeljen na obalama Vltave koje povezuje osamnaest mostova od kojih je najpoznatiji i najljepši Karlov most.
Napravljen je 1357. godine u gotskom stilu, dugačak je 520 metara i do danas je restauiran više puta. Krasi ga tridesetak skulptura iz 17. i 19. vijeka koje su, najvećim dijelom, zbog svoje vrijednosti premještene u muzej a na njihovo mjesto su postavljene vjerodostojne kopije. Kule na krajevima mosta napravljene neposredno po njegovoj izgradnji svoj sadašnji izgled su dobile u 19.v i među najljepšim su te vrste u Evropi. Staromestska mostecka vez, vas uvodi u Staromesto. U neposrednoj blizini kule se nalazi ambasada Jugoslavije ili onog što je od nje ostalo. U ovom dijelu grada nalazi se i najveći broj restorana i picerija i cijene se ne razlikuju u mnogome od cijena kod nas. Najbolja piva na svijetu, okruženi građevinama iz 15.vijeka i ljubaznom poslugom, možete popiti za dvje konvertibilne marke što je, složićete se, kod nas gotovo pa neizvodljivo. Knedle, valjušci od krompira i svinjetina sa sosom od luka su specijaliteti za čiju degustaciju takođe nećete morati izdvojiti veću količinu novca mada se Česi ne mogu pohvaliti dobrom kuhinjom. Varenje možete poboljšati jednosatnom vožnjom brodićem dijelom Vltave u kojoj ćete proći kraj najvećeg broja mostova i građevina koje vrijedi eksportovati kako u sjećanje tako i u foto albume. Ovim dijelom grada dominira Praški dvorac u kom se nalazi i sjedište Vlade i Predsjednika države. Za turiste je 
u samom dvorcu najinteresantnija katedrala Sv.Vita čijom se ljepotom ponosi cijela Češka. Izgradnja ovog velelepnog zdanja počela je 1344. godine a fasade, mozaici i dekoracije dorađivane su sve do početka prošlog vijeka te danas ova katedrala predstavlja jednu od najljepših gotskih građevina u svijetu. Od tvrđave prema Vltavi se u terasama spuštaju prelijepi vrtovi koji datiraju iz vremena Renensanse.
Na obalama Vltave se nalazi i Nacionalno pozorište koje ima posebno mjesto u emancipaciji češke nacije. Naime, u 18. vijeku u Pragu nije bilo pozorišta u kom se igralo na češkom jeziku. Uglavnom je bio zastupljen njemački jezik i zbog toga se pristupilo izgradnji Nacionalnog pozorišta . Godine 1883 završena je prelijepa zgrada u renesansnom stilu koja je otvorena operom Lubiše ne Češkom jeziku. Kada pređete nanovo Karlov most dolazite u Stari grad za čiji detaljan obilazak vam treba duži boravak u Pragu a koji najčešće nemate.
Nezaobilazan za pogledati je Josefov, dio Starog grada koji predstavlja bivši Jevrejski grad u kom je nekada živio najveći broj jevrejske populacije u Pragu. Ono što je ostalo od Jevrejskog grada do danas su sinagoge, od kojih je najvažnija Staronova sinagoga iz 13.vijeka, i Staro Jevrejsko groblje koji su preživjeli drugi svjetski rat iz perfidnog razloga što je Hitler htio da Prag pretvori u muzej bivše jevrejske nacije. Do groblja se nalazi Pinkasova sinagoga sagrađena u 15. vijeku, unutar koje su zapisana imena 77 000 čeških jevreja stradalih za vrijeme Holokausta. Najstarije nadgrobne ploče podignute su 1439. godine a samo groblje ima više naslaga u kom se 12 000 nadgrobnih ploča naslanjaju jedne na druge.
Staromestske namesti ili Stari gradski trg je najvažniji dio Starog grada i krcat je istorijskim događajima iz prošlog perioda, od kraljevskih vjenčanja, izbora kraljeva do tragičnih egzekucija. Old Town hall je središnja i najvažnija zgrada na trgu. Na njoj se nalazi astronomski sat iz 14. vijeka 
a iznad kojeg se na svaki puni sat iza prozora pojavljuju figure dvanaest apostola. Oko same zgrade nalaze se restorani sa najskupljim cijenama u gradu a prospekti, tih restorana, vas stimulišu da baš tu potrošite svoj novac jer prije vas to su uradili Tom Kruz, Kit Ričards, Bouvi, Vesli Snajps i mnogi drugi likovi koji, složićete se, imaju mnogo veći džeparac od vašeg.
Vaclavske namesti je glavni i najvažniji gradski trg. Proteže se dužinom od jednog kilometra i vodi do Narodnog muzeja koji je izgrađen krajem 19. vijeka. Na trgu je smješten veliki broj butika i prodavnica svjetski poznatih proizvođača, sa isto tako svjetskim cjenama. Nedaleko od narodnog muzeja je memorijal Jan Palaha i Jan Zajica dvojice mladih ljudi koji su se spalili u znak protesta zbog sovjetske okupacije 1969.
Ono što je najvažnije u Pragu su naravno ljudi. Srećni što mogu da vam pomognu i upute vas u pravcu u kom ste krenuli, ne skidaju osmjeh sa svog lica. U metrou ne rijetko možete vidjeti parove šezdesetogodišnjaka koji se drže zaljubljeno za ruke poput tinejdžera. Uopšte, radost Čeha što žive u svojoj zemlji je vidljiva na svakom koraku. Vaspitanje će iz svake preljepe čehinje s kojom vam se sretne pogled izmamiti osmjeh, ali vjerujte, nijedna Coca-Cola ovog svijeta vam više neće prestavljati adut za dodatnu naklonost, kao što je to možda bilo prije dvadeset godina.
I ako slučajno ove godine naletiš na Jadranu na neku od ovih ljepotica izbacujući, uz osmjeh pun nade, u prvi plan flašicu najprodavanije bezalkoholne pijače na svijetu izgledaćeš kao kompletan idiot i ništa više.
I to je ustvari najteže, kada vidiš dokle je stiglo društvo, kome smo mi donedavno bili “Zapad” shvatiš da su nam godine nepovratno pojeli skakavci a ovo malo što nam je ostalo jedemo mi sami nespremni da se predstavimo bolje nego isključivo kao kuvari i konzumenti instantšovinizam obroka.
Tekst napisan 2003. godine