Kad ćemo na kafu?
Nećemo na kafu jer ne pijem više priče koje dolaze uz kafu s tobom. Ne pijem tvog momka koji te ne voli, majku s kojom se loše slažeš, posao koji te nervira. Ne pijem tvoja stanja koja me nikad nisu zanimala ali pila sam kafe jer sam vjerovala nekad da je bolje popiti kafu u gradu sa bilo kim nego biti sam u kući sa sobom. Ne pijem tvoju prisutnost koja me nikad nije obogatila za neku novu spoznaju već samo za trač i nebitnu informaciju o nekom trećem na našoj kafi. Ne pijem ni druge ljude u kafi s tobom i s drugim ljudima jer znam da pijemo jedni druge dok pijemo kafu. Ne pijem kafe jer sam u njima popila mnogo priča koje nikad nisu bile moje. Ne pijem kafu s tobom i sličnima tebi jer su te kafe uvijek iste, imaju isti početak, sredinu i kraj. Borimo se tko će prvi doći do riječi i čekamo da jedno što prije završi pa da sasluša problem onog drugog ili druge. Ne pijem kafu jer ne pijem probleme i nemam probleme. Imam divan život ali na običnoj kafi s ljudima poput tebe moj divan život nikad nije došao do izražaja jer sam pila kafu s ljudima koji nemaju divan život i morala sam pričati tvojim jezikom na našoj kafi. Jezikom koji razumiješ ti a ne volim ja. Ne pijem kafu, ne zovi me na kafu, ne treba mi tvoja kafa ni naša kafa kao nekada. Nikad više. Imam divan život ali to nije tema za naše kafe zar ne? Nikad se nije moglo o divnom životu pričati na kafi prepunoj problema, trača, bijesa, zlobe i mržnje prema svima i svakome a kad se rastanemo prema meni i drugima. Nikad se nije pričalo o uspjehu i lijepim stvarima jer teško je na kafi o tome pored važnih tema kao što su ljubavni problemi, svađe u kući, loš posao, financijska kriza i uništeno zdravlje. Ne pijem takvu kafu već godinama i sigurno je neću popiti iz razloga da ne budem sama u svojoj kući. Volim svoju kuću, volim svoje vrijeme i volim svoj život. Da ne budem sama i da ubijem vrijeme bio je loš razlog za kafu. Ubijala sam vrijeme sa kafom a pritom ubila i neke druge stvari u toj kafi i tom vremenu. Taj razlog me doveo do mnogo pogrešnih priča, ljudi i života koji nije bio za mene. Počeo je na kafi sa ljudima koji nisu htjeli biti sami u kući pa su zvali na kafu a potom bi na kafu donjeli sve probleme iz svoje kuće, ljubavnog života i posla koji me nikad nije zanimao. Nije ta kafa bila napravljena za mene nego za sve te druge ljude koje smo pili pričajući i pijući taj crni napitak. Trač…
Ne pijem kafu jer nemam šta na njoj reći. Moje priče više nisu za obične kafe i toga sam svjesna zato moram biti iskrena i odbiti poziv na druženje. Ne zanima me tvoj život poznajem ga isuviše dobro da bi ga ponavljala na kafi i čekala svoj red da kažem nešto o sebi. Da ja budem tema. Da me saslušaju svi zauzvrat kad završe svoje izlaganje i prepuste mi riječ sve dok ne ubijemo zadnji sat ljudskog dana i vratimo se prazni u svoj život jer kafe poput ovih popiju čovjeka dok on popije njih. Kafa nikad nije bila samo kafa zar ne?
