Dejan Koban je osnivač neformalne umjetničke zadruge Ignor. Objavio je knjige poezije: Tebi (1997), Leptiri pod pritiskom (2008), Aranžmani (2013), Frekvencije šupljih prostora ili Gdje su žirame ozbiljan prometni problem (2016), Klastrfak (2020) najobludnija autobiografija u svijetu i šire (2020) i Mehanizam algi – sabrane pjesme (u pripremi). Viče svoju poeziju u bendu Nevemnevem. Ponosan je na jedinu nagradu koju ima, kovanu ružu za titulu viteza poezije 2016. Voli puno razgovarati, ali sve manjim krugovima ljudi može vjerovati. Montažer je na RTV Slovenija.
U periodu od 4-8 juna, Koban je u ljubljanskoj Galeriji Škuc imao trodnevni performans, a prije toga njegovo tijelo je postalo knjiga, jer je istetovirao na njega 27 pjesme savremenih slovenačkih autora i autorica, koje je pozvao da za tu priliku napišu jedan do pet redova. Osim toga, Koban je šmirgl papirom ozlijedio svoj dlan, u znak protesta pojedinim ministrima iz vlade Janeza Janše koji tvrde da u Sloveniji ako želite prepoznati muškarca umjetnika, treba samo da mu pogledate u nježne dlanove. Ovim performansom je problematizirao odgovornost spram sebe, drugih i odluka koje se donose.
Sa Kobanom smo razgovarali o kulturi otpora u Sloveniji, nastanku i raspadu autonomne zone u prostoru nekadašnje fabrike Rog, o prenamjeni kasarne Metelkova u autonomnu zonu i istoriji skvotanja u Ljubljani, politikama Janeza Janše i Zorana Jankovića, NSK-u, zajedničkom kulturnom prostoru i još mnogo toga.
Prošle godine Te Janez Janša prozvao na svom Twitter nalogu.
To je bilo kad smo drugarica i ja osnovali Facebook grupu za podršku zviždaču Ivanu Galetu. On je izašao sa podacima o kupovini maski koje je Vlada Slovenije naručila, a prodaja je išla preko preduzeća koji su u vlasništvu rođaka pojedinih političara. Nakon 20-30 godina samostalne Slovenije, on je otišao prvi pred kamere i rekao šta se dešava iza. Dan poslije svi su pričali o tome. Kolegica i ja smo osnovali tu grupu i za pet dana dobili podršku od 40 000 ljudi. To je premijer vidio i na Twiitteru je npisao možete li zamisliti kako Dejan Koban, montažer na RTV SLO objektivno montira vijesti i vjerski program i postavio je smajli koji se smije do suza. Onda takvi ljudi maknu smajlije, pa onda više nije pitanje, nego uzvičnik i upiranje prstom u ljude koji su komunisti i marksisti, ili bilo šta drugo što se suprotstavlja aktuelnoj vladi. Na zvanični mail partije SDS sam poslao poruku da se možemo vidjeti na kafi i da ću doći blizu vlade, budući da premijer ima mnogo posla i nema vremena.
Najvažnije u svemu jeste pokazati im da se ne bojiš.
Kako izgleda Ljubljana Zorana Jankovića?
Zoran Janković na prvom mandatu 2006. godine činio se kao jedan od ljudi koja ima moć i želju da bude opozicija Janezu Janši zbog revanšizma, jer je izgubi izbore od njega, pa je morao da odstupi sa mjesta direktora Mercatora. No, iz inata se kandidovao za gradonačelnika Ljubljane i uspio je, tako da je već 15 godina gradonačelnik. Transformisao se od ljevičara i nekoga ko je za slobodnu Sloveniju u mirnog, šutljivog vođu koji se ponaša kao mješavina sicilijanskog šefa mafije i šerifa sa Divljeg zapada. Sad je počeo besramno da sarađuje sa Janšinom vladom. Do prije 5-6 godina to niko od nas nije mogao ni da zamisli. Nemamo mi lijeve i desne, ovo je političko plemstvo. Moć nije u razumu i etici, moć imaju samo pare i pokoji Mercedes i BMW, trosoban stan i dalje, samo pare.
