Izazovi upravljanja infektivnim otpadom u doba pandemije

Pravilno upravljanje takvim otpadom nije samo pravna već i moralna i društvena odgovornost zdravstvene ustanove. Razdvajanje na mjestu nastanka prvi je i najvažniji korak u upravljanju medicinskim otpadom. Uloga medicinskog osoblja u ovom procesu od ključnog je značaja. Njihovo znanje, stavovi i prakse u pogledu upravljanja medicinskim otpadom od vitalnog su značaja za sprečavanje opasnosti vezanih za ovu vrstu otpada. Potreba za  obukom/edukacijom u optimalnim intervalima je od velikog značaja kako bi se osigurala održivost i dalje poboljšanje u ovoj oblasti.

Kada je riječ o zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj, od 2014. godine radi se kontinuirana edukacija i podrška jačanju zdravstvenog sektora, kada je riječ o pravilnom upravljanju medicinskim otpadom. Pored instrukcija za pravilno upravljanje, osnova edukacije je ukazivanje na činjenicu da je upravljanje medicinskim otpadom i obuka i zaštita osoblja od vitalnog značaja i u normalnim uslovima rada, a pogotovo u slučaju epidemije.

Dobro osmišljen sistem upravljanja medicinskim otpadom, koji funkcioniše prema svom  Planu, Pravilniku i Procedurama,  trebao bi biti u mogućnosti nositi se sa novonastalom situacijom s minimalnim promjenama.

Primarni cilj ovog teksta je da informiše, podstakne na razamišljanje i zaštiti od potencijalno štetnih posljedica, izazvanih nedostatkom dobrog i efikasnog upravljanja otpadom u ovoj vanrednoj situaciji.

Šta je u stvari infektivni ili, kako ga danas svi zovu, zarazni otpad?

Infektivni otpad je materijal za koji se sumnja da sadrži patogene (bakterije, viruse, parazite ili gljivice) u dovoljnoj koncentraciji ili količini da uzrokuju oboljenje kod prijemčljivih osoba. Sakupljanje i odlaganje takvog otpada podliježe posebnim zahtjevima za sprečavanje zaraze.

U ovu kategoriju otpada spadaju:

• Otpad kontaminiran krvlju ili drugim tjelesnim tečnostima.

• Kulture i zalihe zaraznih agenasa iz laboratorija.

• Otpad od zaraženih pacijenata u izolovanim odjelima.

Otpad kontaminiran krvlju ili drugim tjelesnim tečnostima uključuje slobodnu krv, krvne komponente i druge tjelesne tečnosti; obloge, zavoje, tupfere, rukavice, maske, odijela, zastore i druge materijale kontaminirane krvlju ili drugim tjelesnim tečnostima. Potrebno je voditi posebnu brigu o pelenama rizičnih i dokazano zaraženih pacijenata sa čestim dijarejama i visoko febrilnim stanjima i urinarnim vrećicama pacijenata. Za ovaj specifični tok otpada važno je procijeniti rizik prenosa zaraze prilikom prikupljanja, rukovanja, transporta, tretmana i odlaganja otpada. 

Izazovi upravljanja infektivnim otpadom u doba Pandemije – COVID -19

Mogu se identifikovati  tri glavna izazova za svaku državu, a u vezi s ovom pandemijom:

1. Količina  zaraznog otpada  se povećava, kako dodatnom upotrebom Lične Zaštitne Opreme (LZO) za jednokratnu upotrebu i testiranjem (medicinskim proizvodima  koji  se koristi pri testiranju pacijenata na virus Covid-19 ), tako i sa povećanim brojem zaraženih osoba. Iako su druge aktivnosti u zdravstvenim ustanovama svedene na minimum, ipak je primijećeno povećano generisanje infektivnog otpada.
2. Višestruka, različita mjesta nastajanja otpada Covid-19. Pored zdravstvenih ustanova, sada imamo otpad u domovima pacijenata potvrđenim na virus, sva mjesta gdje se rade prvi pregledi, testiranje pacijenata, svi objekti koji sada služe za smještaj lica kojima je potvrđeno prisustvo  virusa;
3. Ograničenja, nedostatak zaposlenih za prikupljanje, skladistenje, transport i tretman  otpada.

Prema riječima Beatrice Giordani, potpredsjednice Radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom pri internacionalnoj asocijaciji ISWA , 16. marta, italijanska ministarstva zdravlja i životne sredine objavila su službene podatke da je došlo do povećanja proizvodnje medicinskog otpada  + 20% / 30% nakon liječenja bolesnika sa COVID-om. Sav otpad koji nastaje u bolnicama i centrima za obradu, uključujući kuhinjski otpad, smatra se opasnim (infektivno prema talijanskom zakonu o otpadu; stroža klasifikacija nego u Velikoj Britaniji i drugim zemljama EU). Mnoga postrojenja za tretman ovog otpada dostižu ili rade preko punog kapaciteta. Trenutno nisu u mogućnosti primati otpad. U međuvremenu, sve više i više ljudi koji se bave otpadom štrajkuju i odbijaju sakupljati i prevoziti neobrađen, odnosno kontaminiran infektivni otpad. U nekoliko bolnica i novih ustanova za hitno liječenje, ponestalo je odgovarajućih skladišnih prostora.

