Ujutro, 08.09.2018., grad se probudio sav nakićen i sjajan kao novogodišnja jelka,
obojen i šaren kao dječja slikovnica, oblijepljen i izlijepljen sličicama kao album,
začuđen i stran samom sebi.Ludnica je počela, parada neukusa i kiča, sjaja i bijede,
bahatosti i arogancije.Prolaze kolone okićene kao svatovi, trube sirenama, mašu parolama, ostavljajući za sobom odjeke pjesama, i čuđenje.Cirkus je ponovo tu,
vašarske šatre su na svakom ćošku, novi čitači kugli i proroci budućnosti uvaljuju već oprobane stare prepakovane šarene laže i fore, nama starim naivčinama
i ostalim, novostasalim naivcima.
sa 20 su me poslali u rat
na kapi petokraka, ispod kape muzika, provod i žene
pored kape, dali su mi i konzerviranu automatsku pušku i stari vojni JNA šinjel
odveli me u rov gdje danima nisam oka sklopio od straha
bojao sam se svega što šušne
u rovu ja, ukočen od nesanice, okružen gomilom prljavih pacova
i ostala već ostrašćena i oguglala bratija kojoj je
jutarnja kafa i gađanje tog zvjerinja bila jedina razonoda
brzo će ovo, mislio sam, pa ćemo kući
volio sam čitati pa me k’o u starim partizanskim filmovima prozvaše student
čitao sam dosta o starim bitkama i ratovanju
rat je, kažu, najveća avantura za svakog muškarca
doćićemo pameti, mislio sam, opet će sve biti po starom
pa nismo budale da ubijamo jedni druge bez razloga
proći će i ova avantura kao i ostale
ujutro, uz mamurluk i sočne priče
Biće bolje, stranački kandidati nam viču.Već na bilbordu mrtvo je to slovo, predizborne su to stare priče, niko ne očekuje ništa novo.Sa svih strana neka lica
zategnuta u fotošopu gledaju nas sa bilborda i plakata i prate po gradu u stopu.Sad opet udaraju na mladost, jer armija je to glasača, kandiduju sve i svakog samo da se domognu njihovog glasa.Danas ih tjeraju da bježe trbuhom za kruhom, posao da traže po Evropi, juče su ih tjerali u rov, a sutra biće nešto treće.Nema veze što nemaju posla, nema veze što nemaju stana, nema veze što nisu u stanju da izgrade sopstvenu budućnost, bitno je da imaju pravo glasa.Nek glasaju pa nek idu do đavola!
prvi put sam ranjen sa 22
granata, ništa nisam čuo kao da je sve stalo, muk
neka sila odigla me od zemlje i svom snagom tresnula ponovo nazad
vidiš krv, ranu kako zjapi na prljavoj koži
ne osjetiš bol, dolazi tek kasnije
probudiš se u bolnici unezvjeren, dezorjentisan
vade ti gelere, nesvjest te spašava
da ne znaš, da ne osjetiš
čeprkaju po tebi k’o po poderanom džepu
nesvjest
kosti vire, k’o oglodane, koža potrgana, razderana
bol, svuda
nesanica drži strah budnim
strah da tu skončaš
strah da moraš da nastaviš
U politci zametnuo se svakakav kukolj, spodobe bez srama i savjesti, bezličnjaci, prepredenjaci, licemjeri, poltroni.Obećavaju, nude, prodaju, sve i svakoga, svakome, a najviše sebe, zarad sebe.Danas prodaju sebe, sutra će tebe i mene.Trguju parolama, preprodaju mržnju, špekulišu moralom, polemišu o idealima, podmeću nam naciju, nameću nam religiju, izvrću nam jezik.Kradu, lažu, otimaju!Lažu, uzimaju, prisvajaju!Odvajaju, dodavaju, lažu!Obećavaju, krše, i da, LAŽU!
poslije, nastavljaš gdje si stao
gledaš kako drugi nestaju u vihoru rata
neki dragi ljudi, neka draga lica,
nema ih, više
na kraju, poslije svega, dugo još poslije
ne sjećaš se ničega od prije,
djetinjstva, mladosti, sretnih i bezbrižnih dana
sve što misliš, sve što vidiš bilo je tad
pa ponovo (pr)oživljavaš
sve užase razorene mladosti
jauke, krikove, dozivanja
meso, kosti, krv,
suze, tišinu i bol
Zato vam kažem preživio sam onda cirkus veliki i krvavi i gospodo moja sve su to započeli daleko veći klovnovi od vas.Ne gledam vas više otvorenih usta.Ne čudim se vašoj gluposti.Ne slušam napamet naučene govore.Ne izvikujem unaprijed dogovorene parole.Ne nosim više ničije šapke i šinjele.I dalje sanjam dobar život.Mislim da sam ga zaslužio, za sve one kojih sada nema, za sve one kojih sada nemam.Sam sebi sad vičem: Živio!
Vaši cirkusi i vašarske šatre mene više neće vidjeti.Nismo više naivna djeca, ni ja , a bogami, ni vi.Vrijeme je da se počnemo ponašati kao odrasli ljudi.Ionako ste vi tu samo zbog sebe i vlastite guzice.Pa makar se do balčaka zadužio znajte da moje dupe nije na prodaju.
Ničija nije do zore gorila, naćićemo i vama zamjenu. „Nove pajace će masa naći lako jer drugi cirkus će doći u naš grad.“
Volio sam jeseni
Kad lišće počinje da žuti
Kad su zalasci sunca puni boja
Kad se sve nekako uspori
Umiri i utiša
Sad me jeseni strah
Strah me da se kosti lede
Jeseni mi sad mirišu na rat
Na zlo
Krv i glad
Sad jeseni mirišu na tugu
Vraćaju ružna sjećanja i tužne uspomene
Ne, ne volim više jeseni
Sjećaju me samo na tužna mjestaI kišom razvodnjenu krv
Nekad sam volio jeseni