“Uvijek smo radili najbolje što smo znali i mogli, u danom trenutku, bez zadrške i autocenzure. Zato i jesmo tu gdje jesmo, 25 godina poslije, jer pišemo iz srca, bez celofana, brutalno smo iskreni i prema svojim pjesmama, prema svojim fanovima ali i prema sebi”, istakla je Remi u razgovoru sa novinarom magazina BUKA.
Zagrebački bend Elemental nastupiće pred banjalučkom publikom 9. decembra u Klubu studenata Banjaluka (KSB). Ovaj koncert publika već godinama očekuje, jer svaki njihov koncert u gradu na Vrbasu bio je krcat ljudima s pozitivnom energijom. Elemental je veliki probitak na domaću scenu postigao pjesmom Romantika, a kasnije su lideri benda Mirela Priselac Remi i njen kolega Luka Tralić Shot samo potvrđivali svoj talenat, pokazujući da su vrsni znalci u stvaranju odličnih tekstova i prijemčljive muzike. U dvadeset i pet godina duge profesionalne karijere oni su ostvarili osam studijskih albuma i nebrojano koncerata širom regiona, a po energiji koji odašilju neupitno je da će taj isti fluid rasplamsavati i u narednim dekadama.
O muzičkom putu grupe Elemental, životu, karijeri, te dobrim i lošim stranama ovoga posla, većinu toga napisano je u biografiji “Sve, samo ne romantika”, autora Marka Podrug, a o onome što možda nije rečeno u ovoj knjizi saznajte u intervjuu koji je novinar BUKE uradio sa frontmenicom benda Mirelom Priselac Remi.
Pet godina je kako niste svirali pred banjalučkom publikom; bili ste u komšiluku prošle godine, tačnije Prijedoru, ali ovdje vas nije bilo. Razlog?
Remi: Mi uvijek dolazimo kad nas se pozove. Sigurna sam da je Banja Luka čekala idealnu priliku za to, i vjerojatno je sada taj pravi trenutak da opet dođemo. Znaš kako se kaže, sve se događa s razlogom (smijeh).
Šta ste pripremili za svoje fanove, da li ćete u Banjaluci više da svirate starije hitove ili će na listi pjesama biti više novijeg materijala?
Remi: Ove godine sviramo rođendanske koncerte, tijekom kojih zapravo „šećemo“ kroz 25 godina rada, tako da će na repertoaru biti i starijih i novijih pjesama.
Postoji li neka anegdota ili situacija koja se desila u ovom gradu, a da vam je ostala u dubokom sjećanju?
Remi: U Banjaluci uvijek veselo, to mogu reći bez zadrške, i ljudi dosta hedonistički uživaju u gastro ponudi. To se pokazalo istinitim u jednom restoranu u koji smo otišli nakon tonske probe, a prije svirke, gdje je Shot naručio pileća prsa i pomfrit. Došla je porcija koja je bila toliko velika, zapravo, ogromna, kao da je za troje ljudi, minimum. Krepali smo od smijeha, svi smo fotkali tu porciju, stavljali uz taj komad mesa kutiju cigara za usporedbu, svi smo to slali prijateljima „evo kako se jede u Banjaluci“! To nisu bila pileća prsa, to je praktički bilo cijelo pile, naslonjeno na planinu pomfrita. Naravno, Shot je kao pravi drug, podnio tu žrtvu i herojski se obračunao s gigantskom porcijom.
Kad čujete ime Banja Luka šta vam prvo padne na pamet i zašto?
Remi: Nama je Banjaluka upisana pod „legendarno“. U Banjaluci smo, jedan od prvih puta, dupkom napunili glavni gradski trg. Čovjek nastoji da bude skroman, ali morat ćete priznati da je to zbilja bio potez za ulazak u legendu (smijeh).
Ovog ljeta ste nastupali na OK festu pod patronatom OK tima, a on je organizator i ovog banjalučkog nastupa, koji ćete svirati sredinom decembra. Impresije s Tjentišta? Da li ste se osećali kao zvijezde, kakva je bila publika, da li se uspjeli osim svirke i malo da uživate u tom okruženju i prošetate, obiđete spomenik i slično?
