Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava, razgovaramo sa novinarima, urednicima i medijskim radnicima o stanju u medijima, slobodi medija i radu u novinarstvu u BiH.
Razgovaramo sa novinarkom Al Jazeera Balkans Ljiljanom Smiljanić.
Danas se obilježava Dan slobode medija, u tom kontekstu koliko su mediji kod nas slobodni?
Mnoge slobode su upitne u Bosni i Hercegovini. Mediji nisu izuzetak. Ipak, kad su u pitanju medijske slobode, Bosnu i Hercegovinu ne možemo da poredimo sa drugim zemljama, naročito sa EU. Kod nas je to nekako začarani krug. Mnogo toga bi trebalo prije urediti da bi borba za medijske slobode imala smisla i konkretne rezultate, a opet u uređenju tih drugih oblasti, borbi protiv korupcije, organizovanog kriminala, zloupotreba i slično uglavnom ništa ne možete uraditi bez medija. Najvažnije je da se sami novinari bore da se njihova informacija čuje, naročito ako je smatraju važnom za sve i od pomoći svima, ne samo pojedincima.
Koliko je pandemija uticala na rad u medijima?
Pandemija je još jedan ogroman problem, koji je samo dodatno opteretio medije u Bosni i Hercegovini uz probleme koji su tu decenijama. Uticaj je značajan. Mnoge koleginice i kolege iz medija su se razboljeli, neki i izgubili bitku protiv virusa. Neki su ostali bez posla. Teže je i raditi uz zaštitnu opremu i sve mjere kojih treba da se pridržavamo, a ponekad to jednostavno nije moguće. Npr. najčešće nismo u prilici da na događajima ispoštujemo distancu. I dalje su svi na terenu u opasnosti od zaraze, jer vakcinacija ide sporo. Krećemo se mnogo među ljudima i potencijalna smo opasnost za druge kad je riječ o prenosu virusa. Novinarska udruženja na razne načine pokušavaju da obezbijede vakcine, ali ćemo svakako i dalje morati da nosimo maske i da poštujemo mjere zbog drugih. Uvijek napominjem da u ovoj pandemiji nije bilo neprovjerenih informacija uz potencijalno širenje panike, kao što je to bio slučaj tokom poplava 2014. Moram da pohvalim kolege kada su društveno korisni.
Kada je sloboda medija u pitanju koji su kod nas najveći problemi?
Pristup informacijama je uvijek bio problem. U pandemiji je to došlo dodatno do izražaja. Izgleda da ne vrijedi ono pravilo da kad vas novinar nešto pita, već zna i objaviće informaciju, ali vam daje priliku da kažete svoju stranu. Kod nas institucije u većini slučajeva radije biraju da pitanja ignorišu i onda kada informacija odjekne i ponekad izazove opšte nezadovoljstvo, novinari su krivi za sve. Godinama već upozoravamo da pojedini mediji ne rade za javni interes. Takvi mediji su pod stalnim pritiskom ili političkih partija i funkcionera ili klijenata koji im plaćaju reklame. Prisutna je i autocenzura zbog straha od otkaza ili smanjenja plate. Publika to primjećuje i onda svi novinari dolaze na loš glas. Problem je i širenje lažnih vijesti. Upravo portali, koji ne objave imena angažovanih novinara, urednika i slično, najviše doprinose širenju lažnih vijesti, a neki od registrovanih medija to prenose bez provjera i tako informaciji daju značaj koji ne zaslužuje. To je naročito problem kada takve informacije prenose javni servisi.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj normalnog društva?
Mediji su važan dio tog procesa. Već sam pomenula začarani krug. Niti mediji sami mogu da promijene sve što je potrebno da bismo živjeli u normalnom društvu niti se te promjene mogu desiti bez medija. Problem je što kod nas ne postoji volja da se bilo šta mijenja. Ne volim da koristim termin “politička volja”, jer na svim nivoima i u svim oblastima većina će prije promijeniti samo ono što se tiče njega/nje, nego da radi za interes većeg broja ljudi. Nije sve do politike. Ima malo i do mentaliteta.
Sa kojim problemima se konkretno ti susrećeš u svom radu, šta bi ovim putem izdvojila i na šta bi javno apelovala da se promijeni?
Lično ne nailazim često na probleme u radu osim dugog čekanja na odgovore ponekad. Imam i razumijevanje urednika ako tražim više vremena za neku priču kako bih je uradila onako kako mislim da treba. Mnoge kolege dodatno pritišću i rokovi. Ako problema i bude, pokušavam da riješim u hodu. Najviše me nervira ta sloboda pristupa informacijama. Moj apel institucijama: Odgovorite na pitanja, dajte izjavu. Jednostavnije ne može biti.