Jozef Mengele: nacistički lekar koji je stekao nadimak Anđeo smrti, zbog svog rada u Aušvicu i drugim koncentracionim logorima. Vršio je medicinske eksperimente na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju logora: u gasne komore oterao je 400.000 ljudi (izvor: Vikipedija)
Predrag Kon: srpski epidemiolog i rezervni sanitetski potpukovnik Vojske Srbije, koji je stekao nadimak Drkon, zbog sedenja u kriznom štabu Vlade Srbije za borbu protiv kovida 19, izdiranja na građane i novinare na konferencijama za štampu, te izostanka stava u odnosu na sumanute odluke političkog dela štaba, koje su odvele u smrt hiljade građana Srbije (izvor: autor teksta)
Gospodinu Drkonu je pred zgradu u kojoj stanuje, pre neku noć, banula rulja sumanutih bića, koji su prethodnih večeri protestovali na raskrsnici kod beogradske glavne pošte zbog uvođenja „kovid propusnica“ za ulazak u ugostiteljske objekte iza deset uveče. Razjareni pojedinci nosili su žute trake oko ruku, kojima su svoju patnju, sačinjenu iz pomenutih propusnica, odluke kriznog štaba da treba nositi masku u zatvorenom (koja se odavno sprovodi proizvoljno), te apela da se vakcinišu, uporedili sa holokaustom, skandirajući: „Mengele, Mengele“.
Holokaust: Sistematski državni progon i genocid nad različitim etničkim verskim i političkim frupama ljudi tokom Drugog svetskog rata, od strane nacističke Nemačke i njenih saveznika. Holokaustom je obuhvaćeno dve trećine od devet miliona Jevreja koji su ranije živeli u kontinentalnoj Evropi. (izvor: Vikipedija) Rezervni potpukovnik Drkon je, da li to banda koja mu se dernjala ispod pendžera uopšte zna, poreklom Jevrejin i tu dolazimo do vrhunca apsurda ovog nemilog događaja, koji je obuhvatio i odlazak iste grupe pred zgradu u kojoj živi Branislav Tiodorović, penzionisani srpski epidemiolog, koji je stekao nadimak Maska, jer masku nosi na karakterističan način i to sve ovo vreme istu, reklo bi se.
Jezivija stvar od dolaska divlje horde na adresu gde žive ova dva doktora jeste činjenica da ih odatle niko nije uklonio, niti upozorio da to ne rade ili makar zamolio da budu tiši. Znam da je policija u problemima, koji počinju od ministra unutrašnjih poslova, pa nastavljaju preko bivšeg ministra unutrašnjih poslova, zatim bivše generalne sekretarke ministarstva unutrašnjih poslova, onda direktora policije, koji je pravo sa jesenjeg odmora zapalio u penziju, policijskih inspektora koji su otkrili gigantsku plantažu vutre „Jovanjica“, a koje neko, izgleda, planira da ubije, pa sve do ljudi koji su dobili značke da bi se neometano bavili organizovanim kriminalom.
Osim problema, ima u policiji i onih koji rade svoj posao, rešavaju zločine, štite javni red i mir, kao i život i imovinu svakog građanina, osim ako im neko ne naredi suprotno. Moglo bi se reći da su Drkon i Maska čak jednakiji građani u odnosu na nas, koji ne smrdimo u kriznom štabu, ali ispostavilo se da nisu, čim su tamo neki frikovi dobili njihove kućne adrese, da tamo izvode svoj performans. Odakle im te adrese? Treba otići u idući dan, na konferenciju za novinare ministra zdravlja Dr Zlatibora Lončara (nadimak Smrt) koji poziva rulju da dođe ispred njegove gajbe, ne dajući pritom svoju adresu, a znajući da mu rulja, sve i da je znala adresu, neće doći pod prozore. Oni udaraju na starce bez zaštite, nikako na ministre sa strašnim nadimcima, a naročito ne one koji se, pored osnovnog, bave i bezbednosno informativnim poslovima.
Neko koga puca paranoja kao iz topa će zaključiti da su Drkonovu i Maskinu adresu divljaci upravo dobili od režima, kao i zeleno svetlo da im odu na gajbu i tamo se dernjaju. Ali, zašto? Zašto šaka ljudskog jada, koju bi dva džipa interventne spakovala za tri minuta, dobija priliku da se nekažnjeno pretvara u rulju za linč, kojoj fale samo baklje i močuge pa da to i bukvalno postanu? Odgovor je marketinške prirode i nalazi se u narednoj noći, kada su se protestu protiv zabrane noćnog bančenja pridružile Dveri.
