Jučerašnja posjeta turskog predsjednika Bosni i Hercegovini na kratko je vratila građane za 400 godina unazad kada su još ovim prostorima hodili sultanovi veziri. Dočekuje se Erdoan kao ondašnji sultan i svi hrle da vide to čudo sa istoka. Ništa tu ne bi bilo čudno da je to bila obična posjeta stranog državnog zvaničnika Bosni i Hercegovini, ali kako je na svim stranama svijeta poznato čuveno bosansko gostoprimstvo dozvoli se i Erdoanu da održi i predizborni skup u sred Sarajeva, glavnog grada našeg tamnog vilajeta. O tome da su sve države, u kojima je ranije htio održati skup, isti zabranile mi nećemo spominjati da se uvaženi gost slučajno ne uvrijedi i na lošem glasu ne ostanemo kako smo nekom gostoprimstvo uskratili.
Pljuštaše riječi hvale o Turskoj, turskom narodu i nekom evropskom turskom narodu, a spomenu se i Bosna čisto onako usput formalnosti radi. Više bi govora o njegovom protivnicima sugerišući valjda da su to i protivnici Bosne i Hercegovine. Za divno čudo na poklon sultanu ne dođoše paša mostarski i paša banjalučki, valjda nekog pametnijeg posla imaše, ili samo hoće izbjeći nabijanje na kolac zbog svoje neposlučnosti ili prekora ljutog sultana svoga. Bi tu samo paša sarajevski sa hanumom da Erdoanu pravi društvo.
I opet historija se ponavlja kao i prije nekoliko vijekova, Srbiji autonomija, a Bosni ljuta sablja za vratom, samo sada Srbiji investicije i ugovori o saradnji, a Bosni predizborni skupovi i autoput na kredit, valjda da se mladi brže mogu iseliti. Možda, plašeći se da će ga neko to upitati Erdoan ne prošeta Baščaršijom, ne klanja akšam u Begovoj džamiji i ne iftari čuvene sarajevske ćevape.
Na rastanku kad se cijenjeni sultan spremao za Stambol, zbog one ljubaznosti i gostoprimstva nadaleko čuvenog, paša sarajevski tihim glasom reče: Otišo si ćevape iftario nisi.