Svjetski dan pozorišta koji se obilježava na današnji dan proslavljaju teatarske kuće širom planete od 1962. godine. Međunarodni pozorišni institut (ITI) organizuje obilježavanje ovog važnog praznika na datum kada je otvoren Teatar nacija u Parizu. Svake godine, na ovaj dan pozorišta u svijetu, nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i cjelokupna internacionalna teatarska zajednica organizuju razne aktivnosti, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka, koju na poziv Instituta piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.
Poruka se prevodi na više desetina jezika, čita pred hiljadama gledalaca u pozorištima, štampa i emituje u novinama, časopisima, radio i TV stanicama na svim kontinentima. Svjetski dan pozorišta prilika je za pozorišne stvaraoce da podsjete javnost na snagu scenskih umjetnosti, i stvaralaštva koje proizilazi iz kolektivnog kreativnog čina.
U BiH i regiji današnji dan protiče u vanrednim okolnostima zbog pandemije koronavirusa, kulturne institucije, pa tako i pozorišne kuće su zatvorene, predstave se prikazuju online. Zbog cjelokupne situacije pitali smo naše glumce koje je njihovo mišljenje o ovoj situaciji, plaše li se za egzistenciju u budućnosti i kako se ova situacija odražava na njihov rad.
Zlatan Vidović, glumac Narodnog pozorišta RS, kaže da je ovo najtužniji Svjetski dan pozorišta od kada se on bavi pozorištem, jer su i glumci i publika prinuđeni da budu kod kuće.
„Ali srećom imamo ove moderne društvene mreže, putem kojih naša publika može da uživa u predstavama. Poručio bih našoj publici da ostane kod kuće, da ovu agoniju nekako što prije pokušamo da prekinemo, pa da se mi glumci vratimo na daske koje život znače, a publika u naše sale. Umjetnost je, što bi rekao Džoni Štulić, ono što nas čini jačim. Ova situacija sa koronavirusom je jedna nova i nezvidna situacija, to je borba sa nevidljivim neprijateljem, a mi kao narod moramo pokazati tu građansku kolektivnu svijest da što prije izađemo iz ove agonije. Samo uz trud, volju i svijest, možemo da se izborimo sa posljedicama“, rekao je za BUKU Vidović.
Đurđa Vukašinović, glumica Dječijeg pozorišta RS, kaže da želi da vjeruje da je situacija koja nas je zadesila krik naše Majke Zemlje koji ima za cilj da obesmisli i obezvrijedi kapitalizam kao najperfidnije zlo u istoriji naše civilizacije.
„Želim da vjerujem da će ovaj Njen vapaj katarzično i ljekovito da djeluje na čovječanstvo. U slučaju da je ovo još jedan u nizu bolesnih ljudskih izuma, onda je naša Majka nepopravljivi optimista sa visokim stepenom tolerancije. Ipak, ma šta god da je istina, želim da vjerujem da će nakon ovoga čovječanstvo ozdraviti“, kaže za BUKU Đurđa Vukašinović.
Dragana Marić, direktorica Gradskog pozorišta Jazvac, kaže da, prije svega, svim kolegama, umjetnicima i konzumentima pozorišne umjetnosti želi da čestita Svjetski dan pozorišta.
„Jako mi je žao što se večeras na našim, regionalnim i svjetskim pozornicama neće čuti poruka sa scene, žamor publike, aplauz… Žao mi je što je pozorišni život utihnuo. Ipak, važnije od svega, za dobrobit svakog pojedinca, bitno je da budemo razumni i da ispoštujemo ono što se od svakog od nas očekuje. Svaki čovjek, bio umjetnik, zdravstveni radnik, mesar, pekar ili nešto drugo, sposoban je da se prilagođava situacijama koje život nametne. Nekima je prilagođavanje teže, nekima lakše“, kaže za BUKU Dragana Marić.
Dodaje da u situaciji koja je zahvatila većinu svijeta nemamo drugog izbora nego da budemo strpljivi, da se adaptiramo na okolnosti, da bodrimo i podržavamo jedni druge.
„Mišljenja sam da iz svega treba uzeti najbolje, pa tako i iz situacije koja nas je snašla. S obzirom na posao kojim se bavim, dane trošim čitajući, edukujući se, gledajući predstave, serije i filmove, za šta ranije nisam imala vremena. Shvatila sam to kao bogatstvo, mogućnost da obogatim svoj um i duh. Iskreno rečeno, jako mi nedostaje posao, tempo života koji sam živjela do prije mjesec dana, ali sa druge strane, otkrila sam koliko čarobno može biti otkriti nešto novo o sebi. Primjećujem mnoge kolege koji su takođe pronašli način da nadograde sebe, snimajući audio bajke koje su dostupne i drugima, snimajući kratke forme zabavne i edukativne za djecu i slično. Jedan od mojih omiljenih pisaca, William Shakespeare je rekao 'Važno je biti snažan, jer nakon svakog mraka i pada u životu, postoje zaista dobre stvari. Nema loših stvari. Uvijek budite sretni i smijte se. Zapamtite, živite za vas…'“, kaže Dragana.
