Bio je to ujedno i početak novog života svih stanovnika svijeta. Zaključavanja, sumorne vijesti, skok novozaraženih, policijski sat. Psiholozi su počeli upozoravati na povećan broj nasilja u porodici, depresija, anksioznosti.
Mnoge porodice suočile su se sa gubitkom prijatelja ili članova porodice.
Sumorna realnost bila je svuda oko nas, ali pandemija je imala i dobrih strana. Još boljih priča.
Publikacija “Pozitivnije” sadrži 50 priča građana i građanki koje su se desile tokom pandemije koronavirusa. Objavljeno je 50 priča koje su prve stigle na adresu mladih koji su pripremali ovu publikaciju. Aleksandra Đukić iz organizacije Humanity in action kaže da su, s obzirom da pandemija i dalje traje, otvoreni za nove priče. O publikaciji, pozitivnim pričama, novim navikama građana govori za BUKU.
BUKA: Pandemija se shvata kao prirodna nepogoda koja je paralizovala dosadašnji način života. Zbog čega pandemija ima i dobre strane?
Pandemija je sama po sebi zaista loša, ali i pored toliko loših stvari, postoje i dobre strane pandemije. Prije pandemije, zbog užurbanog načina života, nismo toliko obraćali pažnju na neke osnovne stvari koje su zaista vrijedne. Tek kada smo ostali zatvoreni u svojim kućama, shvatili smo da nam je, na primjer, ponekad dovoljan čak i jedan zagrljaj od nama drage osobe da nam popravi raspoloženje. Kada smo ušli u prvi lockdown, dosta stvari nam je bilo onemogućeno, te smo kroz čitanje priča primijetile da se veliki broj građana i građanki vratio nekim hobijima koje su zapostavili zbog mnogobrojnih obaveza. To su, na primjer, sviranje gitare, slikanje, čitanje knjiga, itd… Pored toga, ljudi su počeli da shvataju da su možda propustili mnogo toga kada je u pitanju njihova porodica, te su se još više zbližili tokom pandemije. Dobile smo dosta priča koje su vezane za kupovinu i udomljavanje kućnih ljubimaca, te da su građani i građanke bolje upoznali Bosnu i Hercegovinu, jer im je zbog raznih zabrana bilo teško da putuju u druge zemlje. Na sve ovo što smo primijetile kroz čitanje priča, ja bih dodala i to da sada više cijenimo neke sitnice koje prije nismo čak ni primjećivali i da sada stvari posmatramo iz drugačije perspektive.
BUKA: Govorite o dobrim pričama, možemo li govoriti o univerzalnim dobrim pričama, promjenama koje mogu biti opšte promjene?
Naravno da možemo govoriti i o univerzalnim dobrim pričama, jer smo i same kroz ovaj projekat uočile koliko je bitno da budemo zahvalne na svakom trenutku i da iskoristimo svaku priliku koju možemo. Možda smo ove stvari nekako zapostavili, ali smo to spoznali ponovo tokom pandemije. Shvatili smo koliko je važno da ljudi budu tu jedni za druge i koliko možemo pomoći jedni drugima. Čovjek čovjeku nije vuk, nego zajedno možemo mnogo toga lošeg prevazići i postići razna dostignuća.
BUKA: Čuli smo mnogo loših priča, zloupotreba vlasti, korupcija, loš zdravstveni sistem. Koju od 50 priča najviše pamtite?
Sve priče su nam zaista drage, ali najviše pamtimo dvije priče koje su vezane za bebe: jednoj djevojci se porodila kuma, a drugoj djevojci se ispunila dugogodišnja želja da dobije sestru. Ove priče su nas najviše raznježile, ali i druge priče koje smo dobijale su zaista ostavile jak utisak na nas i koje nam pokazuju da i u periodu pandemije ljudi mogu postići neke zaista velike stvari. Iznenadilo nas je da su građani i građanke pronalazili posao iako znamo da je, nažalost, veliki broj ljudi upravo izgubio posao zbog posljedica pandemije na privredu i ekonomiju.
BUKA: Kada se osvrnete oko sebe, da li je više primjera zbližavanja ljudi u pandemijskom vremenu ili je pandemija dodatno otuđila ljude?
Kroz projekat "Pozitivnije" smo primijetile da je više primjera zbližavanja ljudi u kriznom periodu kao što je pandemija. Priče su dokaz za to. Brojni su primjeri građana i građanki koji su poboljšali međuljudske odnose, prvenstveno sa svojom porodicom, a onda i sa prijateljima, emotivnim partnerima ili čak i sa kolegama sa posla. Ono što nas je posebno iznenadilo je to da je dosta ljudi pronašlo nove prijatelje tokom pandemije, bilo to fizički ili čak virtuelnim putem kroz neke od društvenih mreža. Bitno je naglasiti da smo dobijale priče o prekidima nekih toksičnih odnosa koji su se dogodili tokom pandemije i na svemu ovome možemo biti "zahvalni" pandemiji.
BUKA: Čitajući priče koje ste dobijali, da li ste uočile neke nove navike građana?
Uočile smo da kultura čitanja kod nekih ljudi ponovo počinje da se rađa ili neki tek sad počinju da čitaju knjige, što je zaista pohvalno i nadamo se da će se tako i nastaviti i nakon pandemije. Primijetile smo, takođe, da ljudi više cijene slobodu koja im je bila uskraćena, svaki trenutak života smatraju bitnim i, što je najbitnije, ljudi su zahvalniji nego što su to bili prije.