Kritika, prozivke, kontrola šta jedete i nosite i fizičko nasilje. Kada dođe do fatalnih posljedica, kojima smo danas svjedoci, onda se možemo samo zapitati gdje živimo, kolika je naša odgovornost kao pojedinca, kao društva, kako štitimo žrtve nasilja i kako im pomažemo, hoćemo li išta naučiti iz ovoga i kako dalje?!
Ako nema prevencije, nema ničega. Previše tolerišemo nasilje oko sebe i onda se iščuđavamo ovakvim situacijama. Mislim da je poražavajuće to što se trenutno femicid kao takav ne percipira. Čini mi se da pokušavamo, i kroz djelovanje institucija, i kroz statistiku, ublažiti činjenicu da govorimo o muškom nasilju nad ženama. Možda zvučim radikalno, ali to je to.
Šta je femicid?
Femicid je najekstremniji oblik rodno uslovljenog nasilja i definiše se kao “ubistvo žena jer su žene”. Odnosno, mogli bismo reći da se radi o zločinu iz mržnje nad osobama ženskog pola, koji je motivisan polom žrtve.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), “većinu slučajeva femicida počine partneri ili bivši partneri, pri čemu je prije toga često prisutno zlostavljanje, prijetnje ili zastrašivanje, seksualno nasilje ili situacije u kojima žene imaju manju moć ili manje sredstava od svojih partnera”.
Kod muškaraca, okidač je element posesivnosti “moja si ili ničija”. Problem je u činjenici da žena ne može izići iz nasilne veze bez prijetnji i fizičkog nasilja. Dio odgovornosti leži i na propustima institucija (neizricanje i slaba provedba zaštitnih mjera), ali i na zajednici, poput neprijavljivanja od strane rodbine koja je upoznata s nasiljem, ali se “ne želi miješati”.
Šta treba znati o nasilju u porodici?
Nasilje u porodici pogađa ljude svih starosnih dobi, pola, seksualnosti, kulture i nivoa prihoda. To nije problem koji pogađa samo žene, iako je statistički veća vjerovatnoća da će doživjeti nasilje u porodici nego muškarci. Nasilje u porodici može da obuhvati širok raspon prisilnih i kontrolisanih ponašanja i može se dogoditi između intimnih partnera ili članova porodice. To je obrazac koji se ponavlja širom svijeta – posebno u zemljama gdje su socijalne usluge loše ili nepostojeće i gde su stambene situacije duboko nesigurne. Djeca takođe trpe u tim okolnostima, jer svjedočenje zlostavljanju može da ima jednak uticaj na mentalno zdravlje mladih kao samo zlostavljanje.
Koji sve oblici nasilja postoje?
Nasilje u porodici može biti fizičko, seksualno i / ili psihološko. Nasilje utiče na ženino emocionalno, socijalno i psihološko blagostanje, što često rezultira simptomima depresije, anksioznosti, post-traumatskog stresnog poremećaja ili čak samoubistvom. Razmišljanja poput „bilo mu je žao poslije“ ili „postoje ljudi kojima je mnogo gore nego meni“ previše su česta. Suviše često žene krive sebe. NEMA opravdanja za nasilje u porodici. Zdravi odnosi ne uključuju nasilje ni u kojem obliku. Fizičko zlostavljanje samo je dio sistema ponašanja. Žene mogu doživjeti zlostavljanje i nasilje bez fizičkog povređivanja, na primjer zastrašivanja, izolacije i prisile. Finansijska zloupotreba je postepeno preuzimanje kontrole nad bankovnim računima i finansijskim transakcijama. Emocionalno zlostavljanje je oduzimanje nezavisnosti, samopouzdanja i samopoštovanja. Ovo pomaže počiniocu da održi snagu i kontrolu u vezi. Verbalno zlostavljanje je konstantno izlaganje nekoga izjavama koje ga negativno označavaju. Seksualno zlostavljanje je bilo koji oblik prisilne ili neželjene seksualne aktivnosti. Seksualno zlostavljanje je najčešće među ljudima koji se poznaju, uključujući i bračne odnose. Socijalno zlostavljanje je izolovanje osobe i sprečavanje iste da provodi vrijeme sa porodicom i prijateljima i učestvuje u društvenim aktivnostima.
