Dva dana uoči opštinskih izbora razgovaramo sa Damirom Nikšićem, umjetnikom aktivistom i osnivačem Ekološkog slobodarskig pokreta (ESPo).
Teme su korona kriza, predizborni skupovi, stanje u društvu i politici, te ideje za koje se Damir iskreno zalaže i bori.
Poštovani Damire, kakva je situacija trenutno u Sarajevu, što se tiče korone, uvedeno je i ograničeno kretanje, kako se građani nose sa ovom situacijom?
Da, uvedeno je. Mislim da su trebali to uvesti prije deset, ili čak mjesec dana, u vrijeme predizborne kampanje i predizbornih skupova koji su doveli čitavo društvo, a ne samo izborni proces u opasnost. To ponašanje dolazi uglavnom od stranaka na vlasti, najviše od SDA. Po meni, organizovano društvo, ako mu je stalo do demokratije, bilo je dužno učiniti sve da smanji broj zaraženih do dana izbora, a ne pustiti da stranke podivljaju na predizbornim skupovima i doprinesu eksploziji zaraze, dovodeći sam izborni proces u pitanje. Kako se građani nose? Mislim da se građani više ne znaju nositi ni sa čim. Možda individualno znaju, ali kolektivno i organizovano – nikako. Iako spadamo u kolektivističke kulture – posve smo rastrojeni i dezorijentisani čim nas skupiš na kamaru. Zato nas militantne autoritarne stranke mobilizuju i postrojavaju kao sljedbenike i obveznike, zato što se ne znamo sami organizovati kao slobodne individue.
A politička situacija, od izbora nas dijeli tek par dana?
Politička situacija je čudna. Čini se da je pozicija više usijana nego opozicija. Kao da oni ruše nekog, a ne obratno. Moram se pohvaliti da je ESPo bio prva politička organizacija koja je izdala saopštenje za javnost da nećemo organizovati nikakve skupove, a nije da nije bilo ideja i prijedloga unutar ESPo. Nakon tri-četiri dana rasprave morao sam presjeći i objaviti da mi to nećemo raditi, već da ćemo našu interakciju sa glasačima, simpatizerima i potencijalnim članstvom svesti na minimum, na štandove i online predstavljanje. Onda sam vidio da su mnogi iz opozicije slijedili taj primjer i bilo mi je drago. Za to vrijeme SDA je pravio mitinge na kojima su prekršene sve mjere koje ta ista SDA iz pozicije vlasti preporučuje i nameće građanstvu, što je zaista čudno jer u njihovom izbornom štabu sjede i medicinski doktori, tj. doktorica sa KCUS-a koja je praktično desna ruka Sebije Izetbegović za koju vele da je glasna u zagovaranju mjera. Njihovi skupovi su donekle ličili na Trumpove skupove, samo još gore. Trenutno čekamo rezultate testiranja i plašimo se za izbore.
Damire, prilično burno ste se razišli sa svojom bivšom strankom SDP-om u BiH i lani osnovali Ekološki slobodarski pokret (ESPo). Šta je to što druge stranke ne nude, a nudi ESPo?
