Švedska agencija za zaštitu okoline (SEPA) objavila je prvi dio opsežnog trodjelnog istraživanja zagađivača zraka, kojim će se procijeniti koje su zagađujuće materije prisutne u zraku, odakle dolaze i gdje se šire. Istraživanje se realizuje u okviru trogodišnjeg projekta IMPAQ, koji se bavi različitim aspektima zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini. Studija je rađena u saradnji sa Švedskim institutom za meteorologiju i hidrologiju (SMHI), hidrometeorološkim zavodima Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, te Zavodom za javno zdravstvo iz Beograda.
Prva studija, tzv. studija raspodjele izvora zagađenja, gdje se lebdeće čestice u zraku prikupljaju, a zatim pažljivom hemijskom analizom i naknadnim kompjuterskim modeliranjem pripisuju specifičnim izvorima emisija, sprovedena je za šest gradova u BiH tokom zime 2020.-2021., i to za Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Banju Luku, Brod i Bijeljinu. Rezultati potvrđuju nekoliko važnih, ranije iznijetih pretpostavki, kao recimo da sagorijevanje biomase (sagorijevanje drveta i peleta, tipično za grijanje domaćinstava) predstavlja visok udio u ukupnom zagađenju, dok neka nova saznanja zahtijevaju dalja ispitivanja.
U šest gradova gdje su rađena mjerenja, udio zagađenja porijeklom iz biomase kreće se između 20-35%. Zanimljiv je podatak da su ovi udjeli viši u manjim gradovima, kao što su Tuzla i Bijeljina. To naravno može biti zbog većeg prisustva industrije, saobraćaja i sagorijevanja uglja u većim gradovima te ovi izvori više utiču na udio u emisijama na takvim lokacijama. Međutim, i dalje se ističe ranije iznesena pretpostavka da sektor domaćinstva generalno doprinosi visokom udjelu zagađenju zraka u zemlji. U Brodu i Zenici, studija ipak nije uspjela razdvojiti udio sagorijevanja biomase i sagorijevanja uglja. Zajednički udio ova dva izvora u Brodu i Zenici iznosi 45-55%, što je, uprkos nemogućnosti proračuna pojedinačnih udjela, još uvijek veliki dio u ukupnom zagađenju. U Sarajevu i Banjoj Luci udio sagorijevanja uglja i mrkog uglja u zagađenju zraka je između 15-25%.
“Studije raspodjele izvora zagađenja koriste mjerenja urađena tokom zimskih mjeseci kada su koncentracije zagađivača zraka najveće. Ovo se radi kako bi imali što je više moguće lebdećih čestica za hemijsku analizu i izradu kompjuterskih modela, te da se ispita stanje zagađenja kada je ono najopasnije po zdravlje ljudi, što je tokom zime u Bosni i Hercegovini“ rekao je Kristian Silver, ekspert za kvalitet zraka pri SEPA-i za IMPAQ projekat.
Udio zagađenja porijeklom iz motornih vozila jasno je izolovan u Tuzli, uključujući i izduvne i ne-izduvne emisije. U Sarajevu doprinos saobraćaja se miješa sa drugim sagorijevanjima fosilnih goriva proučavanim u studiji. Ipak, može se sa sigurnošću procijeniti udio saobraćajnog zagađenja u ova dva grada na 15-20%. U ostala četiri grada još je teže identifikovati razinu uticaja saobraćaja u odnosu na uticaj ostalih fosilnih goriva na zagađenje.
U ovoj studiji, utvrđeno je takođe i da tzv. sekundarni aerosoli doprinose oko 25-30% ukupnom zagađenju. Sekundarni aerosol predstavlja sprej koji nastaje u vremenskom rasponu od nekoliko sati ili dana prirodnom atmosferskom oksidacijom suspenzija sitnih čestica nastalih pri emisijama zagađenja. Ovaj parametar obično predstavlja udio zagađenja iz izvora šireg dometa izvan gradova, tvoreći takozvano regionalno pozadinsko onečišćenje. Međutim, ovaj postotak u dugoročnom udjelu u zagađenju treba pažljivo tumačiti.
“U stvarnosti je vjerojatno nešto niže. Ovo je zbog inverzija koje se stvaraju nad gradovima zimi, što može biti model za tumačenje lokalno emitiranih zagađujućih materija koje su danima prisutne u gradovima kao sekundarni aerosoli ili doprinosa šireg dometa. Inverzija je atmosfersko stanje s visokim pritiskom i malim vjetrom koji stvara svojevrsni poklopac u zraku, sprečavajući miješanje zračnih masa i zadržavanje zagađivača u blizini tla. Ove su inverzije česte zimi i mogu dovesti do rizično visokih koncentracija zagađivača zraka”, kaže Silver.
Još jedno zanimljivo zapažanje je da je skoro 10% zagađenja tokom protekle zime u četiri grada, Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Zenici, dolazilo od lokalnih, povremenih događaja kao što je spaljivanje otpada i slično.
Još dvije studije će biti objavljene prije ljeta 2022.
Druga studija će biti poboljšanje katastra zagađivača u ovih šest gradova, te naknadno modeliranje disperzije zagađenja za Sarajevo i Banju Luku. „Katastar zagađivača podrazumijeva sastavljanje svih dostupnih informacija o izvorima emisija koji postoje, npr. velika industrijska postrojenja ili elektrane, te podataka o tome koliko zagađujućih materija ispuštaju u zrak. Modeliranje disperzije je kompjuterska analiza koja pokazuje gdje će se zagađivači iz ovih izvora emisija vjerovatno širiti. Pojednostavljeno, može se reći da se modeliranje disperzije radi obrnuto u odnosu na studiju raspodjele izvora, počevši od izvora emisije umjesto mjerenja koncentracija u ambijentalnom zraku na određenim lokacijama“, kaže Silver.
Treća i konačna studija bit će još jedna studija raspodjele izvora sa preciznim mjerenjima tokom zime 2021.-2022., ali samo za Sarajevo i Banju Luku. “Ova dva grada, posebno Sarajevo, imaju veoma složenu topografsku i urbanu okolinu i mnogo različitih izvora koji bi mogli biti odgovorni za emisije. Stoga su potrebni vrlo precizni podaci kako bi kompjutersko modeliranje dalo snažne i pouzdane rezultate. Mjerenja tokom dvije uzastopne zime osigurat će dobre rezultate za ove, iz perspektive modeliranja emisija, vrlo složene gradove“, rekao je Silver.
Sve u svemu, rezultati ove studije, kao i naredne dvije studije, predstavljat će važnu osnovu za donosioce odluka. Posjedovanje pouzdanih i sveobuhvatnih podataka o tome odakle emisije dolaze i kuda idu bit će od ključnog značaja za političare i odgovorne organe kako bi u budućnosti implementirali mjere neophodne za suzbijanje problema zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini.
Rezultati prve studije dostupni su u izvještaju koji se može pročitati u cijelosti na ovom LINKU