Iako su političari iz vlasti obećavali mnogobrojne mjere u svrhu pronatalitetne populacione politike do sada su one ostale nevidljive.
Prije godinu dana RS je dobila u sklopu programa demografske obnove dokumet: ’Demografski razvoj i populaciona politika Republike Srpske – analiza stanja i prijedlog mjera“ koju su za dalje potrebe poboljšanja demografske slike uradili istaknuti stručnjaci iz različitih oblasti: demografije, sociologije, reproduktivnog zdravlja i porodično-pravne i socijalne zaštite.
Pa su tako predložene su sljedeće mjere i aktivnosti:
1. Materijalne mjere
* Direktna finansijska podrška porodici
* Indirektna finasijska podrška porodici
2. Nematerijalne mjere
* Usklađivanje rada i roditeljstva
* Snižavanje psihološke cijene roditeljstva
* Zaštita seksualnog i reproduktivnog zdravlja
3. Politika prema migracijama
4. Politika prema starenju stanovništva
5. Populaciona obuka i medijska promocija
* Populaciona obuka
* Medijska promocija
6. Uloga lokalne samouprave
7. Ostale podsticajne mjere
Ipak, sve ove preporuke su ostale samo mrtvo slovo na papiru za vlast u RS.
A sjetimo se samo kako je Milorad Dodik obećavao trideset hiljada maraka kredita za svaki mladi bračni par, kao jednu u nizu mjera za oporavak nataliteta u Srpskoj.
Pa se govorilo o masovnoj izgradnji vrtića i jaslica, te besplatanom boravku djece u jaslicama kao i smanjenju cijena za boravak u vrtićima.
Pričalo se o mjerama podrške za mlade pri zapošljavanju, za selo, obrazovanju…
U analizi stanja i pravljenju preporuka učestvovao je Centra za demografska istraživanja, a predsjednik ovog centra prof. dr Draško Marinković govori za BUKU šta je to učinjeno u posljednjih godinu dana na poboljšanju demografske slike i kakvo je trenutno stanje, kao i projekcije za budućnost.
Iako se dosta obećavalo, malo je učinjeno, za šta je jednim dijelom kriva pandemija virusa korona. Ipak, veći dio krivice pada na vlast koja je u potpunosti zanemarila ovaj populacionu politiku.
„Republika Srpska je već skoro dvadeset godina u konstantno nepovoljnom periodu demografskog razvoja, u kome se broj stanovnika smanjuje a prirodni priraštaj ima negativne vrijednosti. Primarni problemi demografskog razvoja Republike Srpske su nedovoljno rađanje, konstantna emigracija radno-sposobnog i reproduktivnog stanovništva i intenzivan proces ukupnog starenja. Poslednjih osamnaest godina Republiku Srpsku karakteriše prirodna depopulacija, koja se od 2002. godine manifestuje negativnim prirodnim priraštajem, što je posljedica smanjivanja stope nataliteta i konstantnog povećanja stope mortaliteta. U proteklom periodu broj živorođenih se smanjio za više od trećine, a istovremeno se broj umrlih povećao za trećinu. Loša demografska slika dodatno je narušena negativnim vanjskim migracionim saldom i sve intenzivnijim starenjem stanovništva. Sa prosjekom starosti od 43 godine smo među najstarijima u Evropi, a trenutno nam je svaki peti stanovnik stariji od 65 godina“, konstatuje Marinković.
Nakon objavljenih rezultata popisa stanovništva iz 2013. godine, Republički zavod za statistiku uradio procjene je broja stanovnika Republike Srpske za period 2013-2019. godine.
Prema ovim procjenama u Republici Srpskoj je 2019. godine bilo 1.142.495 stanovnika. Na osnovu ovih procjena vidljivo je konstantno smanjenje broja stanovnika po osnovu negativnog prirodnog priraštaja i salda unutrašnjih migracija. Ako bi se ovom smanjenju dodali i demografski gubici po osnovu emigracije stanovništva u inostranstvo, za koju ne postoje pouzdani statistički podaci, onda bi broj stanovnika Republike Srpske sigurno trebalo da bude znatno manji od prikazanih procjena.