Kafa je bila povod da otračamo komšiju, ženu preko puta, čovjeka u prolazu a potom da tračamo jedni druge kad netko od nas ode ranije sa kafe. To sam i ja radila mnogo godina i ne krivim te što me zoveš na tu kafu jer je lijepa. Priznajem ti da je lijepa. Na kafama poput naše vrijeme bi stalo dok bi mi ozbiljno pričali o sebi i drugima ali vidiš to nije stvarno tako. To je samo priča uz kafu a ja sam prestala pričati priče. Nemam šta da ti kažem osim svega ovoga napisanog za tebe i mene. Nemam više tema a ne želim da tračam, neću da ubijam vrijeme na kafi jer nemam vremena za ubijanje. Vrijeme ne teče ono se rasipa. Rasipala sam vrijeme sipajući kafe brojnim ljudima, gostima, prijateljima i sama sebi pričajući priče i čekajući sljedeću kafu da ponovim sve sa prethodne. Završila sam s tim. Nemam više snage da u ovaj život dovlačim ljude kao nekad samo iz straha da ne ostanem sama u svojoj kući, u svom domu i sa svojim vlastitim mislima. Ne bojim se biti sama. Bojim se biti s pogrešnim ljudima na pogrešnom mjestu i najviše se bojim da to ne ponovim kao nekada. Neću obećala sam sebi i to obećanje nisam pogazila.
Znam da je to poziv na druženje ali zanimam li te zaista ja ili mjesto u gradu? Ubijaš li sa mnom svoje vrijeme i jesam li tvoja publika za bezbrojne probleme o kojima smo toliko često pričali upravo na kafi? Jesam li osoba s kojim dijeliš svoj život ili samo svoju priču? Mene priče ne zanimaju. Svaka od njih je za mene ista i znam kraj svake od njih. Zoveš me prijateljem, prijateljicom, dragom osobom i ja sam ti super ali šta znamo jedno o drugome osim onoga sa kafe? Kafe nisu prijateljstva, nisu ni druženja, nemaju značenje za mene kao nekada jer mi je život pokazao da se ne dešava na kafi-Na kafi se prepričava. Ja nemam želju da ti ispričam sve ovo što živim jer nećeš razumjeti, skrenut ćeš s teme kao uvijek i ja ću popustiti. Ponovo ćemo tračati, ismijavati ili odabrati ozbiljnu i tešku temu ovaj put. Neće se to desiti sa mnom i moraš pozvati nekoga drugog da njemu ili njoj ispričaš na kafi kako sam poludila, skrenula i pukla jer ne pijem više kafu.
Ja ću biti na tvojoj sljedećoj kafi toga sam svjesna. Neću sjediti s tobom ali kao da sjedim jer će moj lik i ime biti isprano na tvom jeziku s tom crnom tekućinom i samo naprijed. Napij se dobro te kafe i njenog sadržaja. Na sljedećoj kafi ćeš svakako prepričati sve one naše kafe jer svaka kafa je upravo to-Beskrajna crna rijeka ponavljanja sadržaja u prazno. Ništa više. Ja sam iz te rijeke jedva isplivala . Nisam ni znala da te kafe nisu moj život dok ih nisam prestala piti. Znala sam doći kući umorna i iscrpljena nakon kafe s tobom jer su sa mnom došli svi tvoji problemi koje smo dijelili na kafi. Umorna, ljuta i iscrpljena sam se vraćala iz grada u kuću iz koje sam pobjegla da ne budem sama. Uvijek bi se vratila sa kafe puna svega i sa brojnim ljudima o kojima sam slušala i pričala na kafi. Uvijek sam bila puna dojmova, trača i mišljenja i nesvjesna toga da to nije život. Kafa s tobom i sa tebi sličnima nije dobra. Nema u sebi ono o čemu bi ja htjela iskreno da pričam i zato ne pijem više tu crnu kafu i njenu priču. Ne pripadam joj. Nisam joj mušterija više kako narod kaže i ne zanima me šta nosi njen talog, ne želim da pritisnem želju u to blato sa svojim prstom, ne želim da u dnu šoljice vidim ljubav svog života, poslovni dobitak ili glas. Ne. Moj život nije spao na to da gledam u dno jedne prljave šoljice šta mi nosi sljedeće.
