Crnogorski parlament prošle sedmice usvojio je Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici što je izazvalo oštre reakcije ne samo u Crnoj Gori već u cijelom regionu.
Rezolucija ni jednim slovom ne naziva Srbe genocidnim, kako to već danima objavljuju srpski tabloidi ali i saopštavaju zvačnici iz Beograda i Banja Luke. U usvojenom dokumentu se eksplicitno osuđuju pokušaji pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački
Ključna pitanja koja se sada postavljaju jesu može li Rezolucija srušiti Vladu Crne Gore, kako će uticati na ionako loše odnose Beograda i Banja Luke sa Podgoricom kao i da li je taj akt poništio i posljednje iluzije o konačnom pomirenju u regionu.
BUKA: Istog dana kada je Skupština usvojila Rezoluciju o Srebrenici smijenjen je ministar pravde ljudskih i manjinskih prava zbog ranije izjave kojom je negirao da se u Srebrenici desio genocid. Nakon toga iz najjače vladajuća strukture Demokratskog fronta, koja je bila protiv tih odluka, saopštili su da se desila prevara birača jer je napravljena neprincipijelna koalicija DPS-a Mila Đukanovića i djelova Vlade. Kažu i da Zdravko Krivokapić za njih više nije premijer te traže novi dogovor unutar vladajuće koalicije. Kako vidite izlaz iz krize i da li će rezolucija srušiti izvršnu vlast?
Ne mislim da Rezolucija može prouzrokovati pad Vlade. Ovdje se više radi o jednom motivu jednog dijela vladajuće strukture koja želi da iskoristi tu Rezoluciju kako bi nastavili ono što odavno rade, a to je borba protiv postojeće Vlade. Imamo jednu neobičnu situaciju da je izvršna vlast u trenutku dok je bila birana imala najžešću kritiku od onih koji su digli ruku za njen izbor. Od tog dana počinje žestoka kritika i miniranje Vlade od značajnog dijela vladajuće većine. U takvoj atmosferi objektivno je teško očekivati bilo kakve ozbiljne rezultate. Na drugoj strani imamo i činjenicu da se i sama Vlada teško snalazi u upravljanju državnom administracijom, razumijevanju složenog procesa evropskih integracija kao i shvatanju političkih odnosa i uloge izvršne vlasti u njima. Kada postoji takav skup elemenata jasno je da se stalno traži razlog, u ovom slučaju je to Rezolucija o Srebrenici, da bi se iznova otvorila priča o povjerenju te Vlade odnosno o njenoj mogućoj rekonstrukciji.
BUKA: U rezoluciji ne piše nigdje da je srpski narod proglašen genocidnim već se eksplicitno naglašava da nijedan narod ne može biti genocidan već je krivica za sve zločine isključivo individualna. Narativ da su Srbi proglašeni genocidnim danima se objavljuje na stranicama tabloida a takav spin uz oštre riječi saopštavaju najviši srpski zvaničnici. Nedavno ste izjavili da vam se čini da Vučić želi da povrati uticaj u Crnoj Gori da bi od nje napravio ono što su napravili u Republici Srpskoj – da imaju pod kontrolom tu teritoriju. Zbog čega to smatrate?
Mislim da nema dileme da se u Republici Srpskoj kao entitetu Bosne i Hercegovine, ne može se desiti ništa što nije po volji Aleksandra Vučića posebno dok ključnu ulogu u RS-u ima Milorad Dodik. To prosto postoji ta jaka veza. Vučić pokušava već duži vremenski period da se postavi kao nezaobilazan regionalni 'igrač'. Očigledno mu je to bitno kako bi jednog dana kada se riješi pitanje odnosa Srbije i Kosova, a to će neminovno morati da se riješi, da bi on (Vučić prim.aut) i dalje bio važan a posebno u dijelu u kojem ima potencijal da produkuje ili da suzbije konflikte u susjednim državama. Smatram da Vučić osjeća da neuspjeh kosovskog pitanja treba da pokrije drugim problemom i Crna Gora nije na taj način prvi put apostrofirana. Vidjeli smo i u dužem periodu Vučičev interes za Crnu Goru koji je postojao naglašeniiji u periodu dok su u našoj zemlji bile organizovane litije kao i nakon parlamentarnih izbora kada je pokušao da pošalje poruke kakvu bi vladu želio da vidi. Zato ne treba da čudi što se sada koristi Rezolucijom o Srebrenici, koja je, u ovom slučaju, samo oruđe koje se zloupotrebljava da bi napao naše institucije. Skupština Crne Gore je donijela odluku koja je potpuno legitimna a sada se pokušava izokrenuti priča izjavama da se Crna Gora miješa u pitanja Srbije time što raspravlja o genocidu u Srebrenici. Znaju dobro i Vučić i Ivica Dačić da se o genocidu u Srebrenici ne može samo eksluzivno raspravljati u Srbiji ili BiH, već je to pitanje bilo predmet rasprave i u drugim nacionalnim parlamentima kao i u Evropskom parlamentu.