„Opšta stopa nataliteta u Srpskoj je u konstantnom padu, a od 2011. godine broj živorođenih je manji od 10.000. U periodu 1996-2019. godine, ukupno je rođeno 267.850 djece, istovremeno je umrlo 326.248 stanovnika, pa je prirodni priraštaj negativan za -58.398 stanovnika. Samo na osnovu negativnog prirodnog priraštaja broj stanovnika Republike Srpske se do sada smanjio za oko 5%. U periodu 2010-2018. godine u Republici Srpskoj se u prosjeku godišnje rađalo nešto manje od 9.500 djece. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku 2019. godine ukupno je rođeno 9.274 djece, što je do sada najmanji broj rođene djece, odnosno za 294 djece je manje rođenih u odnosu na 2018. godinu.“, kaže naš sagovornik i dodaje:
„S obzirom na konstantno smanjenje fertilnog potencijala, prema poslednjim podacima, na kraju ove godine bi u Republici Srpskoj opet trebao biti nešto manji broj rođenih nego prethodne godine, odnosno trebalo bi očekivati oko 9.000 živorođene djece. Bruto stopa fertiliteta je veoma niska, a što je posljedica sve raširenijeg odlaganja braka i rađanja, ali i smanjenja broja sklopljenih brakova. Prema rezultatima popisa stanovništva 2013. godine, u Republici Srpskoj stopa ukupnog fertiliteta bila je 1,29 djeteta po ženi“, kaže Marinković.
Prema njegovim riječima, stanovnici Srpske se trenutno ponašaju u skladu sa trendovima evropskog modela sklapanja braka koji karakteriše visoka prosječna starost prilikom sklapanja braka (za ženu sa 29, a za muškarca sa 32 navršene godine).
„Poslednjih petnaestak godina često ističem potrebu da se kod nas uvede jedinstveni registar stanovništva iz koga bismo mogli dobiti i tačan broj stanovnika ali i napraviti pouzdaniju projekciju budućeg kretanja stanovništva. Mi nemamo više ni kontinuitet u sprovođenju popisa stanovništva, jer kod nas prođe po 22 godine između Popisa 1991. i 2013. godine. Apsurdno je da ni naredne godine nećemo sprovesti planirani Popis, jer još uvijek nismo donijeli ni Zakon, a niti smo obavili pripreme za novi popis stanovništva“, rekao je on.
Dalje navodi da postoje različite procjene o trenutnom ili o budućem kretanju broja stanovnika u Republici Srpskoj.
„Nazvao bih to predviđanjima ili prognozama, jer u demografiji postoji eksplicitan način izrade projekcija stanovništva, koje se rade odgovarajućim metodama. Istina, za takve metode trenutno nam nedostaju podaci o vanjskom migracionom saldu. Ipak, postoje već objavljene i usvojene studije i dokumenti kao što su Strategija razvoja Republike Srpske, Prostorni plan Republike Srpske i Strategija penzionog osiguranja gdje su već urađene projekcije stanovništva. Po ovim projekcijama, koje pretpostavljaju samo neke migracione trendove, polovinom ovog vijeka u Republici Srpskoj bi moglo biti svega 800.000 stanovnika“, kaže Marinković.
Slične podatke smo dobili i u nedavno predstavljenoj ekpertskoj projekciji koja je za stanovništvo Bosne i Hercegovine urađena pod pokroviteljstvom Populacionog fonda ujedinjenih nacija (UNFPA). Prema ovoj projekciji, po scenariju koji uključuje samo prirodnu promjenu (broj rođenih i umrlih) i unutrašnje migracije (u okviru BiH), Republika Srpska bi 2050. godine mogla imati oko 928.000 stanovnika, a 2070. godine oko 781.000 stanovnika.
„Ove projekcije će u najvećoj mjeri zavisiti od obima vanjskih migracija, ali i od budućih demografskih trendova i faktora koji će uticati na prirodno kretanje stanovništva. S obzirom na dosadašnji intenzitet prirodne depopulacije i veliku emigraciju stanovništva predhodna projekcija bi nam se nažalost mogla i ostvariti. Međutim, ono što po mom mišljenju ove projekcije predviđaju a predstavlja poseban problem je intenziviranje procesa starenja. Već sam naglasio da je trenutno svaki peti stanovnik Republike Srpske stariji od 65 godina, a prema ovim projekcijama će do 2070. godine to biti svaka treća osoba koja ovdje živi“, kaže naš sagovornik.
On navodi da demografski razvoj Republike Srpske prijeti da bude ograničavajući faktor ukupnog razvoja.
Iz tog razloga sprovođenje pronatalitetnih mjera populacione politike treba da bude imperativ i od fundamentalnog značaja za društvo i opstanak stanovništva Republike Srpske.
