Oružje naše svagdanje – ZLU NE TREBALO, ZA NE DAJ BOŽE

“Ne brini mama, nisam se prepala, samo mi se malo srce zaledilo ali se brzo odmrzlo”, šaputala je onako malo raširenih zjenica djevojčica u vrtiću svojoj majci nakon sumanutog rafalanja s prozora zgrade pijanog i pomanitalog čovjeka koji je u proljetno prijepodne izišao na prozor jednog zagrebačkog kvarta i nasumično pucao u smjeru vrtićkog dvoršita gdje se igraju djeca.

Šok i nevjerica su kao bomba odjeknuli Regijom.

Čime smo šokirani?

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Imamo li pravo biti iznenađeni?

Preskačemo redovito naslove u novinama gdje se lideri nacionalnih tabora hvale da su spremni.

“Zlu ne trebalo, za ne daj Bože”, reče Bakir i ostade ne samo živ nego još popularniji.

Zlu ne trebalo, reče običan čovjek i ode i kupi lijep komad Kalaša. Nek se nađe.

Ako ona kurvetina što je stalno mlatim a nikako dozvat pameti zucne ili se usudi pobjeći.

Zlu ne trebalo reče neka hrvatina ako ovi navale na nas.

Ovi troprstići ili periguzice.

Zlu ne trebalo reče neki srboljub ako ovi pavelićevci i balijetine navale na nas.

Zlu ne trebalo.

I onda se desi da niti troprstić niti hrvatina niti periguzica ne navale ni na koga, nego se posvađaš sa susjedom, ženom, s bilo kim i uzmeš relikviju u obliku Kalaša i raspališ. Po djeci.

Onda smo svi u šoku.

Kakvom šoku?

Imamo li mi obraza i pravo na šok?

Najunosniji posao u Regiji a i svijetu je trgovina oružjem. Pa čuvari naše sigurnosti se hvale time.

Prema podacima o uvozu i izvozu u BiH može se lako zaključiti što kod nas kotira u proizvodnji.

Kud ćeš prozivodit jagode i pršenicu, električnu energiju koja je nekad bila vIsoko na listi izvoza?

Kud ćeš davati još poticaje pljoprivrednicima za proizvodnju gluposti kao što je pšenica, luk i paradaiz? Toga “džaba” ima za uvesti.

Daj im bespovratnu kartu za Holandiju pa nek se tamo kurče sa tom svojom poljoprivredom.

A nama daj oružja. To ide ko halva.

I za izvoz i za kućnu radinost.

Oružje daje moć.

Pa i popovi su krstili i škropili puške u ratu. Da se pobije što više troprstića, balijetina i ustaša.

Ako se koje dječje oko koje nije znalo za različitosti između ljudi  i ugasilo u tom “svetom pohodu” kažemo samo tiho – Bog je tako htio.

Ma nemoj?

Idemo na nedjeljnju misu i čitamo Bibliju.

Reče onaj čudak Isus koga bi u sekundi opet razapeli da se usudi pojaviti u ovoj prokletinji od svijeta: “Ko se mača laća od mača će i poginuti.”

Nije Isus znao kako je fino prodati dva – tri Kalaša nekom pijančini i narkomanu na crno i strpati u džep lijepu svoticu novca koju nećeš zaradit da pola godine kopaš, oreš i još prodaš u bescijenje ono što si proizveo.

Kada u proljetno jutro čujete pucnjeve i krv se vašoj djeci zamrzne od straha sjetite se naših vođa za koje ste trčali glasati na izborima kao na jutarnje pišanje.

Oružje ima samo jedan cilj – ubiti.

Postoji li alibi za ubistvo?

Ne znam, vi idete u crkvu pa pitajte onu “budalu” što je hodala prije dvije hiljade godina i govorila o praštanju i ljubavi i koga ste razapeli.

Raspnite ga još sto puta, za svaki slučaj.

Zlu ne trebalo.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije