Kafa se skoro ohladila, u tom trenutku Davor Dragičević govori: “Ovo što sada dolazi, to će biti najteži dan u mom životu.” Dobri dani su za moga sina ionako prošli, a crni oblak je sada stalno nad njim, bio on u Bosni ili u sigurnom egzilu. Međutim Davor Dragičević mora ovoga petka da spusti njegovog sina u grob. Po drugi put.
Priča o smrti 21-godišnjeg studenta iz Banje Luke, mladića sa dredovima, razdraganog osmijeha je prerasla u tragediju sa više činova i u jedan političko-kriminalni film sa još neizvjesnim završetkom. David Dragičević je prije godinu dana, 24. marta 2018. god. nakon 6-dnevne potrage pronađen mrtav u svom rodnom gradu u Republici Srpskoj. Tijelo mladića je ležalo u otvorenoj kanalizaciji, a policija je ubrzo izjavila da je David, nadrogiran, isprva provalio u jednu kuću, a zatim dok je bježao “slučajno” upao u kanal i utopio se.
Ožalošćeni otac postaje vođa pokreta kome se priključuju na desetine hijada ljudi.
Davor Dragičević nije povjerovao u ovu priču prije svega što njegovo dijete nije bilo problematično niti je izgled njegovog tijela potvrđivao policijsku verziju. Na tijelu su bili vidljivi užasni tragovi mučenja, a jezive fotografije je Davor mogao pokazati i na svom noutbuku. Njegova samostalna istraga – snimci sa nadzornih kamera, obdukcija i analiza kose koja je pokazala da nema tragova droge učvrstile su njegovu sumnju: “ David je ubijen i počinioci su kriminalci, policija i političari koji se međusobno štite.”
Ova izjava je kroz njegove krike odzvanjala svijetom, Banjalukom i njenim ulicama. Od ožalošćenog oca, ratnog veterana i konobara nastaje vođa jednog političkog pokreta, koji se proširio po čitavoj Bosni i Hercegovini, pokreta, čiji vođa ubrzo postaje gonjen od strane vlasti. “ Postali smo najveći problem za Milorada Dodika” – govori Dragičević.
Dodik je vođa srpskog dijela stanovništva, koji autokratski vlada svojim „carstvom“. Iznenada je morao da doživi kako se pripadnici pokreta „Pravda za Davida“ osnovanom od strane Davora Dragičevića, svako veče okupljaju na glavnom trgu te zahtijevaju razjašnjenje okolnosti pod kojima je nastradao David i bune protiv korupcije, kriminala i političkog ugnjetavanja u Republici Srpskoj. Na desetine hiljada ljudi su se mjesecima okupljali na glavnom trgu što dodatno objašnjava činjenica da fejsbuk grupu “Pravda za Davida “ prati preko 300 000 ljudi.
U decembru, nakon 9 mjeseci svakodnevnih protesta, na ulicu izlaze policijske snage Milorada Dodika koje vrše nasilje i hapšenja nad demonstrantima. Davor Dragičević je morao “nestati” jer mu je prijetila opasnost od hapšenja zbog navodnog ugrožavanja bezbjednosti i kršenja ustavnog poretka.
“ Znao sam da me planiraju likvidirati ”, kaže Davor. Jedan pripadnik policije me na to upozorio. Od tada se Davor javljao povremeno video pozivima pripadnicima grupe “ Pravda za Davida “, ne otkrivajući svoju lokaciju, ali tvrdeći da je na sigurnom mjestu i kod dobrih ljudi.
“Na Davidov rođendan, 31. januara sam napustio Bosnu i Hercegovinu. “O povratku i ne razmišlja. Uči njemački, i želi koliko-toliko da pronađe mir sada kada je tijelo njegovog sina u Austriji. “Ja ne želim da moj sin ostane pokopan u toj mafijaškoj državi. “ Kada je David ovdje, bar mu mogu biti blizu, a ubiće ne mogu da dolaze na njegov grob i smiju mu se jer su do sada prošli nekažnjeno.
Dragičević se želi nastaviti boriti dalje tvrdeći: „Za mene više nikada neće biti mira.“
U utorak su ekshumirali Davidovo tijelo. Bio je jedan tmurni i hladni dan u Banjaluci. Davor je sjedio u svojoj sobi i gledao video ekshumacije njegovog sina preko fejsbuk stranice „Pravda za Davida.“ Nije odgovarao na telefonske pozive i želio je biti sam. Vidio je kako su ljudi u zaštitnim odijelima izvukli sanduk iz groba, otvorili ga i posmrtne ostatke njegovog sina položili u novi sanduk. Davidova majka, koja živi u Austriji je prišla i poljubila sanduk, a onda se kolona formirala i ispratila Davida na put bez povratka. Samo što dalje od Bosne.
„To je taj dan kada sam završio sa Republikom Srpskom“, kaže Dragičević. On je napustio svoju zemlju, ali svoju borbu nastavlja dalje. Na pomoć politike u egzilu i ne računa. Od Evropske unije se osjeća izdano. U decembru se sastao na poziv EU predstavnika sa 21 diplomatom u Bosni i Hercegovini. “Priložio sam sve dokaze o Davidovom ubistvu”, tvrdi Dragičević.
Nedugo nakon premlaćivanja demonstranata i zabrane njihovog okupljanja, oglasila se i EU: Ovi događaji su jedan alarmantni signal za trenutno stanje u Bosni i Hercegovini. “
Konkretnih sankcija nije bilo. “EU i dalje finansira ubistva”, izjavljuje Davor Dragičević.
On sada želi izvršiti pritisak iz inostranstva. U Beču je vec osnovao organizaciju pod imenom „ Pravda za Davida i svu djecu u Bosni i Hercegovini.“ Ubrzo sljeduju i predstavnici u drugim evropskim gradovima koji su u većoj mjeri naseljeni našom dijasporom. Njegov život je sada prozet tugom, bijesom i voljom da istjera pravdu do kraja. „Moja snaga dolazi od Davida“, kaze Dragičević.
Ovoga petka će mu trebati jako puno snage jer je u podne sahrana njegovog sina Davida na groblju u gradiću udaljenom 60-ak kilometara od Beča – Wiener Neustadt (Viner Nojštat). Nada se dolasku dosta ljudi iz Bosne i Hercegovine, Njemačke i Švajcarske. Dragičević će se tamo prvi put nakon njegovog odlaska iz Bosne pokazati u javnosti.
„David će ovdje pronaći svoj mir, a za mene mira nikada više neće biti. Jednostavno se previše toga desilo.“
Izvor: Suddeutsche Zeitung
Prevela za Buku Tamara Trifunović