Dva portala u više navrata su pisala o njoj kao profesorici koja mentoriše novinare koji negiraju genocid, šalje studente u medije koji negiraju genocide, a u posljednim tekstovima i sama je označena negatorkom genocida.

U njenu zaštitu je stao i aktuelni menadžment Fakulteta, objasnivši da Turčilo nije osoba koja odlučuje u kojim medijima studenti rade praksu. Time je raskrinkana jedna od lažnih vijesti o radu Lejle Turčilo. S porastom broja tekstova povećao se i broj komentara punih govora mržnje, a Turčilo je dobila i ozbiljne prijetnje.

U njenu zaštitu stalo je i Udruženje BH novinari, ali i Evropska federacija novinara.

U napadima na Turčilo, zanimljivo je, nema zamjerki na njen profesionalni rad, dostignuća, a u napadima na Turčilo koriste se etnonacionalni narativi, pominje rat, genocid kao sredstvo etiketiranja.

 “Ovdašnji politikanti, njihove medijske sluge, dobro plaćeni botovi, sistem etiketiranja koriste kao način maskiranja problema ovog društva. Sve po principu "nije kriv onaj ko zlo čini, nego onaj ko na zlo ukazuje", ocjenjuje za BUKU Esad Bajtal doktor socioloških nauka.

Bajtal dodaje da se proizvodnjom lažnih problema (neprijatelji, plaćenici, izdajnici) pokrivaju i potiskuju stvarni problemi iz prosječne svijesti .

“Po svaku cijenu, čisto makijavlistčki – cilj opravdava sredstvo – potiskuje se ne samo kritička misao nego i sama pomisao na nju. Gladne mase valja odvratiti od vlastitih stomaka i gurnuti ih u priču o etnosu, klerosu, izdajništvu,

ili bilo čemu drugom za šta se nađe dobra etiketa i mogućnost stigmatiziranja svakog onoga ko se odvaži na slobodnu misao koja ima ambiciju da kaže ono što vidi. Očito, otrcan arsenal racionalizacija, ali ovdje, u ovoj zemlji, pali”, dodao je Bajtal.

Fenomen u fenomenu je da se prilikom organizovanog etiketiranja skoro pa po pravilu koriste etnonacionalno osjetljive stvari  kao dokaz brutalnosti napada na ličnost i integritet. Iako se autori tekstova u kojima se ruši integritet ličnosti pozivaju na slobodu govora, takav govor je zabranjen stavom 2, člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

U stavu 1, člana 10 sloboda govora i mišljenja je zagrantovana svim građanima.

“Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva”, stoji u stavu 2, člana 10 kao vodilja da sloboda izražavanja ne može biti alibi za govor mržnje i radnje protiv ugleda drugih.

Sociologinja Smiljana Vovna kaže da je najlakši način etiketiranja u današnje vrijeme  prozivati na nacionalnu netrpeljivost, negiranje genocida ili pravljenjem "neprijatelja iz reda svoje etno nacionalne skupine.

“Ja sam lično bila na meti  kada sam ukazivala na probleme koji dolaze  iz reda onih etno nalionalnih skupina kojima ja ne pripadam a podržavana sam kada sam kritikovala  tzv.  "svoje". Dakle nije bila stvar šta sam napisala i šta sam izjavila nego kome je to bilo upućeno i tako se kvalifikovalo da li sam "heroj" ili sam neprijatelj”, objašnjava Vovna za BUKU.

Veliki problem u još vežem internet prostoru nije nemoguće riješiti. Potrebna je volja nadležnih, te izmjena zakona. Podsjetimo, SDP BiH traži da se u Federaciji BiH internet proglasi javnim prostorom.

“Rješenje ovog po meni velikog problema je u kažnjavanju svih onih koji preko društvenih mreža vrijeđaju, prijete i zastrašuju svoje neistomišljenike  jer kako god ga mi nazvali ovo je jedan oblik nasilja prema kojem ne smijemo ostati nijemi”, smatra Vovna.

Online nasilje opasno kao i svako drugo

Iako su omogućile dvosmjernu komunikaciju građana s medijima, bržu komunikaciju, lakšu razmjenu informacija, društvene mreže su istovremeno i opasnost.

“Naime, iz ekrana se nalazi mnoštvo anonimnih ljudi koji sebi daju za pravo da napišu šta god hoće oni ili za šta su plačeni od strane određenih političkih krugova. Nije malo primjera kojima svjedočimo da se pojedinim ljudim koji trenutno ne odgovaraju određenim političkim krugovima stavljaju mete na čelo s ciljem da se te osobe diskredituju u javnosti sa određenim razlogom. Često su to osobe koje ukazuju na neke probleme pa čak i na kriminalne radnje i na ovaj način se žele skloniti sa javne scene ali i zastrašiti da dalje ne djeluju”, smatra Vovna.

Ocjenjuje da online oblik nasilja nije ništa manje nije opasan nego bilo koji drugi.

“Pojedini mogu da se nose sa njim progovarajući javno ali dosta njih se povlači sa javne scene upravo jer su zastrašeni za sebe i svoju porodicu ili se boje da će biti ugrožena njihova profesionalna aktivnost”, zaključuje Vovna.