Autonomna zona Rog sa koje smo početkom godine deložirani od strane specijalaca je u vlasti opštine, a opština nije u vlasti Jankovića, nego pripada svakom građaninu. Grad počinje ličiti na kineski market. Sve se raspada. Ljubljana postaje city park i shopping mol sa kulisama. Sve je napravljeno tako da propadne za 5-10 godina, kako bi ponovo bilo posla za pojedince. Ljudi iz centra se sele u predgrađe. Gentrifikacija je uništila prisnu Ljubljanu. Zbog toga želim da Zoran Janković što prije ide na smetljište istorije.
Šta se trenutno dešava sa protestima u Ljubljani?
Protesti su počeli već 90-ih godina i svako ko se bavi politikom zna da ljudi ovdje nikada nisu bili tihi i uvijek su se borili protiv nepravde, političkih sistema i političara koji misle da imaju moć u svojim rukama.
Na početku je bilo do nekoliko stotina onih koji protestuju, ali 2012. se desio prvi ustanak u Ljubljani od 7-8 hiljada ljudi, na drugom 10 000 i na posljednjem 22 000 ljudi, što je više od 1% populacije Slovenije. To je tada uplašilo političare i Janša je odstupio sa trona, a došao je politički tampon u obliku Alenke Bratušek. Od tada je kao bilo sve u redu, prestali su ustanci, ali iza njih se izrodila partija koja se zove Ljevica, koja je avangarda svim političkim opcijama, jer zagovaraju socijalne programe. Njih demoniziraju i desni i centar, ali najviše SDS, Janšina stranka. Ja se nadam da će na sljedećim izborima dobiti povjerenje glasača, da i oni probaju šta znači biti na vlasti.
Na pretposljednjim protestima u Ljubljani si bio uhapšen.
Da, to je bio 21. maj, ove godine. Bili smo na Trgu Republike i bio je kraj protesta. Od nekoliko hiljada ostalo nas je oko 300. To je politika vlasti i policije, da na male mase puštaju kornjače i šire strah među ljude. No, taj dan smo izgubili strah ispred policajaca pod punom opremom. Kad sam vidio da 5 specijalaca po podu vuče moju drugaricu Teu, izgubio sam strah i htio da skočim između njih. Nas 20-30 smo se popeli na vrh stepenica na trgu i naslonili se na njihove štitove. Rekli su mi da moram biti dobar i ispunjavati njihova naređenja. Uhapsili su mene i Antuka, aktivistu i repera koji se bori za prava izbjeglica i odvukli nas u policijska kola. Dok su me vukli po podu, stavili mi koljena pod kičmu, gurnuli mi obraz na asfalt i koljeno u usta, nisam znao šta znači riječ strah. Samo sam vikao svi na proteste 28. maja. Ustavni sud je odlučio da su svi ovi zakoni protivustavni i sve ove kazne koje su izrečene protiv nas su pale.
U Ljubljani je jak glas subkultura koje se bore protiv aktuelne vlasti, ali zanimljivo je iscrtavanje svastika onih koji su protv Janšine vlade. Ko se tu više protiv koga bori, moramo li preuzeti njihove metode i retoriku, da bismo im se suprotstavili?
Ne ide više suptilno, to je jasno. A ako ne ide suptilno, onda ide radikalno. Ako kažem nekome ko mi gura prst u oko da to prestane, šesti put ću ga opaliti šakom u glavu. Ali za žute svastike na Ministarstvu kulture sam uvjeren da nisu radili Janšini protivnici, nego neko ko je za njega, da bi se demonizairali protesti i pokret otpora. Počeli smo da se ujedinjujemo, jer izbjeglice, lezbejke, gay i transseksualne osobe, ekipa iz Rog-a, NVO sektor, radnici u kulturi… nemaju više prava. Jedino rješenje jeste da se skupimo zajedno i uzmemo male rekete za ping pong i počnemo šutirati u vladu. Dobili smo osjećaj za vrijeme i znamo da nećemo umrijeti sutra. Mi imamo mnogo vremena i ništa novca. Vlada ima novac, ali nema vrijeme, jer su skoro izbori. No, mi imamo cilj- da se sruši Janez Janša.
Više poslušajte u audio podcastu dole