Nastojimo artikulisati ESPo kao političku organizaciju u čijem jezgru uvjerenja čuči radikalni humanizam. Organizacija koju karakteriše borba za individualističku kulturnu i društvenu revoluciju, za individualna prava i slobode, za čisto i zdravo životno okruženje kao ljudsko pravo, borba za srednji građanski sloj koji se istopio i postaje sve tanji između neofeudalne oligarhije i njenih podanika, sluga, kmetova i dužničkih robova. Srednji građanski sloj je pauperiziran, marginaliziran, demoniziran i od bivšeg režima, jednako kao i od ovog, praktično istisnut iz društva, a radi se o kreativnim, vrijednim, obrazovanim i talentovanim pojedincima koje, gotovo tradicionalno, svi mrze i protjeruju zbog zavisti, ljubomore, šta li. Borimo se za pomirenje, za reintegrisano građansko društvo, kako bosanskohercegovačko, tako i regionalno. Borimo se za individualističku kulturu, za individualni suverenitet i ekonomsku nezavisnost samouposlenih, svih onih koji odbijaju učestvovati u partijskoj berzi rada. Borimo se protiv terora i prevlast većine, za manjine. Borimo se za slobodu, dostojanstvo i samopoštovanje najveće manjine koja je ugrožena kolektivističkom kulturnom hegemonijom, a to su pojedinci, individue. Borimo se za očuvanje prirode i društva, konkretno: organizovanog društva, civilizovanog društva, demokratskog, slobodnog društva jednakosti, znanja, jednakih šansi. Borimo se za očuvanje ljudskog društva, čovječanstva i čovječnosti. Naša borba je politička. Mi želimo uzeti zakon u svoje ruke u zakonodavnim tijelima ove države. Želimo pisati i donijeti napredne, zelene zakone, želimo osloboditi kreativne i vrijedne ljude od jarma glomazne državne administracije i nepotrebnih nameta. Želimo vratiti ljudima slobodu, dostojanstvo i samopoštovanje. Želimo izvršnu vlast kako bi provodili zelene politike, kako bi očistili ovu zemlju od toksičnih otpada istorije koji su se nataložili u našoj prirodi i našem društvu. Ne želimo udovoljavati masama. Nas ne interesuje kvantitet. Nas interesuje kvalitet. Kvalitetni ljudi, program, zakoni, mjere, inicijative i politike. Naučni. Racionalni. Neki će to nazvati elitizmom. Mi to nazivamo avangardom. Dakle: nudimo poziciju "na prvim linijama progresa".
Šta biste izdvojili kao najveći problem ili probleme u Sarajevu?
Neoliberalne konzervativce narodnjačke desnice i njihove satelite iz lažne "građanske ljevice" koji smatraju Sarajevo svojim ratnim plijenom i koji i dalje vjeruju da moraju vladati po ratnim zaslugama. (Potonje nazivam hemoroidima desnice.) Problem je kulturna hegemonija koju nameću građanima nekoć kosmopolitskog Sarajeva. Problem je totalno društvo koje formiraju, hijerarhijsko društvo koje slobodarska ljevica i liberalna demokratija odbacuju. Problem je patrimonijalna država koju nastoje uvesti "na mala vrata", vanparlamentarno i mimo Ustava. To više nije autokratija. Oni pokazuju odlike sistema, istinskog totalitarnog režima.
A koliko su i sami građani odgovorni za stanje u kome se danas nalazi bh. društvo zbog neizlaženja na izbore i tvrdnji da se nema se za koga glasati. Ima li Sarajevo imena i političkih opcija koji nude kvalitetna, provodljiva rješenja?
Ima, ESPo. Ima ujedinjena opozicija. Zajedno smo pisali mjere i politike. "Četvorka" i mi. Što se apstinencije tiče, znate kako se kaže: "chi tace acconsente", iliti ko šuti – odobrava. Na ovim izborima ne mogu reći da nemaju za koga glasati. Pogotovo ako sam mjesecima prije predizborne kampanje ponudio svima koji su izbirljivi da se sami kandiduju na listi ESPo-a, bez obaveze da postanu članovi. Izgleda da ih ima mnogo koji puno pričaju, ali nemaju petlje da istupe i urade nešto. Meni je žao zbog toga što se oni dobrovoljno odriču svog prava slobode da biraju i budu birani. Odriču se olako prava i slobode za koju su se ljudi svih rasa i kontinenata krvlju i tintom borili posljednjih dvjestotinjak godina. Oni to odbacuju s prijezirom, što je za svakog iole osvještenog i upoznatog sa istorijom ljudske slobode i univerzalnih ljudskih prava – doslovno uvreda. Zato mi ih nije žao kada se nađu uvrijeđeni onda kada im zabranim pravo "glasa" na mojoj ili ESPo-voj platformi. Ko je slobodno izabrao da se njegov glas ne čuje morao bi uvažiti i objeručke "dobrodočekati" to što im izlazim u susret upražnjavajući moju slobodu izbora da ih ne želim više slušati.