Moj život je bio drugačiji. Doživjela sam druge stvari koje na kafi nemaju smisao. Nisu tema za kafu i toga sam postala svjesna onog momenta kad je netko spomenuo svekrvu na jednoj kafi. Ne treba mi ničija svekrva na kafi. Nisam došla na kafu da slušam o nečijoj svekrvi. Sjećam se tog dana prije mnogo godina i bio je to prekrasan dan u gradu. Sjedili smo na terasi, naručili kafu dok je svjetlost proljetnog Sunca obasjavala parove koji se šeću u daljini, stolove prepune sokova, suncobrane i djecu koja se igraju u parku. Bio je to prekrasan dan i sjedila sam za stolom i uživala, naručila sam kafu naravno i čekala dok je proljetni vjetar milovao moje lice i vrat, osjetila sam nešto neopisivo kao da je vrijeme stalo na toj terasi sa širokim pogledom na čitav grad. Vrijeme je stalo za mene u tom trenutku i bila sam najsretnija osoba na svijetu. Doživjela sam trenutak za sebe na kafi dok je ptica na grani pjevala, dijete sa sladoledom trčalo ispred našeg stola a starica prelazila cestu sa kesom punom narandži. Imala sam taj prekrasan trenutak mira a onda je netko spomenuo svekrvu. Običnu, debelu, glupu i jadnu svekrvu je netko od prisutnih donio na kafu zajedno sa konobarom koji nas je poslužio. Tad sam shvatila sve one kafe prije te kafe. Uvijek je netko drugi na njima i sa nama. Tad sam saslušala priču o toj svekrvi i vratila sam se kući sa mislima o njoj. O ženi koju nikad nisam upoznala, vidjela, čula ni osjetila u svom životu. Vratila sam se sa te prekrasne terase noseći tuđu svekrvu kao problem, temu i bitnu stvar za mene jer smo dva sata pričali samo o njoj. Vrijeme je proletilo. Moj trenutak gdje sam bila sipunjena, mirna i sretna je zauvijek nestao i nad grad su došli tamni, gusti oblaci noseći proljetni pljusak. Vratila sam se tužna. Kao i milion puta dotada. I tu je bio kraj mojih kafa. Nikad više. Nikad s tobom i tebi sličnima i zato ne pijem kafu. Ne želim svekrve, tetke, muževe, šefove, partnere, bolesti i djecu na svojoj kafi. Želim čistu kafu. Punu okusa i topline samo za sebe bez ijedne priče koja dođe uz nju kad je piješ s nekim-S ljudima poput tebe i sa ljudima kakva sam ja nekad bila.
Nemoj misliti da te osuđujem. Nikad to ne bi radila jer nisu krivi ljudi koji piju kafu. Nije kriva ni kafa. Sve je jednostavno tako i tu imaš slobodan izbor a ja sam odabrala za sebe i ne mogu za tebe. Moj izbor je da kafu pijem sama do kraja života. Bez priče i problema jer ih zaista nemam. Moram se izvinuti tebi i svima s kojima sam ikad pila kafu ali nemam problema. Nemam želja i nemam potrebu da dijelim svoju priču s ljudima. Nikakvu. Nisam nesretna u svom domu. Volim svoj dom, lijepo je uređen i prekrasan. Volim ljubavnika kojeg imam i ne želim ga provlačiti kroz kafe s tobom. Ne bi me razumjeli ljudi poput tebe. Oni bi me pitali kakav je, šta radi, kako izgleda, koliko para, kila i godina ima. Ja ne mogu to pričati o njemu jer ga ne gledam na taj način. Ne mogu prepričati koliko je čarobno sjediti s njim i ne pričati ništa. Djelovalo bi ludo i zato šutim kao što šutim s njim. S njim imam sve što sam nekad željela u svom životu ali i to ne bi smjela reći na kafi jer znam koliko problema imate u svojim vezama. Nije to tema prikladna za jednu kafu zar ne? Ne bi smjela reći da imam novca više od svih vas na računu jer u ovim vremenima nije ni to dobro zar ne? Pitali bi me kako, zašto, šta radim, gdje idem, koga poznajem i tko mi je veza? Nije to priča za kafu svjesna sam toga postala na teži način. Ne mogu pričati o ljubavi, ne mogu o novcu, ne mogu o svekrvi, mami i tati jer s njima nemam probleme. Ne mogu reći da radim posao koji volim jer svi dijele iste priče o poslu, kritikuju svoje šefove, državu, lopove, političare i kriminalce ali ja to nemam pravo. Meni je savršeno u životu i zato nemam potrebu za kafom. Nemam želju da ubijem vrijeme, da pobjegnem iz kuće, da budem u društvu samo zato da ne budem sama. Ne osjećam adrenalin kao nekada kad mi netko prepriča neki sočan trač jer više ne vjerujem u te stvari. Tračala sam previše u svom životu i uništila mnogo ljudi sa svojim tračevima upravo na kafi. Moram priznati da jesam i sad je tome kraj.
