Da se razumijemo ni ja ne podržavam rad grupe Pravda za Davida. Bila sam se priključila na FB njihovoj grupi i postavila par pitanja, oni me izvrijeđali i blokirali, umjesto da su mi odgovorili. Mnogo je tu nejasnih stvari. Mislim glupo mi je optuživati za saučesništvo u ubistvu sve i svakoga. Mladi su pjani, drogirani, žive jednim visoko rizičnim načinom života, a kada se desi neka tragedija onda se roditelji uhvate za glavu. Smeta mi kada se Davod naziva djetetom, on je bio mladi čovjek. Smeta mi što se skupljaju novčana sretstva, eto imaju pravnika, nekog inspektora koji je pisao prijave. Svaki dan Davor priča drugu priču. Mislim dajte nešto realno, ako znate, a očekujete podršku javnosti dajte i nama informacije. Ko ga je ubio ?! Zašto ga je ubio ?!
E sada kontramiting … . Mislim od boraca ko god da izađe na taj kontramiting nije normalan. Kaže predstavnik boračkog udruženja : “Republika Srpska je iznad svake individualne žrtve.” Pa daj se onda vi malo žrtvujte, vi koji zahvaljujući borcima vladate već dvadeset i kusur godina. Moj otac je bio Mladen Simić, poginuo je u ratu 1993 godine, ako to nije žrtva, ja ne znam šta je. Majka mi je umrla u 53. godini pokušavajaći da nam obezbijedi normalan život i krov nad glavom, sama, bez podrške vlasti, bez podrške rodbine i prijatelja. Mislim da je moj porodica podnijela dovoljno žrtve za RS. A šta smo dobili ?!? Kuća na Usori je i danas devastirana i uništena u poplavama. Pisali smo molbu i gradonačelniku Obrenu nismo dobili ni odgovor, a kamo li pomoć. Moj brat ,sin poginulog borca ,nije mogao naći posao u Doboju , otišao je u Libiju. Posle rata u Libiji dolazi u Doboj. Opet za njega nema posla u RS. Radi u Sarajevu. Za njega se pobrinuo čovjek Bošnjak, koga je upoznao zahvaljujući poslu u Libiji, nije niko iz svih silnih boračkih udruženja, niti iko na vlasti. Ja takođe ne živim u RS . I sada vi meni pričate o žrtvi ?! Naši roditelji su dali čak i svoj život za RS i opstanak nas kao njihove djece u RS. Mislim ja ne tražim ništa. Mi smo živi, zdravi i imamo od čega da živimo. Ali zasmetalo mi da neko opet manipuliše ljudima u RS, zahvaljujući i mom ocu , jer i on je bio borac RS. E samo da znate što smo se žrtvovali žrtvovali, sada želimo malo da živimo.
E sada se obraćam vama dragi moji očevi: ” Izađite na kontramiting, ali izađite i tražite sada da se žrtvuju oni Mile, ti predstavnici boračkih udruženja, … . Dosta ste se žrtvovali vi i vaša djeca! ” Znam ja da ni vama nije sjajno. Da ste izvarani , uništeni, … . A oni sa vama manipulišu time što neko kao stalno napad RS. Eto sada je nesrećni Davor neprijatelj RS, on koji je zajedno sa vama ratovao. Mislim i ja sam sinoć gledala RTS i to stvarno tako ispade. Ali ti smradovi su samo iz konteksta izvukli riječi čovjeka, koji je lud od boli. Pa zamislite se samo na njegovom mjestu. Uvijek je neko neprijatelj RS, a zapravo najveći neprijatelj RS je njena vlast. Vi je stalno branite, da bi oni nastavili i dalje da kradu i da se bogate na vaš račun. I dokle tako?! A mi mladi odlazimo, u Njemačku, u Ameriku, ili ostajemo raditi za 400km. I ne budite naivni, jer postojanje RS je zagarantovano Dejtonom i to se ne može bez rata promijeniti, a mislim kako niko od nas nije više lud da ratuje. Tako da više ne nasjedajte na te glupe priče. I na vašu žalost, vaša borba za RS nije završena. Sada treba da se izborite da se u RS živi životom dostojnog čovjeka. Pa prihvatite baš kao i Bošnjaci i Hrvati da smo rat izgubili, svi mi. Jer eto htjeli smo se podijeliti , a opet smo zaglavili zajedno. I dok god to svi ne prihvatimo BiH ne može naprijed. Jeste da imamo dva entiteta, ali jedni bez drugih ne možemo naprijed, jer smo u jednoj državi. A dok god smo mi protiv njih, zapravo smo protiv sebe, jer se svi krčkamo u tom Bosanskom loncu.