Italijansko ministarstvo zdravlja poziva se na smjernice WHO-a  i shvaća ih doslovno. Poglavlje 2.7: “Sav medicinski  otpad proizveden za vrijeme brige i njege o pacijentima COVID-19,  treba se sakupljati sigurno u za to predviđene kontejnere i vreće, obrađivati, a zatim sigurno odlagati ili tretirati, ili oboje, po mogućnosti na licu mjesta.”

Na sastanku Radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom pri internacionalnoj asocijaciji ISWA, koja se sastoji, kako od predstavnika tehnologija (sterilizatora, autoklava, inseneratora …) za tretman različitih vrsta medicinskog otpada, tako i od profesora i eksperata kojima je medicinski otpad i kontrola infekcija uža specijalnost, razmijenjena su iskustva i trenutna situacija iz raznih zemalja.

Stav predstavnika različitih tehnologija koje se koriste za tretman infektivnog otpada ostao je isti, odnosno nema promjene u procedurama kada je riječ o infektivnom otpadu povezanim  s rizikom Covid-19, koji po svojim osobinama, takođe spada u infektivni otpad.  Treba ga zbrinjavati kao “uobičajeni” infektivni  otpad i u tom smislu nema većih promjena. 

Međutim, ono što može predstavljati problem jeste veliko povećanje generisanja ovog otpada, što može stvoriti problem sa preuzimanjem, transportom, skladištenjem i brzinom tretiranja “nagomilanog” otpada.  Sve treba sagledati trezveno i pripremiti se za najgori scenarij, a ni on ne mora biti toliko “loš” ukoliko budemo odgovorni, disciplinovani i pripremljeni.

Neohodno je:

• Identifikovati sve vrste  otpada generisane od strane institucija na  novim lokacijama koje su nastale kao odgovor na novonastalu situaciju uzrokovanu virusom COVID -19. Tu se prvenstveno misli na ustanove koje su pretvorene u karantin, ali isto tako i domaćinstva gdje se nalaze građani potvrđeno pozitivni na virus. 
• Saznati kako se otpad razdvaja na mjestu nastanka, kako se tretira i kako se zbrinjava. Dati jasne upute kako postupati sa nastalim otpadom.
• Podizati svijest o upravljanju otpadom među zaposlenima, ali i građanima.
• Smanjiti rizik međusobne kontaminacije ili širenja infekcija na rukovaoce otpadom.
• Spriječiti ponovnu upotrebu proizvoda koji bi mogli biti veliki uzrok prenošenja neke bolesti.
• Pripremiti lokacije za privremena skladišta ukoliko dođe do povećanja generisanog otpada, koji postojeći kapaciteti ne bi mogli da podnesu.

Otpad  od “pozitivnih i sumnjivih (suspektnih)“ pacijenata iz kućne njege i karantinske ustanove

Kada je riječ o otpadu iz domaćinstava u kojima se nalaze pozitivni na COVID-19, ili oni koji su pod sumnjom na izloženost i zarazu, preporuke su da se koriste duple vreće za smeće za njihov sanitarni otpad (maramice, ubrusi, salvete, maske, rukavice itd). Da se prilikom rukovanja koristi zaštitna oprema i da se vreće dobro zavežu kako bi se spriječilo ispadanje otpada. Nakon vezivanja, vrećice se pošpricaju adekvatnim dezificijensom i na balkonu ili nekom izolovanom mjestu odstave da „odleže“ minimum 48 sati. Tako se virulentnost smanjuje, a i smanjujemo rizik daljeg prenošenja. Ostali otpad se razdvaja po uspostavljenim pravilima za komunalni otpad. 

Improvizovane bolnice 

Ono što je neophodno jeste pod hitno uspostaviti sistem upravljanja medicinskim otpadom u ustanovama koje su identifikovane i prilagođene za potrebe “improvizovanih bolnica“ i karantina, ukoliko to nije već urađeno.

U trenutnoj situaciji, vjerujem da bi se upotreba decentralizovanog sistema  za upravljanje otpadom mogla nositi i s povećanjem količine infektivnog otpada, ograničavajući širenje biološkog rizika izvan mjesta nastanka i izbjegavajući potrebu za prevozom na duže relacije kad je to moguće. 

To znači napraviti plan regionalnih centara za tretman ove vrste otpada i jasno naznačiti čiji otpad ide gdje. Isto tako potrebno je i subvencionirati licencirane operatere za tretman otpada, kako bi se za vrijeme ovakvih kriza zdravstvene ustanove rasteretile ovog troška.

Budite odgovorni i bezbjedni!