Upravo zbog toga često u svojim objavama ističete značaj preferencijalnog glasanja i potičete građane da zapravo biraju kandidate, a ne samo stranku?
Da, to je jako bitno. Taj individualni pristup. Birati ljude, a ne logo. Važno je i za sam ESPo, za mene kao predsjednika. Želim znati koliko baza ima povjerenje i u koje ljude. Veoma bitan momenat u unutrašnjoj organizaciji. Ja sam bio taj u SDP BiH, sa desetog mjesta prebacio stranački cenzus (poluzatvorene liste) od 20%. Mislim da je fer da tu istu šansu promovišem i unutar ESPo kojom trenutno predsjedavam. Doduše, na lokalnim izborima su šanse veće jer se radi o cenzusu od samo 10% tako da svi sa liste imaju jednaku šansu. Sve je do kandidata i njihove komunikacije sa glasačima. Fer i demokratski.
Na svom štandu imate i kutiju za žalbe, na šta se građani najviše žale?
To je štand ESPo Novi Grad. Oni su stavili i kutiju za žalbe na štand pored maski za glasanje i sjemena "Prkosa" koje dijelimo umjesto printanog materijala. Nisam pitao kakve su žalbe. Nemam vremena. Kao poslanik u Skupštini Kantona Sarajeva svakodnevno primam žalbe i pisma građana pa je red da neke žalbe preuzmu i opštinski odbori ESPo. To je smisao ESPo, da se rasteretim i da se drugi upute u probleme.
Ističete i da ste stranku osnovali na nagovore prijatelja, poznanika, poštovalaca vašeg rada i da ne smije biti izgovora da se nema za koga glasati. Ako ipak budete razočarani, koji vam je dalji plan?
Ne mogu reći da sam ikad bio očaran društvom, bilo lokalno ili regionalno, pa se ne mogu ni razočarati. U svakom slučaju je bolje biti razočaran nego začaran, tj. opčaran kolektivnom nesviješću ovog veoma problematičnog, disfunkcionalnog, zaostalog i nezrelog društva. Razočarenje dođe kao neki oblik individuacije. Barem kao inicijacija u individuaciju. Vidite, ima šta čovjek može uraditi u datom trenutku. Proricanjem budućnosti se ne bavim jer vjerujem da niko živ ne zna šta će biti sutra i da je krajnje arogantno, ili pak suludo, tvrditi suprotno. Sve što mogu, jeste djelovati u sadašnjosti i privući ljude da izaberu vedriju i napredniju sadašnjost, a budućnost, barem za konzervativce i tradicionaliste koji ovdje vladaju i preovladavaju, nije ništa drugo do sadašnjost koja nastoji da održi neki duh, stil, tradiciju, naviku koja je nekad ustanovljena. Ja nastojim ustanoviti vedriju i napredniju sadašnjost, vedriju i napredniju realnost, povesti društvo naprijed, gore, u prirodu, u planine, da se pripitomi, pošto je društvo podivljalo i postalo najvećim prirodnim neprijateljem prirode. Djelovaćemo, dakle, u prirodi i u društvu. Djelovaćemo u gradovima i van njih. U državi i van nje. U regiji i van nje. Unutar kontinenta i šire. Moramo se povezivati sa istomišljenicima, regionalno, internacionalno, interkontinentalno, globalno jer ovo nije samo lokalna borba "za našu zemlju", već globalna borba za "našu Zemlju". Dug je put pred nama i puno nas posla čeka. Ali da bi uopšte mogli stići na cilj, moramo napraviti prvi korak na tom putu, moramo krenuti, pokrenuti se. Ovi izbori su naš prvi korak.