Rođena je s rijetkim stanjem zbog kojeg joj se koža ljušti svake dvije sedmice. Prije dvije godine Jeyza je čak postala model, a već je predstavljena u magazinu Vogue Italia.
„Rođena sam sa… lamelarnom ihtiozom“, rekla je Jeyza za Rafinery29. „Rijetka je, pogađa samo otprilike jednog od 100.000 ljudi, a potiče od mojih roditelja koji imaju abnormalni hromozom. Pri rođenju sam imala kolodijsku membranu. Lice i koža su mi bili vrlo zategnuti, a ja sam bila super sjajna. U početku nisu znali šta nije u redu samnom, pa sam nedjeljama ostala u bolnici pod toplinskom lampom u NICU-u. Kada sam imala nekoliko mjeseci, baka me je odvela svom porodičnom ljekaru koji me uputio nekome sa Univerziteta Duke, ko mi je konačno dijagnostikovao ovu bolest.“
„Prvo sam shvatila da sam drugačija kada sam bila dovoljno stara da vidim koliko je moja porodica zaštitnički nastrojena prema meni. Izašli bismo i ljudi bi gledali. Sjećam se da je to smetalo mojoj mami. Rekla bi „Nije pristojno gledati. Slobodno pitaj, ali nemoj da zuriš.“ Ponekad je to govorila i roditeljima, jer djeca rade samo ono što nauče od roditelja.“
Prvog dana škole, Jeyzina majka bi dolazila da edukuje djecu o njenoj koži. „Natjerala bi me da stojim pored nje ispred svih, a onda bi rekla ‘Ovo je moja ćerka Jeyza, i ona ima bolest kože. Koliko je od vas vidjelo guštera ili zmiju? Jeyzana je jedna od takvih. Svakih 10 do 12 dana mijenja kožu. Nije zarazno. Ona je poput svih ostalih.“
Nije edukovala samo druge, već i svoju ćerku. „Mama nikada nije dala da se osjećam odbačeno. Kada mi se koža ljuštila na čelu, vezivala bi mi maramu na glavi, i tako bih išla u školu. Ako je moj brat nosio šorc, i ja sam nosila šorc.“
„Moja mama je bila moj najveći zaštitnik prije nego što sam se znala zalagati za sebe. Iako sam imala detaljne bilješke ljekara koje su objašnjavale moju situaciju, nastavnike nije zanimalo da ih pročitaju. Bilo je određenih usluga koje sam morala tražiti. Ne znojim se, pa ne mogu biti vani kada je prevruće. U svakom trenutku sam morala imati kišobran, vodu i vazelin. Odrastajući, nisam izlazila puno i igrala se, jer mi je koža kao dodatni sloj i to me sprečava da oslobađam toplotu.“
„Kada sam bila u srednjoj, definitivno sam nosila mnogo šminke. Koristila sam to kao način da se uklopim i pokrijem stvari zbog kojih sam se isticala. Nacrtala bih obrve, jer ih nemam. Nosila bih sjenilo i maskaru i nešto na usnama. Nisam znala da je u redu ne uklapati se.“
„Jednog dana nisam ništa stavila, i rekla sam ‘Ko je ta osoba?’ Počela sam se osjećati kao da moram imati šminku, pa sam stala. Moja koža je dovoljna umjetnost. Postoje trenuci kada je moja koža super svijetla i narandžasta i svijetlosmeđa. Onda postoje trenuci kada sam skroz boje čokolade. Oba trenutka volim. Ponosna sam na svoju kožu. Ponosna sam što sam istovremeno sve različite nijanse smeđe.“
Pri kraju srednje škole, Jeyzina drugarica je napisala u njen godišnjak: „Draga Jeyza, toliko ćeš mi nedostajati. Uvijek pronađeš način da me nasmiješ. Želim ti sve najbolje… P.S. Moraš probati modeling.“ To ju je jako ohrabrilo. „Uzela sam nekoliko fotografija i poslala nekim agencijama prije nego što sam otišla na fakultet. Sjećam se da sam zvala određenu agenciju i prijavila se. Njihove riječi su bile ‘Ako niste dobili povratnu informaciju od nas, to je odgovor.’
„Konačno, prošlog septembra sam dobila e-mail od kompanije We Speak Model Managment koja me pozvala da dođem u New York, ali nisam mogla da odem, jer smo bili usred velikog uragana u Sjevernoj Karolini. Isprva sam bila izbezumljena. Pomislila sam: ‘Ovo je moja šansa.’ Ali tada sam se usresredila na sebe i rekla ‘Ako ovo Bog želi, moglo bi to biti danas ili za 10 godina, pa nastavi raditi ono što radiš.’ Ponovo sam dobila poruku od agencije u aprilu, a potpisala sam ugovor početkom maja. Sve se posložilo.“
„Na svom prvom putovanju u New York uradila sam nekoliko fotografija za svoj portfolio i krenula. Ušla sam na svoj prvi kasting sa žutom košuljom, u kombinezonu sa zvonastim nogavicama i visokim patikama, i osjećala sam se malo drugačije. Morala sam se fokusirati na pozitivne misli. Ne moram se porediti sa bilo kim drugim.“
Nakon putovanja, Jeyza je na svom Instagramu objavila fotografiju, koju je jedna žena prokomentarisala: „Tvoje fotografije me naježe. Imam lamelarnu ihtiozu, ali nemam hrabrosti da nosim šorc. Daješ mi hrabrost da učinim nešto što nikada nisam učinila.“
„Nije stvar u meni. Radi se o tome da dopuštam ljudima da me vide i da ih ohrabrim,“ rekla je Jeyza.
„Želim biti najbolja. Želim biti u Vogue-u. Želim da me traže svi koji su me odbili. Nikada nije postojala osoba koju sam mogla gledati kao idola, dok sam odrastala. Moja porodica je meni pružila osjećaj da sam dovoljno dobra i da samnom nije ništa loše. Želim biti tu i za druge ljude koji to ne vide u sebi.“
Izvor: boredpanda.com