Znaš ono kad neko počne rečenicu s “Nisam nacionalista, ali…” i nema sumnje da će nastavak te rečenice imati svoje “ONI” i “MI” i uvrjedljive generalizacije koje mogu stajati u riječniku kao opis riječi “nacionalizam”. Prijatelji i ja se uvijek šalimo i s frazom “svoje volim, tuđe poštujem” koja se kod nas ukorijenila kao uvertira nacionalističkim primjedbama. Na zapadu postoji i verzija “nisam rasista, ali…”
Ako pričamo o LGBTQ ljudima, najumjerenija osuda ide tom linijom. “Nemam ništa protiv, samo nek mene ne diraju i šta imaju paradirati, “normalni ljudi” ne paradiraju, zašto se oni pokazuju”. To je argument struje koja se želi predstaviti kao liberalna, ali iz navike ne može svariti promjene u društvu. Njihov problem ne potiče iz religijskih uvjerenja, nego više iz komformizma (a komformizam u društvu tako zaostalom kao naše je veliki problem).
Druga struja je, naravno, daleko agresivnija, potiče iz ljubavi prema svema svetom, što nalaže mržnju prema svemu što uski okviri njihovog vjerovanja proglašavaju nesvetim. I tu se ne može mnogo toga reći, ta osuda je beznadežna i potpuno lišena logike.
Ali zato možemo razgovarati o onoj prvoj koja se želi predstaviti kao zdravorazumska kritika neprimjerenog ponašanja u javnom prostoru. (A kojoj ipak izmiče osuda vandalizma i huliganstva kojim se nastoji suzbiti to “nenormalno ponašanje”).
Kao “normalna” osoba u heteroseksualnoj vezi sam iskoristila svaku priliku da prisustvujem paradama ponosa. Naravno, kad živiš na Balkanu, te prilike nisu česte. Prvi put sam bila na Paradi u Berlinu i jedna stvar kojoj se nisam mogla načuditi (osim toga koliko su odlični muzika i kostimi i koliko je zabavno) je koliko se ta sloboda osjeća kao nešto uhvatljivo i preplavljujuće. Hiljade ljudi, što “normalnih” što ovih drugih je šetalo, plesalo, pjevalo, mahalo zastavama i transparentima, nigdje ni jedne ružne riječi, sve sama srca, duge i šarenilo. U metrou na putu do tamo bio je jedan transvestit u kojeg niko nije gledao jer niko nije želio da pokaže da tu ima nešto neobično (doduše, u Berlinu nikakav kostim ni ekstravagancija i nisu neobični) dok se neko dijete nije nasmijelo pokazujući prstom i onda su se svi smijali, uključujući transvestita jer je bio neobičan i lijep i siguran u sebe i cijela epizoda je svima nama bila simpatična.
Otada sam išla na parade u Austriji i Kanadi gdje je cijeli juni posvećen Paradama ponosa koje se održavaju pod geslom “Ljubav je ljubav”. Čitav mjesec zatvaraju se različite ulice u Torontu, pješačke zebre se preboje u dugine boje, ljudi na štandovima prodaju značke, nakit, dijele pamflete, razglednice i besplatne zagrljaje, svira se i pjeva. Sa svojim “normalnim” partnerom sam pod ljetnjim pljuskom prošla cijeli paradni blok, onaj štand s besplatnim zagrljajima i dva-tri puta, plesali smo na sred ulice, u sred bijela dana, grlili strance, osjetili tu nevjerovatno euforiju slobode i čiste radosti. Na jednoj bini grupa transvestitskih zabavljača je održala govor o njihovom simbolu srca napravljenog prstima. Poruka je sasvim jasna: samo ljubav. Bez obzira od koga dolazi, kome je najmjenjena, samo ljubav. Ne sramim se priznati, na trenutak su mi zasuzile oči, pogotovo gledajući tu masu ljudi oko nas, mladih ogrnutih zastavama duginih boja, srednjevječnih gej parova koji se stidljivo probijaju držeći se za ruke, migranata iz svakog kutka svijeta, svih mogućih rasa, svi s rukama u zraku obrazuju srce.
Da sam malo ciničnija, ova poruka bi me asocirala na davne lekcije iz vjeronauke i neke druge proroke koji su propagirali samo ljubav.
Ali u našem dijelu svijeta gdje djeca idu na časove vjeronauke se ne zna da postoji nešto poput Mjeseca ponosa. Kod nas je geslo “Ljubav je mržnja!”. Svoju ljubav možeš najbolje iskazati gorljivom mržnjom prema nečemu izvan nje. Ili barem hladnom osudom.
Ja samo mogu, u ime nenormalnih “normalnih” ljudi reći da znam zašto je LGBTQ ljudima bitna Parada ponosa. Znam zato što je meni bitna. Jer je divno imati takvu priliku da izađeš na ulice, da obučeš ili skineš sve maske koje želiš i da sa samopouzdanjem uroniš u svijet i budeš slobodan. I da zaista osjetiš da je ljubav ljubav.