Finansijski osakaćene bojkotom izbora, odbačene od stranaka koje ne moraju da se finansiraju iz budžeta da bi postojale, Dveri su neko vreme lutale po mračnom srpskom političkom koordinatnom sistemu, da bi se najpre zaustavile na sramotnim pregovorima o izbornim uslovima, bez posredovanja stranaca (to što su pregovori uz njihovo posredovanje ispali još sramotniji nije tema ovog teksta), a onda je ovaj pokret, prvi od svih stranaka i pokreta (minus SNS), obelodanio da će (samostalno?) učestvovati na aprilskim izborima, a da će Boško Obradović biti njihov predsednički kandidat.
Neko koga puca paranoja već se uveliko dere: „Ne treba nam ovoliki tekst da bismo skapirali da su Vučić i Dveri u dilu!“ Ne, ali Dverima trebaju glasači. Kao i pokretu DJB. I POKS-u- I kurcu i palcu. A svi oni ih pronalaze među maloumnicima koji veruju u Ivermekin i „Pavelićevu“ mast, a ne u nauku. Njihovo biračko telo su ludaci koji tvrde da pacijente ne ubija korona, već bolničke procedure. Privatizovana BIA ima težak zadatak da obezbedi strankama koje su učestvovale u dijalogu o izbornim uslovima bez posredovanja stranaca zasluženu nagradu – birače, ali ne previše njih, jer su maloumnici i režimska ciljna grupa. Valja rasporediti maltretiranje migranata, Ivermekin, „Pavelićevu“ mast, 5G mrežu, „srpski svet“, negiranje genocida i ostalo crno biserje na ravne časti, tako da svi budu zadovoljni. Stoga ovaj bedni noćni politički marketing, čija je cena bio Drkonov i Maskin miran san.
Raskrinkavanje „protesta“ nije poenta ovog teksta. Nije ni maltretiranje Drkona i Maske. Ko ih jebe. Više puta su mogli, tokom 2020, kada je i budali (ne baš svakoj) postalo jasno da režim zloupotrebljava pandemiju, demonstrativno da napuste krizni štab. Kad su početkom 2021. videli da se punim kapacitetom otvaraju ski centri, čime se povampirio treći talas, baš kad je na jedvite jade počeo da jenjava, mogli su da kažu: „Jebite se, mi u masovnom ubistvu građana ne želimo da učestvujemo!“ Imali su celu prvu polovinu 2021. da reaguju na to što vlast uzgaja antivakserski lobi rečima: „Duvajte ga! Do sad sam nekako trpeo, ali sad više ne mogu! Jebite se i vi i čin potpukovnika, evo vam vaši čvarci nazad!“
Ali, to nisu uradili. I dalje su sedeli u kriznom štabu i dozvoljavali, uz jedva primetan otpor, da ih šmirgla nabeđena praznoglava Ana „Jovanka“ Brnabić. Na kraju, zaorilo se „Mengele, Mengele“ pod njihovim prozorima. A oni i dalje sede u kriznom štabu. Nego, kako ste vi ovih dana? Jel kašljucate? Jel znate nekog ko je bolestan? Jeste li čuli da je neko umro? Cela porodica, na primer? Ne samo jedna, nego ko zna koliko njih? Muka vam je od svega? Ne želite više da čujete za epidemiološke mere, za maske, za vakcine tek, jebe vam se, ako se razbolite, pićete čajeve i „suplemente“, možda i Ivermekin, na svoju ruku. Čekaćete da prođe samo od sebe. Svaka prehlada prođe sama od sebe, valjda će i ova, sigurno nećete u bolnicu, da vas tamo ucmekaju tehničkim kiseonikom i lekovima za sidu. Ako baš mora, bolje je umreti kod kuće. A ako preživite, onda ćete se kurčiti kako vam nije bilo ništa, trajalo je možda malo duže, dve ili tri nedelje, jedva dišete dok se penjete na prvi sprat, ali generalno, ništa strašno. Rendgen, koga boli kurac za to. Skener? Znaš li ti koliko to košta i koliko zrači?! Belo mi govno od Ivermekina, riknula mi jetra, ali mi je život spašen. Osim ako ti naprasno ne stane čuka, dok kroz vazduh koji se oseća svim čulima bauljaš ka samoposluzi.
Niste vi krivi. Niko od građana nije kriv. Niko živ u Srbiji ne pamti ovakav pomor. Nije se umiralo u ovakvim brojevima još od Drugog svetskog rata.
Možda preko Drine jeste, ali ne i u Srbiji. Umesto mecima, streljaju vas virusom. Normalno je da ne znate kako da se ponašate. Da li vam je nekad bilo čudno kako su se žrtve rata mirile sa sudbinom? Kako je moguće da te neko vodi na klanje ili streljanje, a ti poslušno ideš? Samo da se završi što pre. Samo da neizvesnost konačno prestane. I sada je tako. Ako uhvatite sebe da rezonujete idiotski, to nije nužno zato što ste idiot. To je zato što vas Vučićev režim iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, već godinu i osam meseci, drži u logoru i izvodi na streljanje, a nema nikog da vas brani.
Od 2012. puvaju se kako će ih istorija upamtiti. Sada, makar, znamo po čemu.