Ističe da nikako ne smijemo da zboravimo i sjajnog Duška Radovića, čije citate svakodnevno možemo vidjeti na društvenim mrežama, a i sama igra u nekoliko predstava po tekstovima koje je on napisao: "Na kraju svih krajeva, uvijek je novi početak".
Miljka Brđanin, glumica Narodnog pozorišta RS, podsjeća na riječi Karlosa Seldrana, koji je prošle godine uputio poruku povodom Međunarodnog dana pozorišta: “Ne moraš da se udaljiš, niti da odeš sa mjesta na kojem se nalaziš, ne moraš da trčiš, niti da se pomjeraš. Tamo gdje postojiš ti, postoji i publika”.
„Mi danas živimo ove riječi i bukvalno i metaforički. Naša predstava i mi sami ćemo se večeras iz naših pozorišnih hramova preseliti u vaše domove putem elektronske forme i bićemo uz vas sa predstavom 14-ta u režiji Ane Đorđević, u izvođenju Narodnog pozorišta RS. Trenutno živimo na prekretnici ili raskršću, gdje se prvenstveno mora pokazati i iskazati naša humanost, solidarnost i ljubav i vjera da će biti bolje. Moramo položiti ispit čovječnosti i biti jedni uz druge, uz svoju porodicu, svoje najmilije i prvenstveno sami sa sobom, posložiti sve što je unutar nas i što nas okružuje“, kaže za BUKU Miljka Brđanin.
Ona kaže da njena lična borba ide kroz preispitivanje stvari, kroz posvećenost, kroz obaviještenost, analiziranje i sumiranje onog što je oko nas.
„Da li se bojim za svoju i našu egzistenciju, to je vječno pitanje čovjeka i neprekidna borba, sada smo samo konkretnije i vidnije suočeni s njom. Vjerujem da će svaki pojedinac pronaći način i ljubav da premostimo sve ovo. Dani su teški pred nama, ali čovjek uvijek ima nadu i vjeru, tako da i ja vjerujem da cu naći svoje mjesto pod Suncem. Svjesna sam da nije lako, niti će biti lako, ali tu smo da se borimo i opstanemo kao pošteni ljudi i da sačuvamo zdrav razum. Umjetnost je preživjela razne teškoće, stvarala se iznova u raznim nedaćama, uvijek se dizala iz pepela, tako da će i pozorište preživjeti ovo i mi pozorišni djelatnici unutar toga. Kažu, potrebni su i ružni dani da bismo znali uživati u lijepim. Pokušavam biti optimistična i dosljedna svojoj vjeri da će ljubav dati snagu da mi svi ovo preživimo i doživimo i da se uskoro vidimo u našoj pozorišnoj kući. A do tada uživajte i živite sa svojim porodicama, čitajte, razvijajte neke nove hobije, radite na sebi i budite mi zdravo“, kaže nam Miljka.
Dean Batoz, glumac iz Pozorišta Prijedor, kaže da mu nedostaje pozorište.
„A za budućnost i egzistenciju umjetnosti se ne bojim. Nakon velikih nesreća i kriza, čovječanstvo se uvijek vraćalo umjetnosti, tako će biti i sada. Biće sve kao prije, ali još bolje i još ljepše. Želim vjerovati da je sve ovo neka loša predstava, gdje su se glavni glumci zaigrali, pretjeruju, loše improvizuju. Na kraju ćemo aplaudirati, ali sebi. Srećan nam Dan pozorišta“, kaže nam Batoz.
Aleksandar Pejaković, pozorišni reditelj, rekao je da sezona u Studentskom pozorištu još uvijek nije počela, tako da je fokus ove pozoriše kuće na ljeto koje će sigurno biti puno dešavanja.
„Ovom prilikom ukazao bih na nezavidan položaj frilensera u pozorišnoj sferi, onih kojima egzistencija zavisi od događaja i predstava na kojima rade, oni su ovom prilikom u najtežoj poziciji i nadam se da će se ova situacija što prije riješiti da možemo da nastavimo sa svojim radom i da stvaramo predstave“, kaže za BUKU Pejaković.