Na kafi sam postizala da ljudi izgube posao, momka, reputaciju. Postizala sam sve ono o čemu sam i pričala osim onoga što je čovjeku najvažnije-Mir. U potrazi za mirom sam pila kafe i mijenjala priče. Nisam bila mirna u svom domu, sa svojim mislima i sa svojom vlastitom životnom pričom pa sam odlučila da o tome popričam na kafi umjesto da popijem kafu sama i popričam sa sobom iznutra i nađem odgovore koje sam mogla imati jedino ja. Izabrala sam druge ljude da s njima dijelim svoje priče na kafama koje pijemo, gutamo i prepričavamo sadržaj vlastitih života, drama i problema. Više nisam mušterija za takvu kafu. Nemam o čemu da pričam a ako kažem da mi je dobro ispast će da se hvalim, uobražena, drolja, fuksa, lopov i kurva. To sam često bila kad bi na kafu donijela novu torbu a vi me pitali tko mi je kupio? To sam bila kad smršam i odmah na kafi postanem narkomanka, bulimičarka i anoreskičarka. To sam bila kad mi telefon zazvoni a ne javim se jer neću da pričam sa svojim momkom pred ljudima na kafi. Tko me zvao? Što se ne javiš? To sam bila kad bi prešutjela odgovor na neko pitanje o prošlosti-Šta skrivaš? Čega se stidiš? Ničega. Stidim se sebe na šta sam svela svoj život i dopustila da to traje tako dugo…
Nisam mogla više da se pretvaram kako razumijem obične probleme, patnje u ljubavnim vezama, bolesti male djece i svađe u kući. Nisam takva. Nemam takav život. Žao mi je. Slobodna sam. Imam sve što poželim na svakom polju svog života i nemam nijedan jedini problem. Da pričam o tome kako sam zadovoljna, sretna i dobro-Nije normalno o tome pričati zar ne? Zato nećemo piti kafu sad i nikad više. Nikad. Tebe prepuštam kafama i pričama. Pravit ću ti društvo toga sam svjesna to znaš i ti. Bit ću na kafama s tobom jedno vrijeme a onda će me kafe isprati i doći će netko drugi, treći, četvrti sve do kraja života. Doći će na tvoju kafu zajedno sa debelim svekrvama, lošim muževima, roditeljskim sastancima, glupim šefovima, groznim ljubavnicima, strašnom besparicom, hroničnim bolovima, beskrajnim problemima, nezahvalnom djecom, nepristojnim komšijama, lopovskim političarima, propalom državom, novim ratom, super dijetama, moćnim frizurama i upornim kilogramima ali bez mene u tvojoj priči i bez tebe u mojoj. Kafu ću popiti onakvu kakva jeste za mene. Crna, ukusna, jaka, lijepa i snažna-Bez mlijeka, šećera i tvoje priče koja dođe uz nju i bez moje s kojom se naša priča završava.
Hvala na pozivu.