BUKA: A i Skupština Srbije je usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici još 2010.
Jeste, ali problem generalno u regionu je naše kratko političko pamćenje. Onda se preko noći, kada imate medijsku mašineriju kakvu Vučić ima koja je spremna da ide do nezamislivih bezdana prosto se mnogo stvari zaboravi. Vjerujem da značajan broj ljudi zaista misli da je Crna Gora napravila nešto što niko nije napravio, što je neistina.
BUKA: Istoričar Hrvoje Klasić, gostujući nedavno u Bukinom podkastu, rekao je da se istinsko pomirenje ne može desiti dok ne počnemo da gledamo na žrtve i zločince bez nacionalnog predznaka. Da li nam sve što se desilo nakon usvajanja crnogorske rezolucije govori da je region daleko od pomirenja?
Mislim da je usvajanje ove rezolucije značajan doprinos pomirenju u regionu na jedan kvalitativan a ne prevaran način, kako se često tom pitanju pristupalo. Sami ste pomenuli da se u Rezoluciji ne etiketira ni jedan narod kao genocidan već se krivica jasno individualizira. Imamo odluke i Haškog i Međunarodnog suda pravde a i nekih nacionalnih sudova povodom tog zločina i nema nikakve sumnje da sve to ide u pravcu održivog pomirenja. Nažalost pomirenje nije na agendi naših političara. U pitanju suočavanja sa prošlošću se ne govori tokom predizbornih kampanja, jer ako bi se tome prišlo na jedan pošten način onda ne bi dobijali glasove u već kreiranom populističkom biračkom tijelu kojem najveći dio tih struktura i stremi. Zato bi trebalo insistirati na kvalitativnim pomacima i kao građanka sam ponosna što je crnogorski parlament usvojio takvu Rezoluciju posebno što je to urađeno u ovom trenutku kada postoji određeno opterećenj klero-nacionalističkih talasa jer se pokazuje da postoji dovoljno građanskog u Crnoj Gori i da se uradi, u ovim okolnostima, prilično hrabra stvar.
BUKA: Veliku pažnu javnosti u regionu prošle godine izazvao je i film Quo vadis Aida koji govori o genocidu u Srebrenici upravo na način da ne apostrofira nacionalnost zločinaca i žrtava. Ipak i taj film je izazvao oštre reakcije a vaša organizacija je jedina koja je izazvala njegovo prikazivanje u Crnoj Gori. Smatrate li da takvi filmovi doprinose pomirenju i konačnom suočavanju sa istinom?
Filmovi puno pomažu razvoju empatije i razumijevanja kod onih koji nijesu spremni da na tradicionalan način uče o činjenicama iz naše novije prošlosti. Imamo puno ljudi koji neće prihvatiti ono što piše u zvaničnim dokumentima ali možda će na njih uticati neki film. Žao mi je što 'Aidu', zbog pandemije, nijesmo mogli prikazati uživo u salama širom Crne Gore, već smo to uradili online. Prije dvije godine smo organizovali projekcije filma 'Dnevnik Dane Budisavljević'. Mislim da su to nesumnjivo dva odlična filma koja obrađuju različite zločine na pošten, umjetnički i ljudski način. Ni u jednom trenutku se ne prilazi ni manipulaciji žrtvama niti pokušaju imputiranja nekog stava već se zaista pokušava približiti strahota tih zločina. Quo vadis Aida izazvao je dosta kontroverzi u regionu što je bilo nepravedno jer je ocjenu umjetničkog kvaliteta tog filma dala i Američka filmska akademija. To je dovoljan pokazatelj koliko je taj film uvjerljiv, autentičan i koliko je izbjegao, nešto čemu smo u regionu skloni – navijačkom pristupu i pristranosti u obradi ratnih zločina. Nažalost po tom pitanju region nije odmakao ali ima razloga za optimizam jer naša istraživanja pokazuju da građani brže sazrijevaju od političkih elita koje ih vode.
*Ovo su pisani i parcijalni dijelovi intervju, cijeli intervju poslušajte u BUKA audio podcastu.