Projekat „Ja građanin“ odvija se u okviru predmeta iz Demokratije i ljudskih prava, a takmičenje je na nivou svih škola iz Banjaluke.
“Naša inicijativa se naziva ‘Djeca ne zaslužuju bol’. S obzirom da smo učenici JU Medicinske škole, odlučili smo da se pozabavimo temom u vezi sa našom strukom. Diabetes mellitus, poznatija u narodu kao šećerna bolest, sve je prisutnije hronično oboljenje modernog čovjeka. Uvidjeli smo da se na neki način ne priča previše o ovoj temi i o oboljelima, te smo istražujući o ovoj temi došli do saznanja da osobe oboljele od dijabetesa tip 1 koriste trakice za određivanje šećera u krvi. Trakice podrazumijevaju 10-15 uboda u prst na dnevnom nivou. Pretvorivši to u brojku od preko 4000 uboda na godišnjem nivou, shvatili smo da je vrlo iscrpljujuće i bolno bockati svoje prste u toj mjeri”, rekao je za BUKU učenik Nikola Stojaković i jedan od koordionatora projekta.
Kaže da danas postoje senzori za kontiunuirano mjerenje šećera u krvi, koji se jednom subkutano, potkožno, aplikuju bez ikakvog bola, i narednih 14 ili 28 dana, u zavisnosti od proizvođača, osoba najnormalnije obavlja sve aktivnosti.
“Senzor u realnom vremenu izbacuje informaciju o nivou šećera u krvi, svaki minut. To je vrlo značajno za dijagnostiku, a uvođenjem ovih senzora bismo unaprijedili zdravlje svih osoba oboljelih od dijabetesa. Da su ovi senzori adekvatni, govori i podatak da je inicijativa za uvođenje besplatnih senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi u Hrvatskoj i Crnoj Gori urodila plodom”, ističe Stojaković.
On dodaje da su se orijentisali na najosjetljiviju kategoriju, a to su djeca, osobe mlađe od 18 godina, zbog čega se bore da baš oni budu prvi kojima će biti obezbijeđeni besplatni senzori.
“Djeca su pogotovo osjetljiva u periodu puberteta, kada hormoni jednostavno ‘divljaju’ i šećer iz minuta u minut naglo pada i raste, što se trakicama ne može adekvatno očitati i ne mogu se bosti osobe svaki minut. Osnovna prednost senzora je mogućnost mjerenja šećera u svakom trenutku, što nam trakice ne omogućavaju. Nikad ne znamo koliki je šećer bio između dva mjerenja trakicama, a tada može nastupiti hipo, kao i hiperglikemija, odnosno snižen ili povišen nivo šećera, što oštećuje kompletan ljudski organizam”, ističe naš sagovornik.
Na kraju kaže da nekontrolisan šećer koji može nastati neupotrebom kontiuiranog monitoring može dovesti do raznih komplikacija kao što su: popuštanje bubrega, oštećenje vida, moždani udar, kardiovaskularni problemi, amputacija ekstremiteta.
Ovaj projekat učenici će predstaviti na takmičenju u ponedjeljak u Medicinskoj školi.