Kad ćemo na kafu?
Nećemo na kafu jer ne pijem više priče koje dolaze uz kafu s tobom. Ne pijem tvog momka koji te ne voli, majku s kojom se loše slažeš, posao koji te nervira. Ne pijem tvoja stanja koja me nikad nisu zanimala ali pila sam kafe jer sam vjerovala nekad da je bolje popiti kafu u gradu sa bilo kim nego biti sam u kući sa sobom. Ne pijem tvoju prisutnost koja me nikad nije obogatila za neku novu spoznaju već samo za trač i nebitnu informaciju o nekom trećem na našoj kafi. Ne pijem ni druge ljude u kafi s tobom i s drugim ljudima jer znam da pijemo jedni druge dok pijemo kafu. Ne pijem kafe jer sam u njima popila mnogo priča koje nikad nisu bile moje. Ne pijem kafu s tobom i sličnima tebi jer su te kafe uvijek iste, imaju isti početak, sredinu i kraj. Borimo se tko će prvi doći do riječi i čekamo da jedno što prije završi pa da sasluša problem onog drugog ili druge. Ne pijem kafu jer ne pijem probleme i nemam probleme. Imam divan život ali na običnoj kafi s ljudima poput tebe moj divan život nikad nije došao do izražaja jer sam pila kafu s ljudima koji nemaju divan život i morala sam pričati tvojim jezikom na našoj kafi. Jezikom koji razumiješ ti a ne volim ja. Ne pijem kafu, ne zovi me na kafu, ne treba mi tvoja kafa ni naša kafa kao nekada. Nikad više. Imam divan život ali to nije tema za naše kafe zar ne? Nikad se nije moglo o divnom životu pričati na kafi prepunoj problema, trača, bijesa, zlobe i mržnje prema svima i svakome a kad se rastanemo prema meni i drugima. Nikad se nije pričalo o uspjehu i lijepim stvarima jer teško je na kafi o tome pored važnih tema kao što su ljubavni problemi, svađe u kući, loš posao, financijska kriza i uništeno zdravlje. Ne pijem takvu kafu već godinama i sigurno je neću popiti iz razloga da ne budem sama u svojoj kući. Volim svoju kuću, volim svoje vrijeme i volim svoj život. Da ne budem sama i da ubijem vrijeme bio je loš razlog za kafu. Ubijala sam vrijeme sa kafom a pritom ubila i neke druge stvari u toj kafi i tom vremenu. Taj razlog me doveo do mnogo pogrešnih priča, ljudi i života koji nije bio za mene. Počeo je na kafi sa ljudima koji nisu htjeli biti sami u kući pa su zvali na kafu a potom bi na kafu donjeli sve probleme iz svoje kuće, ljubavnog života i posla koji me nikad nije zanimao. Nije ta kafa bila napravljena za mene nego za sve te druge ljude koje smo pili pričajući i pijući taj crni napitak. Trač…
Ne pijem kafu jer nemam šta na njoj reći. Moje priče više nisu za obične kafe i toga sam svjesna zato moram biti iskrena i odbiti poziv na druženje. Ne zanima me tvoj život poznajem ga isuviše dobro da bi ga ponavljala na kafi i čekala svoj red da kažem nešto o sebi. Da ja budem tema. Da me saslušaju svi zauzvrat kad završe svoje izlaganje i prepuste mi riječ sve dok ne ubijemo zadnji sat ljudskog dana i vratimo se prazni u svoj život jer kafe poput ovih popiju čovjeka dok on popije njih. Kafa nikad nije bila samo kafa zar ne?
