Žene su tijelo, one su "na prodaju" i uradiće sve kako bi se svidjele muškarcu. Žene su te koje nadograđuju kosu i nokte, ugrađuju silikone i vješto glume da su ono što muškarci žele. Ali žele li to one i same? Predstava oslikava tragikomičnost današnje težnje da se bude sexy, poželjna žena, makar nam se to samima i ne dopadalo. Malo bi se toga moglo reći o samoj glumi, a dosta o istinitosti predstave, jer na momente to više nisu replike, to su monolozi. To su ispovijesti, a to svaka žena osjeća i zna, jer je proživjela.
Seksualizacija i objektiviziranje ženskog tijela servirani su publici na "izvol´te", jer nakon teške ispovijesti, slijedi ples uz disko ritmove i svjetla reflektora. One su današnje starlete, one su današnje žene. A iza svake fasade krije se "uplašena djevojčica" koja vjeruje da će "ovaj biti drugačiji". I tako neprestano, dok jednoj od njih ne bude dosta.
Glumačku postavu čine Sofija Juričan, Milica Janevski i Tijana Marković, koje vješto oslikavaju svakodnevnicu žena, ali i muškaraca. Svi su robovi nametnutog sistema iskrivljenih društvenih vrijednosti i pobjednika nema. Svi gube, jer je ovo bajka bez "hepi enda".
"Ovaj će biti drugačiji" pobednička je drama petog Hartefaktovog regionalnog konkursa za najbolji angažovani cjelovečernji dramski tekst 2017. godine.
– Postdramska bajka „Ovaj će biti drugačiji“ suočava dnevne snove mladih žena sa istinom noćne more. U svetu spektakla, prihvaćenih modela potrošnje i poželjnog ponašanja, maštanje o idealnom muškarcu sudara se sa mačizmom, mizoginijom, vulgarnim seksom i nasiljem. Posledice su gubitak iluzija i nasilje koje mlada žena čini kao odgovor na nasilje koje trpi. Ironični, povremeno cinično duhoviti, pogled na snove koji imaju probleme – navodi se u obrazloženju žirija konkursa.
Režiju potpisuje Đurđa Tešić što dodatno naglašava žensku stranu priče ispričanu kroz sve uloge, koje to na momente prestaju biti. Sofija Juričan u razgovoru nakon predstave naglasila je kako se spremala za ulogu gledajući arhive video snimaka "Zadruge".
"Bilo mi je lakše ako shvatim da neke žene to stvarno tako misle i izjavljuju. A onda sam pogledala i najemotivnije snimke i shvatila da se iza svake od njih kriju uplašene djevojčice koje se prisjećaju svog djetinjstva, odnosa sa porodicom, a posebno sa očevima", naglasila je.
Milica Janevski je također naglasila kako u predstavi jesu uzeti ekstremni primjeri, ali čisto radi lakše identifikacije problema.
"Lakše se smijati kad znaš da to nisi ti. Da je to tamo neka starleta. Ali suštinski takav je položaj žena oduvijek. A sve u suštini želimo uveče da se ušuškamo i imamo svog muškarca", naglasila je.
Suštinu same predstave upravo i čini mogućnost poistovjećivanja, ali uz određenu distancu, jer ismijavajući ekstreme ne obraćamo pažnju toliko na ono što je (p)ostalo između ekstrema, a što svakodnevno živimo. I zbog toga je suština u jednoj od ključnih replika predstave u kojoj je jedna od njih trudna, a koja kaže:
"Možda će se roditi muškarac kojem će jedna žena podrediti cijeli svoj život. A možda će se roditi žena koja će cijeli svoj život podrediti muškarcu."
I tu prestaje svaka dilema o povodu smijeha, jer "Ovaj će biti drugačiji", ali hoće li žene ikada postati drugačije?