Poljska je jedina zemlja u Evropi koja se nije obavezala na klimatsku neutralnost.
Sve ostale zemlje, među kojima i Bosna i Hercegovina, obavezale su se da će ovaj cilj ostvariti do 2050. kroz različite inicijative kojima se štiti životna sredina i potiče zelena ekonomija.
Među inicijativama su i zatvaranje svih rudnika i termoelektrana.
A Poljska se teško teško odriče uglja, jer iz njega proizvodi čak tri četvrtine potrebne energije, a ovaj sektor zapošljava i oko sto hiljada ljudi, udruženih u jake sindikate.
Ipak, kako bi odgovorila na ciljeve Evropske unije, država je donijela program kojima namjerva progresivno prestati s upotrebom uglja, a istovremeno razvijati obnovljivu energiju.
O iskustvu Poljske, koje mogu biti dragocjene i našoj zemlji, govorio je Aleksander Szpor, šef istraživačkog programa pravedne tranzicije, Instrat tokom webinara Imperativ smanjenja korištenja uglja u BiH, koje je organizovao Štokholmskog instituta za okoliš.
Kako je istakao situacija nije nimamo jednostavna jer je riječ o šest velikih regija proizvodnje uglja, u tri se eksploatiše antracit, a u druge lignit. Svih šest regija se razlikuje po mnogim aspektima- od same tradicije rudarenja, negdje je duga i 200 godina, do broja zaposlenih radnika, najviše ih je u Silesiji, pa do starosti i tehničkih mogućnosti kopova i elektrana, neki su izgrađeni skoro, pa primjerice postoji veliki rizik da će najnovija elektrana na lignit biti zatvorena puno prije nego što dođe do ekonomskog povrata uloženog novca.
„Trenutno važeći i datumi za napuštanje proizvodnje uglja kreću se od 2030. do 2050, a u slučaju jedne oblasti datum još nije definisan, i ono što bih istakao jeste da svi ovi vremenski okviri nisu konačni“, istakao je Szpor dodajući da u dijalogu tri strane- Vlade, poslovne zajednice i sindikata, postoji očigledna neravnoteža i da dominiraju ovi posljednji.
„Kada je riječ o energetskoj tranziciji i izovima koje donosi klimatska promjena ovaj strukturalni dijalog nije u potpunosti prilagođen problemima koje imamo. Sindikat za crni ugalj je najjači i oni imaju vrlo jako uporište i vrlo opsežna sredstva da dobiju ono što hoće. U dijalogu ova tri aktera takođe nisu zastupljeni zeleni, a ako nemamo zelenih sindikata, onda, po mom mišljenju, neće biti dovoljno zastupljeno pitanje klimatskih promjena i zaštite životne sredine, a to su glavni izazovi ovoga problema. Takođe Poljska je jedina država EU koja se nije obavezala na dostizanje cilja klimatske neutralnosti. Zbog toga EK može povući neka finansijska sredstva, odluka još nije donesena i ja se nadam da mi još uvijek imamo vremena da usvojimo cilj klimatske neutralnosti, a novac ćemo dobiti samo ako prihvatimo ovaj cilj“, pojasnio je Szpor probleme energetske tranzicije u Poljskoj.
Istakao je da, ako se pogledaju raniji strategije i politike vezane za ugalj u Poljskoj, mogu se vidjeti predviđanja da će potražnja za ugljem biti mnogo veća nego što se pokazalo u praksi, ali je naveo i podatak da je Institut za koji radi u istraživanjima vezanim za eksploataciju prvenstveno lignita, a vjerovatno se isto odnosi i na antracit, pokazao da u 40-tim godinama ovog vijeka oni više neće biti ekonomski opravdani iz mnogih razloga.
Naveo je i primjer termoelektrane na ugalj Belhatov, najveći kompleks elektrana u Evropi i najvećeg proizvođača struje u Poljskoj koja je prošle sedmice objavila da će prestati proizvoditi struju do 2038. godine, iako su se prije nadali da će to biti mnogo kasnije. Razlog za ovu odluku je, smatra, potaknut snažnim rastom cijena tzv. emisijskih jedinica CO2.
Naime sa oko 25 eura početkom prošle godine, krajem 2020. godine je narasla na 32 eura, trenutno iznosi oko 50 eura, što je rekordni nivo od uvođenja ove regulative.
„Da zaključim, kada se radi o trenutnom planiranju tranzicije u Poljskoj s jedne strane imamo državne organizacije koje planiraju tehnički prelaz u pravcu nisko karbonskih tehnologija, a sa druge strane imamo sindikate koji vrše pritisak da se ugalj koristi više, mada ako pogledamo unazad taj optimistički scenarij o kome govore sindikati da će ostati eksploatacija uglja rasti, neće se dogoditi. Mora se postići sporazum između ova dva pristupa, to je proces koji je na snazi i u Poljskoj i u drugim zemljama, uključujući i BiH. Ta socijalna svijest o klimatskim promjenama i riziku po okoliš biće sve važnija u bliskoj budućnosti“, zaključio je svoje izlaganje Aleksander Szpor, šef istraživačkog programa pravedne tranzicije, Instrat.