U novom izdanju BUKA podcasta razgovarali smo s Nejrom Agić, glavnom i odgovornom urednicom portala LGBTI.ba, koji u Bosni i Hercegovini egzistira kao jedini medij koji se bavi isključivo LGBTIQ+ temama. Portal je osnovao Sarajevski otvoreni centar, a saradnici i saradnice su LGBTIQ+ osobe i aktivisti_kinje s prostora cijele Bosne i Hercegovine.
Agić je govorila o tome o čemu najčešće pišu saradnici_e portala, šta publika najviše voli da čita, te koliko je portal važan kao mjesto slobode, ali i informisanja o LGBTIQ+ temama i problematici.
„Portal postoji od 2014. godine s ciljem pružanja prostora za LGBTI osobe u online svijetu, gdje će se moći informisati i u kojem će moći čitati o iskustvima sličnim onima koja oni imaju. Na internetu je mnogo prostora na kojima LGBTI osobe u našoj zemlji mogu nešto čitati, ali je malo onih na kojima mogu čitati o osobama iz BiH i gdje pišu osobe iz BiH. To je vrlo važan aspekat portala“ -govori naša sagovornica.
Na pitanje ko su saradnici_e portala, Agić odgovara: „Saradnici_e su uglavnom LGBTI osobe, ali autore_ice ne ograničavamo na identitet i seksualnu orijentaciju. Nemaju svi autori i autorice novinarski background, ali njihovo iskustvo i viđenje svijeta je važno. Ne postoje strogi kriteriji, važna je suština i teme koje se bave našim problemima i potrebama. Važno je uključiti i osobe koje se ne kreću u našim krugovima, jer su i njihova iskustva značajna. Postoje i oni koji pišu anonimno i to je sasvim u redu, ali smatram da je snažnije da LGBTI i strejt osobe koje pišu o LGBTI zajednici stanu iza toga svojim imenom i prezimenom.“
Govorili smo i o tome koliko mediji pozitivno mijenjaju stavove društva, ali i koliko mogu da radikalizuju društvo, te kako kroz medije queer kulturu trasirati u mejnstrim. Osvrnuli smo se i na to kako mediji pogrešno adresiraju zahtjeve i potrebe LGBTI zajednice: „Najveći problem medija u BiH je senzacionalizam i prigodničarsko izvještavanje. Sve što je vezano za LGBTI i trans osobe mediji gledaju kao potencijalne klikove. To je veliki problem, jer se LGBTI osobe svode samo na njihova tijela i seksualnost, zanemarujući sve drugo što jesu i sve ono što im može ugroziti život zbog takvog izvještavanja. Mediji nisu svjesni koliko je teško biti LGBTI osoba u našem društvu, a onda se još stvara i medijska slika u kojoj su LGBTI osobe senzacija koja treba biti razapeta u društvu.
S druge strane, problem je pisanje o LGBTI osobama samo kad se nešto desi. Za vrijeme Povorke smo bombardovani sadržajem i informacijama, ali šta nakon Povorke? LGBTI osobe postoje tu i ostatak godine, sa svojim problemima o kojima niko ne govori.
LGBTI osobama se mora pristupiti kao marginalizovanoj grupi koja nema prava kao svi ostali. Važno je čuti iskustva tih osoba. Medijima nedostaje i edukacija i to je vidljivo iz tekstova i priloga, jer određeni novinari_ke ne barataju osnovnom terminologijom, ne znaju kako da se obrate osobi, itd. Međutim, nakon prve Povorke ponosa slika je počela da se mijenja. Dok se nije desila Povorka, LGBTI osobe su posmatrane kao nešto što je daleko i čega nema kod nas, ali kada su u tom broju ljudi izašli na ulicu, medijska slika se počela mijenjati. Povorka je u tom smislu bila prekretnica.
Najviše zamjerim novinarima_kama ankete među građanima_kama gdje ih se pita šta misle o LGBTI pitanjima. To je naizgled zabavan i bezazlen sadržaj, ali je vrlo pogrešan pristup. Ono što LGBTI osobe u BiH traže su ljudska prava, a novinari_ke se prema tome odnose kao o pitanjima o kojima javnost treba imati mišljenje. Osnovna ljudska prava, diskriminacija i nasilje koje trpe LGBTI osobe nisu pitanje mišljenja i stava“- govori Agić.