Kafa je bila povod da otračamo komšiju, ženu preko puta, čovjeka u prolazu a potom da tračamo jedni druge kad netko od nas ode ranije sa kafe. To sam i ja radila mnogo godina i ne krivim te što me zoveš na tu kafu jer je lijepa. Priznajem ti da je lijepa. Na kafama poput naše vrijeme bi stalo dok bi mi ozbiljno pričali o sebi i drugima ali vidiš to nije stvarno tako. To je samo priča uz kafu a ja sam prestala pričati priče. Nemam šta da ti kažem osim svega ovoga napisanog za tebe i mene. Nemam više tema a ne želim da tračam, neću da ubijam vrijeme na kafi jer nemam vremena za ubijanje. Vrijeme ne teče ono se rasipa. Rasipala sam vrijeme sipajući kafe brojnim ljudima, gostima, prijateljima i sama sebi pričajući priče i čekajući sljedeću kafu da ponovim sve sa prethodne. Završila sam s tim. Nemam više snage da u ovaj život dovlačim ljude kao nekad samo iz straha da ne ostanem sama u svojoj kući, u svom domu i sa svojim vlastitim mislima. Ne bojim se biti sama. Bojim se biti s pogrešnim ljudima na pogrešnom mjestu i najviše se bojim da to ne ponovim kao nekada. Neću obećala sam sebi i to obećanje nisam pogazila.
Znam da je to poziv na druženje ali zanimam li te zaista ja ili mjesto u gradu? Ubijaš li sa mnom svoje vrijeme i jesam li tvoja publika za bezbrojne probleme o kojima smo toliko često pričali upravo na kafi? Jesam li osoba s kojim dijeliš svoj život ili samo svoju priču? Mene priče ne zanimaju. Svaka od njih je za mene ista i znam kraj svake od njih. Zoveš me prijateljem, prijateljicom, dragom osobom i ja sam ti super ali šta znamo jedno o drugome osim onoga sa kafe? Kafe nisu prijateljstva, nisu ni druženja, nemaju značenje za mene kao nekada jer mi je život pokazao da se ne dešava na kafi-Na kafi se prepričava. Ja nemam želju da ti ispričam sve ovo što živim jer nećeš razumjeti, skrenut ćeš s teme kao uvijek i ja ću popustiti. Ponovo ćemo tračati, ismijavati ili odabrati ozbiljnu i tešku temu ovaj put. Neće se to desiti sa mnom i moraš pozvati nekoga drugog da njemu ili njoj ispričaš na kafi kako sam poludila, skrenula i pukla jer ne pijem više kafu.
Ja ću biti na tvojoj sljedećoj kafi toga sam svjesna. Neću sjediti s tobom ali kao da sjedim jer će moj lik i ime biti isprano na tvom jeziku s tom crnom tekućinom i samo naprijed. Napij se dobro te kafe i njenog sadržaja. Na sljedećoj kafi ćeš svakako prepričati sve one naše kafe jer svaka kafa je upravo to-Beskrajna crna rijeka ponavljanja sadržaja u prazno. Ništa više. Ja sam iz te rijeke jedva isplivala . Nisam ni znala da te kafe nisu moj život dok ih nisam prestala piti. Znala sam doći kući umorna i iscrpljena nakon kafe s tobom jer su sa mnom došli svi tvoji problemi koje smo dijelili na kafi. Umorna, ljuta i iscrpljena sam se vraćala iz grada u kuću iz koje sam pobjegla da ne budem sama. Uvijek bi se vratila sa kafe puna svega i sa brojnim ljudima o kojima sam slušala i pričala na kafi. Uvijek sam bila puna dojmova, trača i mišljenja i nesvjesna toga da to nije život. Kafa s tobom i sa tebi sličnima nije dobra. Nema u sebi ono o čemu bi ja htjela iskreno da pričam i zato ne pijem više tu crnu kafu i njenu priču. Ne pripadam joj. Nisam joj mušterija više kako narod kaže i ne zanima me šta nosi njen talog, ne želim da pritisnem želju u to blato sa svojim prstom, ne želim da u dnu šoljice vidim ljubav svog života, poslovni dobitak ili glas. Ne. Moj život nije spao na to da gledam u dno jedne prljave šoljice šta mi nosi sljedeće.