Remi: Elemental je već par puta svirao na Tjentištu i odmah smo prvi put obišli spomenik, kao i cijelo područje u okolini pozornica na kojima se svira. Mjesto je apsolutno magično, nešto je vrlo ceremonijalno u tom spomeniku, nešto što izaziva poštovanje i mir, ne mogu to ni opisati riječima. Usred te netaknute prirode i golemog spomenika, osjećaš se tako malena. Što se tiče našeg posljednjeg nastupa tamo, a svirali smo u kampu, to je bio najluđi nastup koji smo imali ovo ljeto. Publika je bila posve luda, mi smo bili ludi, letjele su pive, letjeli su ručnici, plesali smo i pjevali kao jedno. Za poželjeti i za ponoviti!
Zadnji put smo radili intervju za vrijeme panedemije Korona virusa. Koliko je taj period nenastupanja djelovao na vas kao autore i javne izvođače? Ima li i danas vidljivih tragova i uticaja iz tog perioda na vašu karijeru?
Remi: Taj period bih, iskreno, najradije zaboravila. Mi koji se bavimo izvedbenim umjetnostima baš smo jako “dobili po glavi”, jer gotovo ništa od javnih izvedbi dugo nije bilo prisutno. Javni život kao takav zaista je bio zamro, a naši poslovi su iščezli. Zbilja je bio period velike nesigurnosti, i poslovne i egzistencijalne. Ne ponovilo se.
Negdje u to vrijeme ste objavili album Ilica. Koliko je taj album pretrpio štet,e jer ste ga objavili u tom nekom vremenu pandemije?
Remi: Taj album smo, nažalost, najmanje svirali na pozornicama, baš zbog cijele pandemije i „novonormalnog“, gdje nije bilo toliko izravnih susreta s publikom. Uvijek ti je žao kad se potrudiš oko albuma, a on nekako ne dobije tretman koji zaslužuje. Mi upravo na pozornicama učinimo da pjesme udahnu život, da ih testiramo i „uđemo“ u njih. Toga s albumom „Ilica“ nije bilo kao što je bilo sa svim albumima prije njega.
Elemental je ove godine napunio 25 godina profesionalnog rada. Šta se sve promijenilo, a šta ostalo isto u ovih deceniju i po?
Remi: Promijenili smo se mi, i kao umjetnici, i kao ljudi. Odrasli smo uz svoju muziku, ona nam je od hobija postala način života i djelovanja. Ma, disanja! Ono što je ostalo isto od te fatalne 1998. kad smo oformili Elemental jeste naš sustav vrijednosti koji je i dalje isti. I dalje radimo muziku iz nekog netaknutog dijela sebe i vjerujemo da radimo dobru stvar.
Da li je ikada došlo do zasićenja?
Remi: Naravno, to je normalan dio procesa. Čak i u bendovima gdje se članovi poštuju i uvažavaju, dođe do zamora materijala. Zato je dobro malo uzeti zdravi odmak, malo se više povući u sebe, čitati, slušati neku drugu muziku, možda napravit neko gostovanje s drugim izvođačima, svirati s drugim muzičarima, kako bi se napunile baterije, kako bi onda opet mogla s bendom dati najbolje, obogaćena novim iskustvima.
Mislite li da je pjesma Romantika ostala i dalje vaš pečat?
Remi: Ja se nadam da smo u međuvremenu, od 2004. kad je objavljena „Romantika“ ponudili još mnogo pjesama koje su nas obilježile. Istina jeste da je „Romantika“ otvorila put, ali ne bih drugim pjesmama oduzimala njihove formativne momente u životu našeg benda.
Koliko je ta pjesma uticala i da tebe afirmiše kao alfa žensku u javnom životu?
Remi: Ne znam koliko me afirmirala kao alfa ženku, ali mi je svakako dala nijansu koju sam ionako imala u sebi, ali bi mi možda bez „Romantike“ trebalo dulje da je slušatelji prepoznaju. Možda je „Romantika“ jednostavno ubrzala proces.
Da li i danas sebe vidite prvenstevno kao rep muzičare ili ste “prevazišli” gledanje na tu profesiju kroz žanrove?
