„Informacija je sve ono što daje nove podatke, ili nova obavještenja o nekoj činjenici ili nekom događaju, koji nisu bili ranije poznati“
U vremenu u kojem živimo, brzini i načinu života primorani smo da prihvatamo šta nam se servira, svjesno ili nesvjesno. Često možemo da čujemo da su mediji ti koji konstruišu javnu svijest. Da li se baš svi možemo složiti sa tim, s obzirom da danas narod sve više svojim čitanjem i klikom diktira šta će se čitati? Dolazimo u dilemu zvanu ko je stariji kokoš ili jaje.
Informacije u informatičkom društvu prostruje brzinom svijetlosti i podaci koje očekujemo da dobijemo, želimo da pročitamo već istog momenta. Juče? To je već prekasno. Pa i nekoliko sati. Kome je to bitno? U današnjem svijetu „live“ dešavanja i društvenih mreža, nikome. Živimo u takvom dobu da što više informacija imamo, to sve manje znamo i manje smo informisani. Skeptici i teoretičari zavjera bi rekli, ako ima previše dešavanja u medijima koji nisu od izuzetnog značaja, da se nešto krije.
U moru nebitnog, dolazimo do zaključka da postoji ogromna informatička nepismenost. Ne u smislu korištenja komjutera nego same informacije i flirtiranja iste. Zatrpanost nebitnog, često dovodi do toga da ne vidimo ono što je bitno, a i sve veće nezainteresovanosti da se zna bilo šta. Pa se često može čuti kako je najgledanija emisija „Parovi“. Parade kiča i komedije ko da su zaplavile našim svijetom i čekaju da nas uguše, a mi ko da sjedimo i čekamo Godoa ili barem bolje vrijeme da se samo sve riješi.
Prije su se čitale knjige, google se služio za saznavanje informacija, onih znatiželjnih. Sad je knjiga zamjenjena društvenom mrežom, a saznavanje i želja smanjena na minimum. Saznajemo informacije od ljudi koji ne znaju šta pričaju. Gušimo se u sopstvenom neznanju, kojeg nismo ni svjesni. Izreka „Znam da ne znam ništa“ od Sokrata, postaje interpretirana u bukvalnom značenju. Ljudi sve manje zalaze u duboka značenja i pozadine, osim pojedinih novinara, idealista, koji bi za informaciju dali život, a neki su i dali. Za koga?
Nije sve tako crno doduše. Kad bi pravilno korištenje mreža navelo današnje ljude na veću želju za saznavanjem, bolje flirtiranje ali i da se probudi svijest da lako štivo osim što zabavi nema neku veću korist za njihov razvitak. Došli bismo do kvalitetnijih sadržaja, a i naroda koji je savjesniji i svjesniji šta se dešava u svijetu oko njega.
Ništa od ovog napisanog nije ni novo, a ni staro. Samo šteta je da u modernom svijetu punom mogućnosti, postajemo „gluplji“, i da jedan „pametni“ telefon bude pametniji od nas. Informišimo se na pravi način! Davno je Marshall McLuhan upotrijebio izraz „globalno selo“ i da je sve moguće, gdje god se nalazili. Iskoristimo to.
Blog: Brankica Smiljanić