Moj život je bio drugačiji. Doživjela sam druge stvari koje na kafi nemaju smisao. Nisu tema za kafu i toga sam postala svjesna onog momenta kad je netko spomenuo svekrvu na jednoj kafi. Ne treba mi ničija svekrva na kafi. Nisam došla na kafu da slušam o nečijoj svekrvi. Sjećam se tog dana prije mnogo godina i bio je to prekrasan dan u gradu. Sjedili smo na terasi, naručili kafu dok je svjetlost proljetnog Sunca obasjavala parove koji se šeću u daljini, stolove prepune sokova, suncobrane i djecu koja se igraju u parku. Bio je to prekrasan dan i sjedila sam za stolom i uživala, naručila sam kafu naravno i čekala dok je proljetni vjetar milovao moje lice i vrat, osjetila sam nešto neopisivo kao da je vrijeme stalo na toj terasi sa širokim pogledom na čitav grad. Vrijeme je stalo za mene u tom trenutku i bila sam najsretnija osoba na svijetu. Doživjela sam trenutak za sebe na kafi dok je ptica na grani pjevala, dijete sa sladoledom trčalo ispred našeg stola a starica prelazila cestu sa kesom punom narandži. Imala sam taj prekrasan trenutak mira a onda je netko spomenuo svekrvu. Običnu, debelu, glupu i jadnu svekrvu je netko od prisutnih donio na kafu zajedno sa konobarom koji nas je poslužio. Tad sam shvatila sve one kafe prije te kafe. Uvijek je netko drugi na njima i sa nama. Tad sam saslušala priču o toj svekrvi i vratila sam se kući sa mislima o njoj. O ženi koju nikad nisam upoznala, vidjela, čula ni osjetila u svom životu. Vratila sam se sa te prekrasne terase noseći tuđu svekrvu kao problem, temu i bitnu stvar za mene jer smo dva sata pričali samo o njoj. Vrijeme je proletilo. Moj trenutak gdje sam bila sipunjena, mirna i sretna je zauvijek nestao i nad grad su došli tamni, gusti oblaci noseći proljetni pljusak. Vratila sam se tužna. Kao i milion puta dotada. I tu je bio kraj mojih kafa. Nikad više. Nikad s tobom i tebi sličnima i zato ne pijem kafu. Ne želim svekrve, tetke, muževe, šefove, partnere, bolesti i djecu na svojoj kafi. Želim čistu kafu. Punu okusa i topline samo za sebe bez ijedne priče koja dođe uz nju kad je piješ s nekim-S ljudima poput tebe i sa ljudima kakva sam ja nekad bila.
Nemoj misliti da te osuđujem. Nikad to ne bi radila jer nisu krivi ljudi koji piju kafu. Nije kriva ni kafa. Sve je jednostavno tako i tu imaš slobodan izbor a ja sam odabrala za sebe i ne mogu za tebe. Moj izbor je da kafu pijem sama do kraja života. Bez priče i problema jer ih zaista nemam. Moram se izvinuti tebi i svima s kojima sam ikad pila kafu ali nemam problema. Nemam želja i nemam potrebu da dijelim svoju priču s ljudima. Nikakvu. Nisam nesretna u svom domu. Volim svoj dom, lijepo je uređen i prekrasan. Volim ljubavnika kojeg imam i ne želim ga provlačiti kroz kafe s tobom. Ne bi me razumjeli ljudi poput tebe. Oni bi me pitali kakav je, šta radi, kako izgleda, koliko para, kila i godina ima. Ja ne mogu to pričati o njemu jer ga ne gledam na taj način. Ne mogu prepričati koliko je čarobno sjediti s njim i ne pričati ništa. Djelovalo bi ludo i zato šutim kao što šutim s njim. S njim imam sve što sam nekad željela u svom životu ali i to ne bi smjela reći na kafi jer znam koliko problema imate u svojim vezama. Nije to tema prikladna za jednu kafu zar ne? Ne bi smjela reći da imam novca više od svih vas na računu jer u ovim vremenima nije ni to dobro zar ne? Pitali bi me kako, zašto, šta radim, gdje idem, koga poznajem i tko mi je veza? Nije to priča za kafu svjesna sam toga postala na teži način. Ne mogu pričati o ljubavi, ne mogu o novcu, ne mogu o svekrvi, mami i tati jer s njima nemam probleme. Ne mogu reći da radim posao koji volim jer svi dijele iste priče o poslu, kritikuju svoje šefove, državu, lopove, političare i kriminalce ali ja to nemam pravo. Meni je savršeno u životu i zato nemam potrebu za kafom. Nemam želju da ubijem vrijeme, da pobjegnem iz kuće, da budem u društvu samo zato da ne budem sama. Ne osjećam adrenalin kao nekada kad mi netko prepriča neki sočan trač jer više ne vjerujem u te stvari. Tračala sam previše u svom životu i uništila mnogo ljudi sa svojim tračevima upravo na kafi. Moram priznati da jesam i sad je tome kraj.
