Jebeš državu u kojoj ekonomski tehničar bolesnicima vadi krv,
Jebeš državu u kojoj pravnici konobare,
a konobari idu u jamu,
Jebeš državu iz koje inženjeri idu u inostranstvo
gdje naše domaćice rade po staračkim domovima,
Jebeš državu u kojoj šumar u skupštinskoj klupi kroji zakone,
A posebno natakarim ovakvu državu u kojoj su nastavnici i profesori tehnološki višak,
a prosječan varioc okuplja ljude i predsjednikuje strankom,
Jebeš državu u kojoj mjesnom zajednicom rukovodi kafanski kabadahija i gradovima u njoj koje vode egomanijaci čiji indeksi su služili kao podmetači piva po studentskim domovima,
Ko jebe državu u kojoj od novinara naručiš dobar i loš tekst,
Jebeš državu koja zloupotrebljava svoje mrtve i čija udruženja bolesno se bogate na kostima svojih najmilijih,
Jebeš ovu državu čiji mladi bez hrabrosti i nade razmišljaju o odlasku i odlaze,
A ne o buntovništvu kod kuće,
Jebeš ovu državu u kojoj porodica vrijedi ko komšijsko pseto, a komšije i prijatelji služe kao instrumenti za lično bogaćenje,
Jebeš ovu državu u kojoj rat i u miru traje,
Posebno je natakarim kad i prodaja lubenica služi kao karta za ulazak u predsjedništvo,
Jebeš državu u kojoj je pamet mana, a glupost vrlina i u kojoj pamet šuti da se ne zamjeri,
Jebeš državu u kojoj je istina atentat,
a hrabrost uvreda,
Jebeš državu u kojoj je psovka jedini lijek,
I jebeš tekst u kome je mnogo jebatanja zarad liječenja lične frustracije…