Dok se javnost zabavlja ko je izdao Mostar, Doboj ili Srebrenicu, dok se svađamo ko je više stradao u prošlom vijeku, dok umanjujemo ili preuveličavamo broj žrtava Jasenovca, okovi teške svakodnevnice sve jače stišću vrat. Esencijalna pitanja poput zaštite zdravlja stanovništva i ugrožavanja istog tog zdravlja ostaju bez odgovora.
Jasno je da isporuka vakcina putem COVAX-a kasni, a alternative nema, još manje ima odgovornosti.
Svoj neuspjeh političari pravdaju činjenicom da vakcine dobijaju moćne zemlje, a zemlje nebitne u geopolitici ostaju uskraćene. Istina svjedoči da je Srbija lider u Evropi po broju vakcinisanih u odnosu na broj stanovnika, a daleko su od moćne zemlje.
Vlasti kažu kako nemaju mogućnost za nabavku vakcina, ali predstavnici civilnog sektora ih demantuju.
„Mi smo svjedoci da se nabavljaju vakcine protiv sezonskih bolesti. Na isti način se mogla pokrenuti nabavka vakcina protiv COVID-19. Pitanje je političke volje odnosno želje“ kaže Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH.
Igor Vukajlović iz UG Tender kaže kako je cijena vakcina poznata, iz iskustva zemalja regiona poznate su i marže pa političari ne žele pokretati postupak javne nabavke vakcina jer „neće zaraditi novac“.
„Znaju se cijene i marže, zbog toga ne žele da iritiraju javnost s tim. Njihove porodice će se vakcinisati u drugim državama“ odgovorio je Vukajlović na pitanje BUKE.
Zakon je jasan, dodaje, postoji pregovarački postupak gdje se to može vrlo lako uraditi.
Miraščija podsjeća da se na isti način nabalja namještaj, automobili…
„Ja to poredim s nabavkom bilo kojih drugih medicinskih sredstava. Uključujući respiratore, šatore. Isto tako se mogla i može pokrenuti postupak javne nabavke vakcine.“
Aleksandra Martinović iz TI BiH kaže da Zakon o javnim nabavkama podrazumijeva i izuzeća u slučajevima kada je ugroženo zdravlje ljudi, kroz postupak pregovaranja bez objave.
Zakon o Javnim nabavkama, dakle, nije barijera. Građani stoga treba da pitaju svoje političke predstavnike gdje su vakcine.