U novom izdanju BUKA podcasta razgovarali smo s Farisom Kočanom, asistentom na Fakultetu za društvene nauke u Ljubljani i ekspertom za evropska pitanja i proširenje. Kočan je nedavno obranio svoju doktorsku tezu čija tema je bila zloupotreba procesa evropske integracije Bosne i Hercegovine za postizanje vlastitih političkih ciljeva od strane političkih elita iz Republike Srpske.
Razgovor smo vodili za vrijeme Plenkovićeve posjete Bosni i Hercegovini, pa je naš sagovornik govorio i o statusu bosanskih Hrvata u našoj državi i instrukcijama koje dolaze iz Hrvatske, ali i iz Mostara. Kočan smatra da će nakon pretenzija da Republika Srpska riješi pitanje svoje političke autonomije u BiH, sasvim legitimno to željeti i bosanski Hrvati.
Na pitanje da li zaista Srbiji treba Bosna i Hercegovina u konstelaciji želja Milorada Dodika, Kočan odgovara: „Srbiji Republika Srpska znači unutar Bosne i Hercegovine, jer tako Srbija ima uticaj na čitavu BiH. Vučiću nije u interesu da RS postane dio Srbije, jer se tada ne bi mogla miješati u politiku BiH. Vučić se povukao u svojim medijskim istupima u posljednje vrijeme kada je riječ o RS-u. Dodik je postao neko s kim ne možete imati konstruktivan dijalog i kao takav postaje problem i Srbiji.“
Kočan se osvrnuo i na prošlosedmičnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske i na pitanje postoji li mogućnost paralelizacije institucija govori: „Veliki problem Međunarodne zajednice je nejedinstvenost. Jedan dio insistira na statusu quo i pravi nefunkcionalnu reformu, a drugi dio insistira na reformama, kako bi se ovlasti prenijele na razinu BiH i kako bi se stvorila funkcionalna država koja može ući u proces evropskih integracija. U tom vakuumu politička elita u RS se želi repozicionirati u svrhu sljedećih izbora. Dodik je uvidio da Evropska unija ne može postići konsenzus u vezi sa sankcijama i on to sada koristi i postavlja se kao neko ko brani srpski narod i ko može omogućiti okvir za slobodu Srba u BiH.“
Na pitanje kako građani_ke Republike Srpske nisu ništa naučili iz prošlih obmana Milorada Dodika od Aprilskog paketa do sakupljanja potpisa nakon Inzkovog zakona, Kočan govori: „Tokom 2006. godine Evropska unija je počela pompezno s idejom sprovođenja reformi u BiH, ali je onda uslijedio kontraefekat Milorada Dodika i SDS-a, tvrdeći kako Evropska unija čini pravno nasilje nad Republikom Srpskom i kako je to bošnjačka agenda. Narativi plasirani tada su bili dovoljno ljepljivi za biračko tijelo i polučili su i određeni element straha i pitanje šta bi se desilo da Republika Srpska da političke kapacitete na razinu BiH. Inzko je zakonom o genocidu Dodiku dao fenomenalan poligon za igru, ali je pomogao i Izetbegoviću i Čoviću. Izetbegović bez Dodika ne može. Ušli su u partikularne igre gdje narod gubi i ne zna kako da se pozicionira, a oni dobijaju na deplasiranim izjavama i argumentima.“
Osim toga, govorili smo o sudbini OHR-a i Kristijana Šmita, sve jačoj poziciji Rusije i Turske na Balkanu koje su tu više na simboličkom i kulturnom planu kroz dobre veze koje datiraju iz prošlosti, te Kine, kao realne ekonomske sile. Govorili smo i o radikalizaciji u Crnoj Gori, te naš sagovornik smatra da će u jednom trenutku gotovo svi željeti da se Đukanović vrati na vlast, nakon svih razdora koji se dešavaju u posljednju godinu i pol.
Govoreći u EU integracijama, Končan ističe da je kredibilnost Evropske unije narušena i da geopolitički narativ treba okrenuti na način da je Uniji prioritet Zapadni Balkan, a ne obrnuto, kako inače jeste, ali i da se ništa neće pokrenuti dok politike ne budu zaista odlučne i spremne za integracije.
Za kraj, Kočan nam je predstavio projekat Anksioznost mira na kojem trenutno radi, a bavi se pitanjima etničke distance u post-ratnim društvima. U narednom periodu fokusiraće se na selo Baljvine (Mrkonjić Grad), gdje sukoba između Srba i Bošnjaka nije bilo ni za vrijeme posljednjeg, ni za vrijeme Drugog svjetskog rata i etnička distanca praktički ne postoji.