Na kafi sam postizala da ljudi izgube posao, momka, reputaciju. Postizala sam sve ono o čemu sam i pričala osim onoga što je čovjeku najvažnije-Mir. U potrazi za mirom sam pila kafe i mijenjala priče. Nisam bila mirna u svom domu, sa svojim mislima i sa svojom vlastitom životnom pričom pa sam odlučila da o tome popričam na kafi umjesto da popijem kafu sama i popričam sa sobom iznutra i nađem odgovore koje sam mogla imati jedino ja. Izabrala sam druge ljude da s njima dijelim svoje priče na kafama koje pijemo, gutamo i prepričavamo sadržaj vlastitih života, drama i problema. Više nisam mušterija za takvu kafu. Nemam o čemu da pričam a ako kažem da mi je dobro ispast će da se hvalim, uobražena, drolja, fuksa, lopov i kurva. To sam često bila kad bi na kafu donijela novu torbu a vi me pitali tko mi je kupio? To sam bila kad smršam i odmah na kafi postanem narkomanka, bulimičarka i anoreskičarka. To sam bila kad mi telefon zazvoni a ne javim se jer neću da pričam sa svojim momkom pred ljudima na kafi. Tko me zvao? Što se ne javiš? To sam bila kad bi prešutjela odgovor na neko pitanje o prošlosti-Šta skrivaš? Čega se stidiš? Ničega. Stidim se sebe na šta sam svela svoj život i dopustila da to traje tako dugo…
Nisam mogla više da se pretvaram kako razumijem obične probleme, patnje u ljubavnim vezama, bolesti male djece i svađe u kući. Nisam takva. Nemam takav život. Žao mi je. Slobodna sam. Imam sve što poželim na svakom polju svog života i nemam nijedan jedini problem. Da pričam o tome kako sam zadovoljna, sretna i dobro-Nije normalno o tome pričati zar ne? Zato nećemo piti kafu sad i nikad više. Nikad. Tebe prepuštam kafama i pričama. Pravit ću ti društvo toga sam svjesna to znaš i ti. Bit ću na kafama s tobom jedno vrijeme a onda će me kafe isprati i doći će netko drugi, treći, četvrti sve do kraja života. Doći će na tvoju kafu zajedno sa debelim svekrvama, lošim muževima, roditeljskim sastancima, glupim šefovima, groznim ljubavnicima, strašnom besparicom, hroničnim bolovima, beskrajnim problemima, nezahvalnom djecom, nepristojnim komšijama, lopovskim političarima, propalom državom, novim ratom, super dijetama, moćnim frizurama i upornim kilogramima ali bez mene u tvojoj priči i bez tebe u mojoj. Kafu ću popiti onakvu kakva jeste za mene. Crna, ukusna, jaka, lijepa i snažna-Bez mlijeka, šećera i tvoje priče koja dođe uz nju i bez moje s kojom se naša priča završava.
Hvala na pozivu.