Čekali smo izbore više od pola godine jer se od tad intenzivno priča o njima, sad par dana posle izbora, rijaliti atmosfera polako splašnjava i ljudi se vraćaju sa priče o izbornim kandidatima na priču o golom preživljavanju i plaćanju računa. Nastavlja se redovan život i puka svakodnevnica. Ovi što si predali papire za pasoše željno ih isčekuju, oni koji su već u inostranstvu čekaju svoje prijatelje, rodbinu ili porodicu da im se pridruži tamo. Oni koji ostaju, nastavit će da čekaju neko bolje vrijeme, neke druge izbore, da čekaju bolje kandidate, da im se vrate djeca ili da njih odvedu sa sobom itd. Šta im drugo preostaje uostalom nego da čekamo. Mi čekamo 23 godine nešto i nastavljamo evo i ove 2018 sa čekanjem da se nešto desi a to nešto definišemo kao promjenom na bolje. Možda ovo što sam napisao izgleda kao loša igra rječi u kojoj se „čekanje“ ponavlja dotle da počinje da iritira, međutim realno stanje je takvo, realan život je takav. Mnogi su odustali i još će mnogi odustati od čekanja i jednostavno otići tamo gdje je bolje.
Da se primjetiti da skoro sva omladina koja ujedno nije stranačka omladina ne vidi sebe u ovoj zemlji. Jel moramo svi biti Dodikovi, Vukotini, Pavićevi ili nečiji drugi pioniri da bi se mogli nadati jednakom tretmanu u društvu bez stranačkog nepotizma i diskriminacije onih koji nisu stranački podanici. Društvo nam je depresivno i politizovano do srži idealno stanje kad je gleda sa vrha vladajuće piramide. A ja sam umoran od politike, željan sam života, narod je umoran od politike a željan je života. Ljudi odlaze vani i tamo shvate koliko je naporno svakodnevno opterećivanje dnevnom politikom i tenzijom koja je uvijek prisutna. Nije zanimljiv ni ovaj izborni rijaliti, a mogu li to da shvate naši izborni kandidati, da nas ne zanimaju njihove sebične želje za sticanjem titule i vlasti, njihova lična pohlepa i pohlepa njihove interesne grupe odnosno stranke. Sve je to lijepo upakovano u lijep paket sa mašnicom na kojem piše „program za bolje sutra“. Istina! Za vaše bolje sutra, za moje ne. Obična raja će ostati na ledini da gleda odakle je vedro.
Šta je uopšte ta promjena na bolje i ko tačno treba da se promjeni? Promjena vlasti ne donosi ništa. Svaka vlast dolazi na tron sa ciljem da tu ostane što duže. Obećanja onog trenutka kad se proglasi pobjeda padaju u vodu. Plan za te promjene na bolje nikad nije ni postojao, a što je još gore ustvari nije ni volja postojala. Sve je bila samo kampanja a u kampanji je dozvoljeno sve, pa i lagati, čak mislim da je obavezno lagati. Gospodo sugrađani, gdje nam je građnska svjest, revolt, moral i hrabrost? Kad prođu izbori greška je reći eto opet smo se zajebali i nabiti glavu u pijesak do sledećih izbora. Ustvari nije bilo opcije koju možemo izabrati a da se ne zajebemo. Moramo ih natjerati da rade onako kako treba za našu opštu dobrobit. Sve što treba je izaći na ulicu i stvoriti masu. Toga se najviše boje. Kad se mi promjenimo onda će se stvarno nešto promjeniti na bolje. I ne moramo da čekamo, možemo to uraditi već danas.