Remi: Mi smo zbilja posljednji bend na svijetu koje bi trebalo pitati o žanrovskim granicama (smijeh). Već jako dugo stvaramo muziku bez ladice, imamo taj luksuz, jer je naša publika dosta fluidna što se tiče žanrova i dobro se zna da Elemental nikada ne pravi dva ista, ili slična albuma. Mi se baš igramo dok stvaramo i to svi koji su zaigrani prepoznaju pa nas vole slušati, negdje se prepoznamo putem. Rap nam je ishodišna točka, odatle je sve počelo, ali bilo je to davno, prije 25 godina. U međuvremenu, puno je riječi, nota, stihova i refrena prošlo pod tim našim mostom, previše da bismo mogli uprti prstom samo u jednu pjesmu, jedan žanr ili jedan motiv.
Ko je uticao na vas da pišete, razmišljate i skladate na način na koji stvarate svoju muziku? I zašto baš ti autori?
Remi: U raznim periodima odrastanja i života, bili su to drugi autori. Kad sam počinjala repati, bila sam fascinirana repericama i pjevačicama neo-soul žanra. Tu su se posebno isticale Lauryn Hill i Erykah Badu. Kasnije su to bili neki drugi muzičari i muzičarke, a u posljednjih par godina, najviše slušam alternativne žanrove, nezavisne bendove, neke koji donose svjež i interesantan zvuk. Tražim iznenađenje, kako bi onda u sebi mogla „opravdati“ želju za iznenađenjem i eksperimentom. U većini slučajeva, krećem od teksta, pišem stihove koji već u sebi, barem tako zvuči u mojoj glavi, nose neku svoju melodiju. Kao da mi tekst sam priča svoju muzičku priču, melodijom i ritmom.
Sav taj period je zabilježen i u knjizi “Sve, samo ne romantika” autora Marka Podrug koja govori o bendu Elemental. Kako je došlo do toga da se objavi ta knjiga?
Remi: U nekoj zezanciji, spomenuli smo Marku Podrugu da bi mogao napisati knjigu o Elementalu, njemu se ta ideja zbilja svidjela i sve je krenulo od tog nekog vrlo neopterećenog mjesta. Mislim da je takva i knjiga. Marko predivno piše, u svemu što smo prošli našao je neki novi duh, humor i polet koji bi možda nekom drugom piscu prošli ispod radara. Znate onu staru, „nije što kaže, netko tko ti kaže“? E, tako je bilo s nama, Podrugom i biografijom. Baš zato što je on ispričao našu priču, kroz svoju optiku, ona je takva kakva jest, zabavna i pozitivna.
Koliko je ta biografija istinita i iskrena?
Remi: Mislim da je možda i preistinita i preiskrena (smijeh). Mogli smo zadržati neku dozu mistike, ali ne. Možda mi nismo taj bend koji taji, nego otkriva. U svakom pogledu.
Da li ima nekih stvari o kojoj govori knjiga, a da vam je i neprijatno što se nalaze u istoj?
Remi: Kad sam pročitala dovršen rukopis, pisala sam mu poruku, usred noći: „Ajme, Marko, jebote, svi će misliti da nisam normalna“ (smijeh). Sad razumijem da se u nekim trenucima moj fokus i usredotočenost na muziku mogu doimati malo preintenzivnima. A možda tako i mora biti, možda bih bez tog svog fokusa, rada i vizije davno odustala od svega toga.
Jeste li ponosni na sebe i svoju karijeru?
Remi: Apsolutno! Uvijek smo radili najbolje što smo znali i mogli, u danom trenutku, bez zadrške i autocenzure. Zato i jesmo tu gdje jesmo, 25 godina poslije, jer pišemo iz srca, bez celofana, brutalno smo iskreni i prema svojim pjesmama, prema svojim fanovima ali i prema sebi.
Da li bi nešto mijenjala?
Remi: Ono što je bilo, neće se promijeniti. Tu nema smisla plakati nad prolivenim mlijekom. Ono što dolazi? E, o tome još ne znamo ništa, tu su nada i optimizam jedine kategorije koje se pikaju. Sad kad smo eliminirali prošlost i budućnost, ostaje nam sadašnjost, a tu i sada, radimo najbolje što znamo i hodamo čistog obraza.
Koji su tvoji planovi?
Remi: Novi album Elementala, solo albumi, puno nove muzike za sve koji su je spremni i željni čuti. Mi smo muzičari, ne samo vokacijom, nego svim svojim bićem. Nama je najljepše kad stvaramo, zbog toga smo tu.