Povrede skočnog zgloba su česte u profesionalnom i rekreativnom sportu i čine čak 15% svih povreda. Uglavnom se povređuje spoljašnja strana zgloba, a najčešća povreda je uganuće sa lezijom spoljašnjih ligamenata. Skočni zglob predstavlja visoko pokretljiv zglob, kao što je slučaj sa kukom. Njegova uloga u telu je da omogući uravnoteženo kretanje.
Kosti zgloba spaja sinovijalna šupljina, koja je ispunjena nestišljivom tečnošću, a drže je u pravilnom položaju ligamenti. Ligamenti su elastične strukture zgloba koje se istežu do svojih fizioloških granica.
Kada se ta granica pređe dolazi do potpune ili delimične rupture.
Povrede skočnog zgloba
Uganuće ili istegnuće skočnog zgloba predstavlja najčešću povredu. Istegnuće može da bude sa potpunim ili delimičnim prekidom ligamenata i zglobne čaure. Ova povreda je vrlo česta kod svih sportista i rekreativaca oba pola. Nastaje nepravilnim kretanjem i usled nošenja loše obuće, naročito tokom sportskih aktivnosti. Od izuzetnog je značaja korišćenje kvalitetnih sportskih patika, koje čvrsto drže skočni zglob tokom bavljenja sportom. Sem pri bavljenju sportom, posebna obuća je potrebna za građevinske radnike, bezbednosne činovnike i poljoprivrednike,
koji obavljaju fizički zahtevnije procedure.
Povrede stopala i skočnog zgloba mogu da dovedu do otoka. Najčešće se dešava kod istegnuća, kada nepravilan korak prouzrokuje istegnuće ligamenta skočnog zgloba. U slučaju blažeg uganuća, prvog stepena, pacijent treba da miruje, a povređeni zglob u ravilnom položaju treba da se održi uz pomoć elastičnih zavoja, uz hlađenje ledom nekoliko puta dnevno. Kod drastičnijih uganuća skočni zgob mora da se fiksira uz pomoć gipsane longete, a zatim, se primenjuju hladne obloge i lekovi protiv bolova.
Ponekad je problem moguće rešiti jedino operacijom skočnog zgloba, kod potpune rupture ligamenata ili zglobne čaure. Operacija se obavlja artroskopijom, koja na minimalno invazivan način pruža uvid u stanje zgloba. Po potrebi može se raditi i rekonstrukcija skočnog zgloba ukoliko je osoba pretrpela tešku povredu. Kod većine obolelih od povrede skočnog zgloba primenjuje se uspešno fizikalna terapija- magnetoterapija, laser terapija, ultrazvuk i kineziterapija.
Prelomi skočnog zgloba su relativno retki i leče se uglavnom operacijom kojom se vrši repozicija koštanih fragmenata i spajanje prekinutih mekih tkiva. Ove povrede mogu biti bitno različite kod različitih pacijenata, te je nužnu svakom pacijentu kreirati individualni plan lečenja.
Nestabilnost članka
Pojava nestabilnog članka je relativno česta kod sportista. Skočni zglob postaje nestabilan i sklon uganućima jer su povređena okolna meka tkiva koja ge učvršćuju. Nestabilan članak nastaje
nakon čestih uganuća, distorzija, preloma skočnog zgloba i pojedinih neuroloških oboljenja. Pacijent i sam oseća nestabilnost u predelu skočnog zgloba i bolove. Neretko skočni zglob otkazuje kada se radi i najmanja promena pravca kretanja. Sem kliničkog pregleda za dijagnostiku je od značaja rentgenski snimak zgloba i pregled magnetnom rezonancom. U lakšim slučajevima skočni zglob se leči kontinuiranim nošenjem ortoza i bandažom zgloba.
Dok se u velikoj većini slučajeva mora pristupiti operaciji skočnog zgloba kojom se učvršćuju oslabljeni ligamenti.
Lečenje povreda skočnog zgloba
Sve povrede skočnog zgloba treba blagovremeno i pravilno lečiti. Nepravilno ili nepotpuno lečenje donosi veliki broj problema. Pacijent se vrati svojim obavezama bez potpunog oporavka, pa se kroz neko vreme povrede vrate ili postanu hronične. Pored izvesne discipline pacijenata, koja je neophodna, iskustvo i stručno znanje lekara su ključni.