Konačno, uzrok porodičnog nasilja jeste želja za sticanjem moći i kontrole nad drugom osobom.
Šta mogu drugi da urade ako sumnjaju da je bliska osoba žrtva nasilja u odnosima?
Pazite da komunikacija bude otvorena. Ljudi ne moraju posebno da pišu o svojoj zabrinutosti zbog nasilja, već samo da pitaju: „Kako si?“ Dajte ljudima do znanja da, iako se osećaju izolovano i napušteno, oni tamo negdje imaju prijatelje. Zaista, prijatelji i članovi porodice su nedovoljno iskorišten resurs. Skloništa su za neke apsolutno neophodna, ali svi imamo prijatelje i porodicu i ta podrška može biti od velike pomoći. Oni bi uglavnom trebali slušati i odupirati se uobičajenom nagonu odnosno potrebi da kažu stvari poput: „Moraš da odeš“ ili „Ja bih otišao/la da sam na tvom mjestu.“ Samo budite prijatelj i ne osuđujte to što druga osoba radi.
Kako to sve utiče na djecu? Šta bismo trebali znati?
Istraživanja pokazuju da je povećani nivo stresa među roditeljima često glavni prediktor fizičkog zlostavljanja i zanemarivanja djece.
U mnogim domova, dešava se oluja zbog koje su djeca izložena većem riziku od negativne interakcije ukućana. Roditelji koji su pod stresom mogu češće da reaguju agresivno ili nasilno prema djeci. Svi roditelji bi se trebali usredsrediti na to da smanje nivo stresa pomoću razgovora, šetnje ili na neki drugi način. „Sve što smanjuje stres može smanjiti rizik od zlostavljanja i zanemarivanja“.
Zašto žene ostaju?
Mnogo je razloga zbog kojih žene ostaju u nasilnim vezama. Često još uvijek vole svog partnera i nadaju se da će se stvari promijeniti. Brinu se o dobrobiti svoje djece i uticaju odvojenosti od oca. One su možda izgubile rasuđivanje i sposobnost donošenja odluka, osjećaju se zbunjeno i nesposobno da odluče kuda dalje. Razlog je često i nedostatak finansijske nezavisnosti ili strah da ne izgube dom. Može postojati pritisak da ostanete zajedno od strane porodice, crkve ili prijatelja. Neke su možda trudne i nadaju se da će to poboljšati stvari.
Nažalost, nasilni odnosi se rijetko mijenjaju, uprkos lažnim obećanjima ili periodima kada zlostavljanja nema. Važno je da održavate kontakt sa ljudima koji vas podržavaju i imate jasan plan bjekstva ukoliko dođe do eskalacije nasilja. Razgovarajte o tome sa djecom i osigurajte da se svi najvažniji dokumenti nalaze na jednom, lako dostupnom mjestu.
Postoje službe koje vam mogu pomoći da odlučite šta je najbolje za vas i vašu porodicu. Niste sami, niste krivi, ne stidite se tražiti pomoć.
Šta se preporučuje osobama koje su se osjetile nesigurnima?
Ako osjetite da se napetost u vašem domu pogoršava, osjećate prijetnju ili osjećate da vam članovi vašeg domaćinstva mogu nauditi, postoje mjesta gde možete dobiti pomoć. Možete dobiti savjet o upravljanju situacijom ili napuštanju te situacije.
Preporučujem svima koji odlaze da razmisle o tome kako to pažljivo učiniti. BiH ima dvije SOS linije i obje su besplatne i aktivne za pozive. Za savjet šta da radite, pozovite ili 1265 za FBiH ili 1264 za RS da biste dobili prvostepenu psihološku i socijalnu podršku. Da biste prijavili nasilno djelo, pozovite policiju na broj 122.
Što se tiče institucija, važno je prepoznati takve prijetnje i osigurati da žrtve budu zaštićene. Svi smo odgovorni za sprečavanje i zaštitu osoba koje su pod rizikom nasilja. Pozivamo sve relevantne institucije da zaštite žrtve i ohrabre ih da zatraže zaštitu.
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut