Toni Morrison prva je Afroamerikanka i druga žena koja je osvojila Nobelovu nagradu za književnost, i to 1993. za sabrana djela, odnosno za 'vizionarsku snagu i pjesničku izražajnost, koje daju život esencijalnim aspektima američke stvarnosti'.
Stil joj je bio prepoznatljiv po bogatom uranjanju u povijest afroameričke zajednice u SAD-u te izrazito živim dijalozima nadahnutima njezinim odrastanjem u malenom mjestu Lorrain u državi Ohio. Višeslojnu tematiku rase, klase, spola i ljubavi izlagala je u različitim simboličkim pojedinostima i modelima ponašanja i djelovanja, od otpora i borbe do bijega u magično.
Prvi roman 'Oko savršeno modro' o crnoj djevojčici koja sanjari o nedostižnim bjelačkim idealima, objavila je 1970., s 39 godina, a u trećem romanu 'Solomonova pjesma' iz 1977. bavila se nerazmrsivom vezom rasizma i seksizma.
Romanu 'Voljena' iz 1987. uvelike duguje svoj status književne velikašice i nobelovke. Priča je to o majci koja se odlučuje na stravičan čin milosti – ubija vlastitu kćer kako bi je spasila od ropstva, no (zlo)duh djevojčice vraća se opsjedati njezin dom. Za ovu knjigu Morrison je 1988. dobila Pulitzerovu nagradu.
Druga ključna djela u kojima je redovito propitkivala hegemonističku bjelačku civilizaciju i ljudsku prirodu uopće su i 'Jazz' (1992.), 'Raj' (1997.), 'Ljubav' (2003.), 'Neka vrsta milosti' (2008.) i 'Dom' (2012.).
Posljednji, 11. roman, 'God Help the Child', napisala je 2015.
Nakon studija (Howard, Cornell), predavala je na nekoliko američkih sveučilišta, a od 1965. bila je urednica u nakladničkoj kući Random House u New Yorku, gdje je osobito pridonijela promicanju afroameričke književnosti, posebno autorica, poput Maye Angelou i Alice Walker.
Dobitnica je počasnih doktorata s nekoliko svjetskih sveučilišta, među ostalim Sveučilišta u Oxfordu 2005. Godine 2012. dobila je i Predsjedničku medalju slobode koju joj je uručio Barack Obama.