„Osnovna karakteristika populacione politike trebalo bi da se zasniva na stimulisanju (povećanju) nataliteta, ali istovremeno i na ublažavanju emigracije mladog (radno sposobnog) i reproduktivnog stanovništva“, kaže Marinković i dodae da, prema pretpostavkama budućeg demografskog razvoja Republike Srpske, pronatalitetna populaciona politika je potreba i neophodnost.
„Zbog toga se aktivnosti u prilog povećanja rađanja trebaju intenzivirati, a u obzir se moraju uzeti i svi društveni i individualni aspekti, od kojih posebnu pažnju treba usmjeriti prema modelu reproduktivnog ponašanja, ali i prema procesu starenja i konstantnoj emigraciji mladog reproduktivnog stanovništva. Nacionalni program demografskog razvoja trebalo bi da bude jedan od najvažnijih strateških dokumenata, koji bi jasnije definisao strategiju planiranja porodice u Republici Srpskoj. Prema našim iskustvima, ali i nekih od zemalja koje dugoročno primjenjuju mjere pronatalitetne populacione politike, povećanje nivoa fertiliteta ili podsticanje rađanja moguće je ostvariti na dva načina: finansijskim davanjima ili putem usluga, čime bi se pokrio dio ekonomskog tereta podizanja djece. Posebna pažnja treba biti usmjerena prema materijalnim mjerama, ali i drugim nematerijalnim mjerama koje su usmjerene na povećanje nataliteta, ali i prema emigraciji stanovništva“, kaže on.
Naša pronatalitena populaciona politika bi, prema mišljenju Marinkovića, trebalo da ima eksplicitne demografske ciljeve koji utiču na ukupan broj i strukture stanovništva putem strateških varijabli fertiliteta, mortaliteta, nupcijaliteta i migracija stanovništva.
„Opšte načelo populacione politike bi se trebalo zasnivati na principu slobodnog odlučivanja svakog pojedinca i svake porodice o veličini, bez obzira gdje se ta politika primjenjuje. Populaciona politika kod nas treba da se sprovodi komplementarno kroz pronatalitetne mjere na državnom i na lokalnom nivou. Veoma je važno da se uspostavi i razlika između mjera populacione i socijalne politike, kao i potreba da se razvijaju programi populacione obuke i tako stvori zdravija populaciona klima u društvu“, rekao je Marinković.
Prema dosadašnjem saznanju u proteklih godinu dana zadržane su sve postojeće mjere i aktivnosti u sprovođenju pronatalitetne populacione politike.
„Dakle, mišljenja sam da je sada opredjeljenje institucija vlasti da se ne ukidaju stečena prava i postojeće mjere i aktivnosti, ali da se postepeno uvode i neke nove mjere i podsticaji u cilju povećanja rađanja. Mislim da je trenutni akcenat na podsticaju rađanja u ruralnim sredinama, jer je još početkom godine najavljeno da će Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dodijeliti po 500 KM za svako novorođeno dijete na poljoprivrednim gazdinstvima u Republici Srpskoj. U prilog ove konstatacije je i najnovija odluka Vlade Republike Srpske da podrži projekat Ministarstva porodice, omladine i sporta koji se odnosi na izgradnju stambenih objekata za mlade bračne parove i samohrane roditelje iz ruralnih sredinama“, rekao je on.
Marinković kaže da je veoma teško pronaći univerzalno rješenje za zaustavljanje nepovoljnih demografskih trendova, koji se kod nas prije svega ogledaju u sve izraženijoj prirodnoj depopulaciji, intenzivnom starenju i konstantnoj emigraciji fertilnog stanovništva.
„Mnogo razvijenije države pokušavaju godinama pronaći adekvatne odgovore kroz programe populacione politike, a kod nas se tek poslednjih nekoliko godina govori više o ovim problemima. Mišljenja sam da smo već zakasnili sigurno, ali da nikako ne treba odustajati, jer dok god postoji dobra šansa da se stanovništvo reprodukuje, postoje i dobri izgledi da se bar umanji obim negativnih demografskih promjena. U prilog tome govori činjenica da kod nas još uvijek postoji potreban potencijal za rađanjem većeg broja djece, ali da je istovremeno potrebno sprovesti i dodatne mjere i aktivnosti kroz pružanje podsticaja mladim ljudi da zasnivaju porodice i da rađaju veći broj djece. Dakle, potrebno je uvoditi nove mjere, koje je potrebno stalno afirmisati i promovisati. Jedan od najvažnijim preduslova za to je i povećanje njihovog povjerenja u vlastitu budućnost, sigurnost i prosperitet na našim prostorima.“